Reket moram čvrsto vezati uz desnu ruku jer bi mi ispao. Imam stisak, ali nakon pet izmjena on bi popustio i reket bi mi ispao. Na to mi se bilo teško naviknuti...
Život kao ping-pong: "Lopticu nikad neću pustiti da padne..."
Znate što nikad ne bih radila da nisam stradala? Ne bih vozila automobil. Na odlazak u autoškolu nagovorili su me jer sam išla u prometnu školu, no uvijek me bilo nekako strah sjeti za volan. Nakon oporavka automobil mi je bio potreban, pa sam svladala strah, rekla je Sandra Paović.
Naša stolnotenisačica nije imali niti 26 godina kad je 30. siječnja 2009. teško stradala u prometnoj nesreći. Sa suigračicama iz kluba Mondevilleo vozila se prema pariškoj zračnoj luci, no predsjednik je zaspao za volanom i kombi je skliznuo s ceste. Sandra je ostala zarobljena u smrskanom vozilu, stradali su joj vratna kralježnica i unutarnji organi. Ponovno je učila govoriti, hodati, ali i voziti...
- Vozila sam u Selcu, svaki dan nakon terapije. Vozila sam sama i do Milana, Vukovara... I nisam loša, dosad nisam nikog udarila - kaže nasmijana Sandra.
U rujnu je postala svjetska prvakinja, prošle godine je uzela europsko zlato i prva je stolnotenisačica svijeta u svojoj kategoriji.
- Prije sam trenirala i do šest sati na dan, danas mogu samo sat i pol. Nije to loše, kad sam prvi put stala za stol, nisam mogla stajati niti deset minuta. Danas imam četiri treninga tjedno, prije sam ih imala i do 12 - rekla je Paović i dodala da, iako se slabo kreće, ne želi igrati u kolicima.
- Trebale bi mi barem dvije godine učenja kako se kretati, voziti kolica. Da, slabo se krećem, ali dok igram stojećki, tehnički ništa nisam morala mijenjati. Problem su mi ipak kratke i loptice koje idu u širinu. Često se bacam po stolu da bih ih uhvatila. Ponekad nakon meča znam imati puno masnica. Ali nikad neću pustiti lopticu kod 10-9. Učim kako i na te loptice stići. Od ove godine mogu uloviti kratku lopticu i vratiti se - nasmijala se.
Zbog ozljede kralježnice, segmenta C6, najviše su joj oštećene ruke i noge.
- Zato sam i gotovo nepokretna tijekom meča. I reket moram vezati uz desnu ruku jer bi mi ispao. Imam stisak, ali nakon pet izmjena on bi popustio i reket bi mi ispao. Na taj mi se zavoj bilo teško naviknuti, na početku je bilo iritantno - istaknula je.
Svim prijateljima je rekla da ne smiju koristiti riječi "brzo" i "spontano".
- Jednom sam spontano krenula baciti smeće, pa sam pala na glavu. Zbog ozljede kralježnice imam nizak tlak, ujutro 40-60. Dok ne popijem kavu i dok se ne istegnem, ne idem nikamo. Te popratne stvari više me iživciraju nego noge jer taj jutarnji ritual može trajati i više od sat vremena. I cirkulacija mi je usporena, moram paziti da se ne ogrebem ili slomim nogu jer kod mene sve jako sporo zarasta - rekla je.
U nesreći su joj stradali i unutarnji organi.
- Nedavno sam bila na operaciji ugradnje svojevrsne premosnice za mjehur. No i uz premosnicu mjehur mi radi na 50 posto. Znam provesti na WC-u i po nekoliko sati - kaže Paović.
- Ne mogu hodati više od 500 m. Treba mi 15 minuta da dođem k sebi - šetnja zna biti naporna
- Za grad i šoping centre imam i mali skuter s tri kotača - motorizirala se za sve uvjete
- Teško mi je igrati više od dva meča na dan. Zna me i zakočiti - mora paziti da ne pretjera