Stara škola: Tri dame hrvatske mode otkrile su tajnu uspjeha

Kvaliteta i inovativnost, rad i upornost, individualni pristup i poduzetnost - samo su neki od pojmova koje vežemo uz najdugovječnija imena najpriznatije domaće modne manifestacije - Cro À Portera. Iako su karijeru započinjale u mnogo nezahvalnijoj klimi nego što je ona danas (da, i to je moguće!), gradile posao ispočetka i po nekoliko puta, improvizirale te eksperimentirale, naše dame - Ksenija Vrbanić, Matija Vuica i Danijela Car - traju od tri do četiri modna desetljeća i ne namjeravaju se zaustaviti u neko skorije vrijeme. 

Početkom sedamdesetih moda prestaje biti statusni simbol bogatih i slavnih, ona je izraz protesta nadolazećih naraštaja, a taj trend, govori gospođa Car, dolazi i u Zagreb.

- Raste interes za kreativnu odjeću s hrvatskim potpisom. Javljaju se domaći butici odjeće i obuće pa je tako 1974. otvorena i Linea Exclusive. U odnosu prema danas, kada svijetom vlada hiperinflacija jeftine konfekcije, tadašnje vrijeme možemo nazvati zlatnim dobom mode u Zagrebu - prisjeća se početaka. 

Cijela priča “komplicira” se desetak godina poslije. Ksenija Vrbanić ističe kako su tada postojali modna scena, tekstilna industrija i veliko tržište, ali je sve bilo na prosječnoj razini.

- Kad su žene htjele ‘tjerati’ modu, trebale su otići u inozemstvo i tamo nabaviti željene tkanine, cipele, torbe - govori pedesetogodišnja Čakovčanka i nastavlja:

- Pripadam generaciji novoga vala i mi smo kao studenti svojim odijevanjem bili pokretači avangardnijeg izričaja. Domišljali smo se na različite načine - nešto smo radili sami, nabavljali na buvljacima pa prekrajali, posjećivali Trst i Graz, surađivali s obrtnicima. A pravi modni eksponat na zagrebačkim ulicama početkom osamdesetih bila je studentica iz Metkovića, Matija Vuica koja je s legendarnim Trotakt projektom započela glazbeno-modno djelovanje. 

- Kupovala sam stare haljine pa sam ih prepravljala i slagala nekakve male... neću ih nazvati kolekcijama, mnogo kasnije sam naučila što znači kolekcija, ali recimo desetak haljina koje su bile u mom stilu, avangardne. Onda su krenule revije po Kulušiću, Lapidariju, u pothodnicima, Sloboštini i uvijek su bile vezane uz glazbu - objašnjava Matija te dodaje:

- Sve se to zvao performance, to nisu bile modne revije. Okupila bih cure koje sam doslovno srela na cesti, ispred Zvečke i Kavkaza po sistemu: ‘Ti mi se sviđaš, hoćeš nositi moju reviju?’.

U nešto drukčijoj atmosferi događala su se prva predstavljanja Linee Exclusive - od Glazbenog zavoda uz pratnju klavira do Esplanade i Intercontinentala, odnosno Opere za najuglednije goste. Nepokolebljiva začetnica ove modne marke uvijek ističe kako mladi dizajneri danas nisu ni svjesni što su im donijeli CAP, Fashion.HR ili Fashion Week.

- Troškovi jedne revije bili su neusporedivi s današnjima. Imali smo dvije na godinu. Bez toga se devedesetih jednostavno nije moglo – kaže Danijela, čije je mnoge kolege u to doba s tržišta istisnula jeftinija mađarska i turska roba. Pionirski modni počeci ponekad su bili lakši uz pomoć pojedinih klijentica, jer su se “pravi” materijali mogli naći samo u inozemstvu, prisjeća se ondašnja punkerica Ksenija.

- Imala sam veliku podršku jedne gospođe koja me odvela u Graz i rekla mi je da mogu uzeti sve materijale koje želim, bez limita. To je bio neopisiv osjećaj sreće!

Tadašnja sveopća nemogućnost ipak je stvorila nešto čega danas u velikoj mjeri nedostaje na hrvatskim ulicama - slobodu odijevanja. 

- Spajalo se nespojivo i nisu postojali modni kritičari koji bi rekli da to ne valja. Cure su bile umjetnice, svaka za sebe, i to je bilo fenomenalno! - govori Matija te nastavlja:

- Samo mi ovdje i sada želimo neke brendirane stvari i biti užasno slični naslovnici Voguea. Suradnja mode i showbizza nije se svodila samo na izolirane slučajeve, hrvatski dizajneri sezonama su radili za televizijske emisije, velike domaće i inozemne festivale, izbore ljepote... i to, na obostranu korist. 

- Sjećam se kada mi je u ured ušao Milan Šečković. Trebali su ići na izbor za miss, a nisu imali ništa. Ujutro sam otišla u Austriju nabaviti materijale i - napravili smo haljinu za prvu hrvatsku misicu Elenu Šuran - objašnjava vlasnica Linee Exclusive, koja je nakon Dalibora Bettija i Zorana Mrvoša pod kreativnom palicom mlade arhitektice Irine Car. A samo riječi hvale za hrvatske dizajnere ima “Poduzetnica godine” za 2008., osnivačica vlastitog Studija za dizajn odjeće i strastvena igračica golfa čija je marka XD Xenia design na svjetskom tržištu prisutna već 13 godina. 

- Sve naše talente treba poslati na inozemnu modnu scenu - komentira Ksenija i nastavlja: 

- Stvaramo modu gdje ne postoji tržište! Sve zemlje guraju svoje dizajnere, samo se hrvatski ne mogu okupiti pod istom kapom. Treba ljudima koji sjede u tim komorama već jednom reći da ne rade dobro svoj posao - otvorena je dizajnerica čije su se kreacije mogle vidjeti i na crvenim tepisima BAFTA-e i Oscara. Svestrana Matija Vuica, ovogodišnja ambasadorica Europske koalicije borbe protiv raka dojke koja u stankama pripreme kostima za jednu operu budnim okom provjerava svaku haljinu prije nego izađe iz njezina atelijera, upozorava na još nešto:

- Svi novi talenti koji se pojave odmah misle da su veliki kreatori, a tek su na početku. To nije dobro za njih jer se prestanu nadograđivati - objašnjava Matija pa savjetuje: - Najprije se naučite šivati! Dok ne možete zatvorenih očiju razlikovati materijale, ništa ne znate, dok ne budete palili svaku tkaninu i po mirisu znali što je što, ništa ne znate. A kad se to sve svlada, onda u akciju! Ne 50 modela, nego pet, ali da valjaju. 

- Iza svega stoji velik rad i jednako poštovanje prema svakome tko uđe kroz naša vrata - ponosno zaključuje Danijela Car koja 2014. s ekipom Linee Exclusive obilježava 40. rođendan.

SuperMilu potražite u srijedu, 24. travnja besplatno ekskluzivno uz 24sata. Požurite jer količine su ograničene.