Zlatna Christina: Čestitao mi je i Ivica Kostelić, a njegovu fotku još čuvam u svojoj sobi...

Ivica Kostelić tog je zimskog jutra 2009., spremajući se za utrku na Sljemenu, na podu hotelske sobe našao pismo. Ohrabren njime, osvojio je drugo mjesto. To pismo poslala mu je tada šestogodišnja Christina Zwicker. Danas je Christina zlatna gimnastičarka.

- Mama mi je rekla da mi je nakon zlatne medalje na Facebooku čestitao i Ivica Kostelić, tako da sam baš sretna. Ma presretna sam, bilo je ovo moje četvrto finale i prva zlatna medalja. Još sam pod dojmovima, prošli su me trnci kad sam čula hrvatsku himnu, stojite na postolju, ma fantastično - kaže Christina.

U pismu je stajalo: “Dragi Ivice, za mene si oduvijek bio poseban i kako god utrka završi i što god bude, za mene ćeš uvijek ostati najbolji. Jedan jedini šampion.”

Napisala je to dječjim rukopisom pa stidljivo gurnula pod vrata i otrčala natrag u svoju sobu.
Iza tadašnjeg pobjednika Grangea zaostao je samo pet stotinki, a nakon utrke odlučio je potražiti djevojčicu koja mu je napisala riječi podrške.

Kad je pronašao malu Christinu, stavio joj je oko vrata srebrnu medalju s utrke.

- Bila sam te 2009. još vrlo mala, pa se ne sjećam svega baš najbolje. Mama mi je pričala kako smo s Ivicom bili u hotelu i da sam mu odlučila napisati pismo - istaknula je sramežljiva Christina, koja je Ivici poklonila jedan od najljepših darova u karijeri.

Eh, da, i otkrila kako u sobi još ima fotografiju Ivice Kostelića, koji joj je dječački sportski uzor.

- U međuvremenu sam se preselila, ali fotografija je i u novoj sobi - rekla je Christina.

Kad je Ivici darovala pismo zaželjela je da njoj jedan netko uoči važnog nastupa pošalje slično pismo ohrabrenja.

- Je li netko poslao? Ha, ne u klasičnom smislu pisma, kao što sam ja poslala Ivice, ali dobila sam jako puno poruka ohrabrenja, od djevojčica iz kluba, roditelja, prijatelja. Bilo je dosta emotivnih poruka, tako da mi je to jako puno značilo i pomoglo - kaže na Christina.

Naravno, ohrabrila ju je i publika.

- Mislila sam da će dvorana biti prazna, da neće biti nikoga. No kad sam izašla, a bila sam u trećoj grupi, vidjela sam da je jako puno gledatelja. Iznenadila sam se i odlično su navijali - rekla je zlatna gimnastičarka.

Gimnastiku trenira od četvrte godine.

- Kao mala sam bila jako živahna, pa su me roditelji upisali na gimnastiku. Na moru sam vidjela neke akrobate i to mi se svidjelo pa sam rekla kako želim biti kao oni. Već na prvom treningu zaljubila sam se u gimnastiku. Voljela bih, naravno, jednom nastupiti i na Olimpijskim igrama - rekla je gimnastičarka.

Učenica je 4. razreda zagrebačke opće gimnazije na Gornjem gradu.

- Zgrada nam je teško stradala u potresu, pa su nas preselili u 1. gimnaziju u Novi Zagreb. Odlična sam učenica, prolazim s 5,0, a sigurna sam da ću na fakultet. Još nisam odlučila točno koji, možda neki prirodni. Mislim da neće biti problema oko upisa, a htjela bih paralelno nastaviti baviti se gimnastikom - kaže Christina.

Fakultet i profesionalna karijera idu jako teško. Silni treninzi, putovanja na natjecanja i prvenstva ne ostavljaju puno vremena za učenje.

- Znam, ali cijeli život mi je teško, uvijek sam se borila, tako da ću probati i fakultet i karijeru. Uostalom, Tin Srbić studira i bavi se profesionalno gimnastikom. Mislim da se može, ali da je teško, jest - iskrena je Christina.

Nakon što je osvojila zlato, htjela je prvo javiti obitelji.

- Došla sam do mobitela, kad ono stotine poruka, tipa, ‘Bravo’, ‘Svaka čast’, ‘Ponosni smo na tebe’... Bilo je odmah objavljeno na Facebook stranici gimnastičarskog saveza i svi su vidjeli. Tako da ih nisam uspjela ni iznenaditi - rekla je kroz glasni smijeh.

Je li bilo teže zaspati prije finala ili poslije, kad ste imali zlatnu medalju?

- Hm.... Čekajte da razmislim, nije lagano... Ovako, prije kvalifikacija je bilo najgore, znate da ste tu, da imate šansu, a opet ne znate kako ćete psihički reagirati, hoće li glava biti smirena, hoće li vježba uspjeti, dosta stvari vam prolazi kroz glavu. Nakon što sam osvojila zlato, vratili smo se u Zagreb u 23.30, tako da sam od umora zaspala u sekundi, ha, ha... Evo, to vam je odgovor, prije finala je bilo najgore - zaključila je Christina, ponos hrvatske gimnastike. Svaka čast!