Neznam koliko dugo pratite ovaj slučaj. Ali od samog početka uopće nije bilo riječi o poslu i nekakvom novcu. S vremena je došlo i do toga jer ljudi hoće pomoći. Bitno je vratiti se na početak priče. Ovdje ljudi komentiraju slučaj sa strane kojoj ne prijeti ovrha nad djetetom. Ludo me interesira kako bi vi postupili da kad se dobije dijete, i u početku sve je u redu, odjednom dobijete rješenje da vam se oduzima dijete zbog zapuštenosti, pothranjenosti i sličnih stvari. A i Vi sami znate da nije to istina, što usput govoreći je potvrdio i neovisni pedijatar. Zaboga ostavite mlade ljude na miru. Ova hajka nikako nemože dobro završiti, jer to ostavlja dugotrajne posljedice na ovu mladu obitelj. Svi zaboravljaju da je ovdje riječ o dvoje djece. Sam socijalni rad umjesto da im pomogne, što im je i dužnost, odlučuje se na to da im radi traume u životu. Osobno sam se uvjerio u nekoliko navrata kako naše socijalne službe boli briga za socijalu, več samo pogoduju sebi. Svi znamo da oko nas ima jako puno djece koja prosijaće, pritom mislim na male rome. Ako te iste službe rade svoj posao i lupaju se u prsa kako su oni zaštitnici te iste djece, čemu se onda događaju takve stvari. Jel su djeca roma manje vrijedna, koja su usput govoreći zapuštena, prljava, ponekad nemaju šta ni obući več u kratkim majčicama i hlaćicama, nerjetko bosi po hladnoći od -15 prosjaće po križanjima i parkiralištima robnih centara. Da pritom policija i socijalni rad ne naprave ništa. Več eventualno, policija ih potjera s mjesta gdje prose. A ovdje od početka dijete ima krov nad glavom, roditelji se trude djetetu pružiti sve koliko mogu i onda dolazi famozan socijalni rad s nalogom za ovrhu djeteta. Zar to nije sramota ovog našeg naroda i samih institucija ponaosob.