Ajd molim vas kolektivno prestanite kenjat po našim rukometašima!! Točno je da nismo osvojili srebro ili zlato, točno je da smo mogli na lakši način doći do tih medalja, ali ja sma ponosna što nismo kalkulirali i što smo jednostavno išli utakmicu za utakmicom. Jedina smo država koja već treće natjecanje ima medalju, niti jedna država to nije uspjela. Makar bila bronca, medalja je i do tog smo došli teškim radom. To dokazuje i da smo kontinuirani unatoč promjenama u našoj ekipi, ne tako davna promjena trenera, zamjena starijeg sastava novim, mladim nadama (izvrsni i odlični Duvnjak, Bičanić, mali Šprem, Musa, Gojun, Nimčević i ostali mladi), da ne spominjem ozljede (Lacković, Vuković, Duvnjak pod temperaturom, izudarani, pola njih pod upitnikom za igranje) i umor (koliko moraju biti umorni da sam Bičanić kaže da su kao iscijeđeni limuni). Usto smo i dokazali da možemo bez Balića (ja ga jako poštujem i krivo mi je što nije igrao, što nije pozvan u reprezentaciju, ali mora se priznati da ga je Duvnjak dostojno zamijenio). U ovako maloj zemlji ovako VELIKI igrači. Umjesto da budete ponosni na njih i dočekate ih kako treba, kao junake, vi znate samo isticati loše stvari. Nevjerovatno kakav smo mi to narod.