DIO 1 -- Koliko god ko si(ne)mpatizirao Ukrajince, i dragovoljce iz Hrvatske u njihovim oružanim snagama, i kako god ove potonje zvali, idealisti, plačenici.... Dvije su stvari izvjesne. 1. Pomagati Ukrajincima u ovakvom stanju u kakvo su sebe doveli i prije Majdana (sveprisutna korupcija, organizirani kriminal) je uzaludan posao. Eto npr,, određene face u njihovoj vojsci i politici su u jeku rata na istoku prodavali oružje 3čim stranama. Osim svoga i oružje koje su dobivali od zapadne pomoći. 2. Ti dragovoljci iz Hrvatske tamo su neki jako naivni ljudi. Jer da nisu, prvo bi barem provjerili dal uopče mogu napraviti nešto tamo gdje idu, kakve su im šanse da se od tamo vrate u jednom komadu,,, i naposljetku dal će im to stavljanje glave na panj biti plaćeno. U slućaju Ukrajine sve diskutabilno!! Većina ukrajinskih žrtava izazvana je “prijateljskom” vatrom ili neodgovarajućim rukovanjem naoružanjem. Dobro upućeni izvori sa lica mjesta (nema im se razloga ne vjerovati) kažu: šest od deset poginulih među dobrovoljcima i regrutima posljedica je nestručnog rukovanja naoružanjem i konstantnog pucanja na svoje trupe. Komanda slaba je slaba odnosno neefikasna. Uz, opčeraširenu korupciju, pa i u samoj vojsci, nedostatak discipline,, za posledicu imaju krvave poraze ukrajinskih snaga. pa i zadnji krvavi debakl pod Debaljcevom. Napadi bez obavještavanja drugih postrojbi i bez strateškog razloga (aerodrom u Donjecku npr) uobičajena su pojava u ukrajinskoj vojsci. Korištenje digitalnih radio stanica i kodiranje razgovora nepoznanica. Umjesto toga oni i dalje koriste mobitele koje pro-Rusi lako mogu pratiti i prisluškivati! I ne samo da telefoniraju,, već i tvitaju i ostavljaju postove i slike na fejsbuk stranicama..... nastavak dolje...