Posljednje što sam mu rekla bilo je: "Ćut ćemo se sutra", ispričala je neutješna majka koja je u tragediji u Novom Sadu ostala bez sina
Stefan (27) poginuo u tragediji u Novom Sadu. Shrvana majka: 'Moje dijete niko neće vratiti...'
Svjesna sam toga da ga nitko ne može vratiti, ali ja pričam s njim. Neprekidno razgovaram s njim, rekla je majka Stefana Hrke (27), jednog od 14 poginulih u strašnoj nesreći u Novom Sadu. Betonska nadstrešnica na željezničkoj stanici urušila se na ljude. Troje ih je kritično u bolnici te se bore za život. Među poginulima su i dvoje djece.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Zbog posla se Stefan preselio u Novi Sad, otkrila je njegova majka Dijana, prenosi Kurir.
- Ustanem ujutro i pričam mu što trebam raditi, što se dogodilo. Sve kažem mom Stefiju, što je bilo, što treba biti. Od jutros smo razgovarali nekoliko puta. Samo on i ja. Moj Stefi mene čuje, on mene sve razumije, on je dio moje duše.
Bavio se građevinom, a zbog posla je započeo život u drugom gradu. Tuguju i njegov otac i mlađi brat Nemanja.
- Stefan je tog dana pratio djevojku na stanici, ili ju je čekao, ne znamo - rekla je tužna majka koja je otkrila da se dan ranije čula s njim telefonom.
- Šalila sam se njim, jer je djevojka bila nova. Čini mi se da sam, dok smo razgovarali, videla njegov osmijeh lijepi i plave okice. Pitala sam ga da li je djevojka ili drugarica. On se nasmijao i rekao mi da ćemo pričati o tome drugi put. Posljednje što sam mu rekla bilo je: "Ćut ćemo se sutra" - ispričala je.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Sljedećeg jutra nisu se čuli, a Dijanu je uhvatila nervoza kada je čula za strašnu nesreću.
- Pozvala sam ga, ali se nije javljao. Zvala ga je i moja sestra. Uzalud. Kasnije sam otišla u policiju. Bili su ljubazni, ali su djelovali uznemireno. Policajac je tražio Nemanjin broj telefona, pitao me jesam li došla sama. Rekla sam mu da da. Kažem mu da idem u Novi Sad i upitala ga da li je ono što mislim. On je klimnuo glavom i počeo plakati. Došla je Hitna pomoć i dali su mi tabletu. Otišla sam sa prijateljima u Novi Sad - kroz suze priča Dijana.
Stefana je identificirala u policiji. Odmah ga je prepoznala.
- Izvadili su ga među prvima. Pitala sam čovjeka je li se mučio, on je slegao ramenima. Ne znam ima li li moj sin ima tijelo, ruke, noge. Znam da će biti u limenom sanduku. Svjesna sam svega. Duša nasmijana, bio je veseo. Svima je pomagao, sa svima se družio - rekla je neutješna majka.
Zbog papirologije još uvijek nisu uspjeli organizirati pogreb.
- Moje dijete nitko neće vratiti, ali želim da se ovo zaustavi da druga djeca ne bi stradala. Čekam da zazvoni telefon i čujem "majka". Neću ga sahraniti u odijelu. Uvijek je nosio trenirku i tenisice. Obavezno ću mu staviti kapu - rekla je.