Šteta što se neće pucati penali, Englezi od njih imaju - PTSP...

Grobna tišina na tribinama, koju će prolamati povici igrača i trenera, vjerojatno i pokoja psovka, bit će scena koja će obilježiti večerašnju utakmicu Hrvatske i Engleske u Ligi nacija na Rujevici (20:45, Nova TV).

Za razliku od prošle utakmice ovih dviju reprezentacija 11. srpnja na stadionu Lužnjiki, u polufinalu Svjetskog prvenstva, utakmica će se igrati 90, a ne 120 minuta uz eventualne moguće penale. Koji su bolna točka povijesti "gordog albiona".

Još na Mundijalu 1990. protiv Njemačke počeo je crni niz ispadanja Engleza u raspucavanju s bijele točke, u polufinalu protiv Zapadne Njemačke. Bodo Ilgner tada je u četvrtoj seriji obranio udarac Stuarta Pearcea, a Chris Waddle potom promašio cijeli gol i Nijemci su nastavili put do titule koju su i osvojili pobjedom nad Argentincima u finalu.

"It's coming home", pjevala je skupina Three Lions u himni Europskog prvenstva 1996. na Otoku, a ishod je ponovno bio šokantan za sve navijače "tri lava". Istina, na taj su način prvo izbacili Španjolce u četvrtfinalu nakon što je Fernando Hierro pogodio prečku, a udarac Miguela Nadala obranio David Seaman.

Četiri dana poslije, u polufinalu protiv Njemačke, pobjednik se opet morao odlučivati s kreča. Šestorica igrača sa svake strane bila su precizna, a ključnim se pokazao promašaj Garetha Southgatea u sedmoj seriji, kada mu je udarac pročitao legendarni Andreas Köpke.

Sljedeće veliko natjecanje, nama osobito drago Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998., za Engleze je završilo jednako - ispadanjem na penale. Protivnik je ovaj put bila Argentina, faza osmina finala, a tragičari Paul Ince i David Betty.

Promašaj Davida Beckhama u stilu "nebu pod oblake" obilježio je sljedeće englesko raspucavanje na velikim natjecanjima, u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2004. protiv Portugala, a ključnim se pokazala Ricardova obrana udarca Dariusa Vassella u sedmoj seriji. Englezi su opet išli kući plačući.

Ni tu nije kraj trauma koje su otočani imali od penala na velikim natjecanjima. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. Opet su Portugalci bili sretniji, opet u četvrtfinalu, a skupim su se pokazali promašaji Franka Lamparda, Stevena Gerrarda i Jamieja Carraghera.

Posljednji "čavao u lijes" engleske reprezentacije zabili su Talijani u četvrtfinalu Eura 2012. Ashley Young tada je pogodio prečku, a Gianluigi Buffon skinuo udarac Ashleyja Colea. Nije bilo sumnje, engleski mediji crnu seriju od pet ispadanja na penale na SP-ima i EP-ima prozvali su prokletstvom.

Ono je ipak zaustavljeno na ovogodišnjem Mundijalu u Rusiji. Junak je tada bio Jordan Pickford koji je obranio udarac Carlosa Bacce, a Eric Dier pogodio za prolazak u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.

Gareth Southgate je, dakle, među imenima koji se zasigurno nerado sjećaju te crne serije Engleske s bijele točke. Danas izbornik, trenersku je karijeru počeo još kao 36-godišnjak 2006. godine vodeći Middlesbrough. Tamo je proveo tri sezone pa nakon četiri godine pauze preuzeo englesku reprezentaciju do 21 godine.

Engleski savez napokon mu je dao šansu da preuzme A-selekciju nakon odlaska Sama Allardycea u rujnu 2016., prvo kao v.d. izbornika, a potom i čovjeka koji je dobio puno povjerenje vrha saveza. Neka mu Hrvatska, nakon poraza u produžecima SP-a u Rusiji, ponovno bude bolna točka izborničke karijere.