Štef Lamza, Zambata, Rora...: Prije 57 godina 'modri' su digli najveći trofej u svojoj povijesti

Za osvajanje tada itekako prestižnog trofeja, preteče današnje Europske lige, borili su se Barcelona, Sevilla, Valencia, Juventus, Napoli, Porto, Benfica, Eintracht, Leeds... Dinamo je bio bolji od svih!

Na današnji dan 1967. godine Dinamo je u uzvratnoj utakmici finala Kupa velesajamskih gradova remizirao u Leedsu bez golova s istoimenim domaćinom i tako obranio prednost stečenu u Zagrebu (2-0) i podigao do današnjeg dana najveći trofej u klupskoj povijesti!

Dinamo je u prvom kolu izbacio češki Spartak iz Brna, a u drugom je pao škotski Dunfermline. Za četvrtfinale, 'modri' su se borili s 'imenjakom' iz rumunjskog Pitestija, a prošli su zahvaljujući Slavenu Zambati koji je zabio jedini gol u 180 minuta igre. Tamo ih je čekao veliki Juventus. Talijani su kod kuće jedva izvukli remi, ali sudbini nisu mogli izmaknuti. Dinamo ih je na Maksimiru pomeo s 3-0.

Polufinale. Protiv Eintrachta iz Frankfurta. Prva utakmica - u gostima. Bila je to dotad najveća utakmica karijere za Zambatu, Krasnodara Roru, Štefa Lamzu i 'ostatak ekipe'. A uslijedio je 'hladan tuš'. Eintracht je slavio s 3-0 i jednom nogom zakoračio u finale Kupa velesajamskih gradova.

- U Frankfurtu smo pobijedili s 3-0, sjećam se punih tribina i koliko su ljudi željeli da uđemo u finale. Trener Elek Schwartz rekao nam je da uđemo u utakmicu jako agresivno i iznenadimo pametnu i tehnički jaku hrvatsku momčad - rekao je povodom 50. obljetnice velike utakmice bivši njemački reprezentativac Jürgen Grabowski za Goal.com pa nastavio:

- Willi Huberts, Oskar Lotz, Wolfsgang Solz i ja zamijenili smo mjesta, što u ono doba nije bila česta pojava. Plan nam je uspio i zabili smo dva gola u prvih 20 minuta. Ja sam pogodio iz penala, a potom je i Wolfgang Solz zabio treći. Navijači su ludovali, imali smo veliku zabavu nakon utakmice jer bili smo uvjereni da smo izborili finale. Uh, kako smo bili u krivu...

Nijemce je dočekao pun Maksimir. Otprilike 35.000 navijača uguralo se na tribine stadiona u Zagrebu kako bi pogurali svoje ljubimce u finale. I uspjeli su! Zambata (14. minuta) i Novak (15. minuta) su doveli Dinamo u prednost 2-0, a onda je Josip Gucmirtl u 87. zabio za ukupnih 3-3, eventualne produžetke i erupciju oduševljenja na Maksimiru. Nevjerojatnu, povijesnu noć zaokružio je Rudolf Belin koji je u 102. minuti poentirao iz penala i doveo 'modre' na 'prag raja'.

- U Zagrebu se sjećam paklene atmosfere, oko 30.000 navijača bili su vrlo bučni, ali svejedno smo razmišljali 'OK, sve je u redu, imamo 3-0, uspjet ćemo'. No, Dinamo je, baš kao i mi u Frankfurtu, zabio rano dva gola i igrao je čudesno! Tako brzo, tako tehnički dobro. Imali smo sreće da nismo primili tri ili više već u prvom poluvremenu. Ali u zadnjim minutama Dinamo je nagrađen za odličnu igru i zabio je treći, za produžetak. Navijači su dali sve od sebe, a mi smo znali da ćemo izgubiti, nismo imali više moći, snage, a na njihovim sam licima vidio da su spremni i umrijeti za tu pobjedu! - rekao je Jürgen Grabowski.

A onda je došao i taj 30. kolovoza. Na Maksimiru 31.800 ljudi, u bijelim dresovima engleski velikan Leeds, a u plavim sve redom domaći dečki, većinom iz Zagreba i okolice. Kako su samo igrali! Dinamo je slavio protiv Leedsa s 2-0 i stavio jednu ruku na pehar Kupa velesajamskih gradova.

- Osvojiti taj kup bilo je teže nego osvojiti današnju Ligu prvaka. Mi smo bili igrači koji su u Dinamo došli iz druge, treće, a neki čak i iz četvrte lige. Nemojte zaboraviti da se tada tijekom utakmice moglo mijenjati samo golmana, nije bilo rezervi. Tako sam ja u Zagrebu protiv Juventusa završio s razbijenom arkadom, zašili su mi pet šavova na najprimitivniji mogući način i u igru sam se vratio nakon što je prošlo već 10 minuta drugog poluvremena. Do mojeg povratka smo igrali s igračem manje. Pa u tom su natjecanju igrali Barcelona, Sevilla, Valencia, Napoli, Juventus, Porto, Benfica, Leeds... - rekao je Krasnodar Rora, koji je u toj prvoj utakmici zabio Leedsu za 2-0.

Datum 6. rujna 1967. godine upisan je zlatnim slovima u povijest hrvatskog nogometa. Tadašnji predsjednik Fife Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Igrači su, pisao je Večernji list, dobili premiju od milijun starih dinara.

- Ma bili smo glavna vijest u svim novinama. Posebno su hvalili našu obranu koju su nazivali "balkanskom barijerom". Leeds je bio u vrhu engleskog i europskog nogometa. Bili su u naletu, ali i mi smo bili spremni - prisjetio se jednom prilikom slavnih dana pokojni kapetan Dinama Zambata.

Generacija 67: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl i Stjepan Lamza. Treneri: Branko Zebec, Ivica Horvat.