Zidane incidentom u mirovinu, Italija penalima do 4. naslova

Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu bit će jubilarno 20. Za vas smo pripremili kratak osvrt na svih dosadašnjih 19 SP-a te izdvojili najzanimljivije detalje te igrače koji su ih obilježili. Svaki drugi dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Povijest svjetskih prvenstava.

Nakon uspješnog azijskog eksperimenta, odnosno Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji, najbolje momčadi 2006. godine vratile su se u Europu, u jednu od najtrofejnijih nogometnih nacija.

Njemačka je drugi put domaćin SP-a, ali prvi put kao ujedinjena zemlja, a zbog svoje pedantnosti i savršenosti, očekivao se veliki organizacijski, medijski, navijački i nogometni spektakl na modernim stadionima diljem zemlje.

Kao i na dva posljednja prvenstva, i ovo, 18. po redu, je ugostilo 32 reprezentacije, od čega čak sedam debitanata - Češka, Ukrajina, Angola, Togo, Gana, Obala Bjelokosti i Trinidad i Tobago, dok tadašnji aktualni europski prvak Grčka i branitelj 'bronce' iz 2002. Turska se nisu plasirale. Teško je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj moglo nadmašiti prethodno s Dalekog istoka po šokantnim iznenađenjima, no ipak ih je bilo, bolje reći razočaranja.

Brazilski 'dream team' nije ispunio očekivanja

Glavni favorit apsolutno je bio branitelj naslova Brazil sa svojim 'dream teamom' predvođenim Ronaldinhom, Ronaldom, Robertom Carlosom, Adrianom, Kakom i Juninhom, no nakon laganog starta stvari su kasnije u turniru počele 'štekati'. Prvenstvo su otvorili na velebnom Olimpijskom stadionu u Berlinu protiv Hrvatske, pobijedivši sjajnu Kranjčarovu momčad tek nakon individualne majstorije Kake. Rutinski su rušili Japan i povratnika na scenu Australiju te su zauzeli prvo mjesto u skupini. Osminu finala prošli su rutinskom pobjedom protiv debitanta i ugodnog iznenađenja Gane svladavši ju 3-0. No pokazalo se da su Brazilci prvenstvo igrali na individualnu kvalitetu, a u četvrtfinalu nisu imali potrebno zajedništvo da prođu pored Francuske koja je slavila 1-0.

Argentina zapela na domaćinu

Velike šanse davale su se Argentini predvođenoj Riquelmeom i Crespom, no 'gauči' nisu bili spremni za najveće dosege iako je kao prvoplasirana prošla 'skupinu smrti' s Nizozemskom, Obalom Bjelokosti te Srbijom i Crnom Gorom. Tek je fenomenalna golčina Maxija Rodrigueza u produžetku donijela Argentini 2-1 pobjedu nad Meksikom i prolaz u četvrtfinale. No uspavanoj Pekermanovoj momčadi to je bio maksimum jer su tamo zapeli na domaćinu nakon raspucavanja penala.

Engleska ponovo najveći gubitnik na Svjetskom prvenstvu

Dva europska favorita, koja su krasila strašna imena, bili su Portugal i Engleska. Prošli su svoje skupine suvereno kao prvoplasirane momčadi, a međusobno četvrtfinale izborili su minimalnim pobjedama. Ronaldo, Figo, Pauleta i Deco ugasili su snove Nizozemcima, a učinio je to Maniche pobjedničkim golom u 23. minuti. S druge strane, junak 'gordog Albiona' bio je David Beckham, koji je iz slobodnog udarca zabio za 1-0 pobjedu nad Ekvadorom. Samo dvije godine nakon Eura 2004. godine, Portugalci su se ponovo pokazali kobnim za 'tri lava'. Iako su imali Lamparda, Gerrarda, Terryja..., Englezi su se ponovo pokazali gubitnicima te su opet pali nakon penala, a nastavili su s tradicijom isključenja pa se ovaj put Erikssonova momčad oprostila od natjecanja Rooneyjevim crvenim kartonom nakon gaženja Carvalha.

Njemačka potajno sanjala reprizu 1974.

Njemačka se na domaće prvenstvo vratila sa srebrom četiri godine prije, a od Klinsmannove momčadi potajno se očekivalo da bi mogli ponoviti uspjeh iz 1974. kad su slavili pred domaćim navijačima. Bili su tu Klose, Lahm, Ballack i Schweinsteiger, a na iznenađenje, na golu je Lehmann zamijenio legendarnog Kahna. Skupinu su riješili s tri pobjede, nad Kostarikom, Poljskom i Ekvadorom, koji je prošao dalje kao drugoplasirani. 

Podolski je u osmini finala s dvama golovima u prvih 12 minuta rutinski riješio Švedsku 2-0 i izborio veliko četvrtfinale sa starim znancima Argentinom. Iako je igra 'gauča' bila atraktivnija što se i pokazalo vodstvom početkom drugog dijela preko Ayale. No Pekerman je prerano zatvorio utakmicu, a poslovično borbeni i nikad rezignirani Nijemci izjednačili su u 80. minuti golom Klosea. U dvama produžecima nije bilo golova, a Argentina s Messijem, Aimarom i Saviolom na klupi nije imala psihološku prednost te je 'elf' slavio 4-2 s dva obranjena penala. U polufinalu Njemačku su čekali Talijani.

Talijane nije uzdrmao Calciopoli, a Australija im je bila jedina 'crna mrlja'

Lippijeva momčad došla je na SP potresena skandalom namještanja utakmica Calciopoli, no 'azzurri' nisu to pokazali u skupini, koju su prošli lakše nego na prošlim natjecanjima. Poznato je da Italija uvijek sporo starta, a kako odmiče turnir tako velikim koracima grabi prema vrhu. Skupinu je prošla kao prvoplasirana s pobjedama nad Ganom i Češkom te remijem sa SAD-om.

Najtežu utakmicu odigrali su u osmini finala protiv iznenađujuće dobre Australije, koju su u svojem stilu svladali u 90. minuti. Precizan je s bijele točke bio Totti, nakon što je Grosso iznudio neuvjerljiv penal. Četvrtfinale su riješili bez ikakvih problema pobijedivši nedoraslu Ševčenkovu Ukrajinu 3-0 dvama golovima Tonija i jednim Zambrotte.

Uslijedio je povijesni okršaj dvaju trostrukih svjetskih prvaka Njemačke i Italije u polufinalu. Bila je to svojevrsna repriza polufinala 1970. s istim završetkom. U prvom poluvremenu obje momčadi lovile su gol u jakom tempu, koji je pao u nastavku pa se tako otišlo u produžetak. Prilike su sijevale s jedne i druge strane, a Talijani su dvaput gađali okvir. Buffon je sjajnim obranama 'zaključao' svoj gol, a 'azzurrima' se otvorilo kad se već činilo da će pobjednika odlučivati penali. Grosso je pobjegao obrani i šokirao Westfallen zabivši za 1-0 u 119. minuti, a od šoka se domaćin nije oporavio te je primio još jedan od Del Piera za 2-0 pobjedu i prvi plasman u finale nakon SAD-a 1994. godine. U posljednjoj utakmici ih je čekao protivnik kojeg nitko nije mogao očekivati - Francuska.

Francuska renesansa s dirigentom Zidaneom

Ne tako davno svjetski i europski prvaci iz 1998. i 2000. godine, bili su na koljenima nakon SP-a u Južnoj Koreji i Japanu te Eura u Portugalu, kad nisu uspjeli proći skupinu, a u Njemačku su jedva stigli kroz kvalifikacije. Malo tko im je davao šanse, pogotovo nakon što su neuvjerljivo prošli skupinu. U prvoj utakmici odigrali su neuvjerljivih 0-0 sa Švicarskom, uslijedio je još jedan remi s Južnom Korejom 1-1, a u posljednjoj utakmici 'tricolori' su dobili debitanta Togo 2-0 te se provukli u drugi krug. A u nokaut fazi uslijedio je neočekivan uspon Francuza, koji su šokirali poletnu i favoriziranu Španjolsku, koja je i povela preko Ville. No do poluvremena je izjednačio Ribery, a u nastavku preokret su priredili Vieira i preporođeni Zidane za 3-1 i prolaz u četvrtfinale.

Ni tamo Domenechovoj momčadi nisu davali šanse protiv zvjezdanog Brazila, no Francuska je aktualne prvake 'strpala u džep' fenomenalnom igrom predvođenom velikim Zizouom. Lomio je neuigrani 'selecao' preciznim proigravanjima, a jedno je završilo na nozi Henryju, koji je u 57. minuti matirao Didu i poslao Brazilce kući za najveće razočaranje ovog SP-a.

Polufinale je bila repriza s Eura 2000. s istim završetkom, a snove Portugalaca opet je srušio Zidane zabivši za 1-0 pobjedu iz penala u 33. minuti.

Zidaneovo rušenje Materazzija u finalu postalo simbol prvenstva

Uslijedilo je berlinsko finale, koje nitko nije mogao očekivati. Disciplinirani i razigrani Talijani protiv preporođene Francuske, a posljednju utakmicu obilježit će velika drama i incident. 'Pijetlovi' su dominaciju okrunili već u 7. minuti, golom, koga drugog nego Zidanea, koji je zabio iz penala. Drugi glavni akter finala Marco Materazzi iskupio se za skrivljeni penal te je u 19. minuti izjednačio na 1-1. Henry u 90 minuta nije mogao matirati Buffona pa se otišlo u produžetak. 

Nakon što Zidane nije uspio glavom realizirati sjajnu priliku u 104. minuti, nekoliko minuta kasnije dogodio se incident, koji će zasjeniti sve što se događalo na SP-u u Njemačkoj. Materazzi je Zidaneu opsovao člana obitelji na što je Zizou pukao te ga glavom udario u prsa nakon čega je talijanski stoper teatralno pao. Zidane je dobio crveni karton, ostavio igrače na cjedilu, a ovaj incident ujedno je bio i tužan kraj karijere, koju je revitalizirao upravo u Njemačkoj sjajnim igrama.

'Tricolori' se nisu oporavili od tog šoka što se vidjelo u raspucavanju penala. Jedinog je promašio talijanski 'krvnik' s Eura 2000. David Trezeguet, a 'azzurri' su mogli početi slaviti svoj četvrti naslov.

Hrvatska sjajna s Brazilom pa opet razočarala u skupini

'Kockasti' su nakon razočaranja na Dalekom istoku, došli po iskupljenje predvođeni Cicom Kranjčarom, a ždrijeb joj je dodijelio aktualnog prvaka Brazil, znanca iz Francuske Japan te Australiju 'nakrcanu' igračima hrvatskog porijekla. Upravo je sa 'selecaom' Hrvatska odigrala najbolju utakmicu na turniru, izgubivši 1-0 tek nakon individualnog bljeska Kake u velebnoj atmosferi u Berlinu.

Japan je u Nürnbergu morao pasti, no 'kockasti' su po nesnosnoj vrućini odigrali tek 0-0 uz promašeni penal Darija Srne. No i dalje je Hrvatska imala sve u svojim rukama te ju je pobjeda nad Australijom vodila dalje. No uslijedio je još jedan kiks - iako smo dvaput vodili golovima Srne i Nike Kovača, 'klokani' su se vraćali izborivši 2-2. Hrvatska nije bila pribrana - Tomas je u 16-ercu igrao rukomet, a Šimunić je dobio čak tri žuta kartona od Grahama Polla. Još jedno razočaravajuće prvenstvo za hrvatske reprezentativce.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Zinedine Zidane

Zizou se nakon razočaravajućeg SP-a 2002. na kojem se ozlijedio par dana prije početka, na velika vrata na svjetsku scenu kad se to od Francuske najmanje očekivalo. Nakon dva uvodna remija, Zinedine Zidane proradio je protiv Toga, a nakon toga je preuzeo sve konce igre 'tricolora' te je najviše zahvaljujući njemu Francuska izbacila Španjolsku, Brazil i Portugal. Zabio je peti gol u finalu, ali sjajne igre zasjenio je incident s Materazzijem.

Fabio Cannavaro

Branič osvajača naslova u Njemačkoj bio je nepremostiva prepreka za protivničke napadače, a Fifa ga je proglasila najboljim svjetskim igračem, što je prvi put nakon Franza Beckenbauera da je tu čast dobio jedan branič.