Hajduk je tog proljeća slavio zadnji naslov, a Niko Kranjčar postao najveća zvijezda HNL-a. U isto vrijeme otac Sejad je u Dinamovu školu upisao sina, Alena Halilovića
Zemlja čudesa: Proljeće Nike Kranjčara, Davis Cupa i 24sata
Bilo je to nevjerojatno proljeće. Prve brojeve sportskog priloga 24sata punio je Niko Kranjčar. Dojučerašnji kapetan Dinama debitirao je na Poljudu u ožujku 2005. godine i bio igrač utakmice u pobjedi nad Varteksom 3-1 pred 18.000 navijača.
Niko je do danas ostao najveća zvijezda u povijesti Prve HNL. Vagao mu se svaki kilogram viška, pod prozorom njegove obitelji u Zagrebu palili su se plavi lampioni kad je otišao u Hajduk, na njegovu šišanju bilo je više fotoreportera nego na utakmicama...
- Niko kao Hajduk iz Splita! - orilo se Poljudom, a najkontroverzniji transfer u povijesti HNL-a začinjen je tog proljeća Hajdukovim naslovom prvaka. Nakon toga više nisu osvojili ni jedan. Sve im je uzeo Dinamo koji je tih dana morao na generalni remont jer je Mamićeva momčad bez Kranjčara završila u “Ligi za bedaka”. Još jedno čudo koje nitko ni u ludilu nije mogao očekivati. Dinamo je završio kao sedmi.
U ožujku 2005. godine “modri” su prve brojeve “24sata” listali u busu, vozeći se na utakmice Lige za bedaka, a Luka Modrić je kod Ilije Lončarevića uglavnom ulazio s klupe.
Tek kad je Mamić napravio totalnu čistku u momčadi, otvorio se prostor za igrača koji danas vrijedi 40 milijuna eura. U to vrijeme Luka je nosio dres s brojem 16 i kratku kosu, bio je sitan i motoričan, ali slabašnog udarca.
Sasvim drukčiji igrač od Nike Kranjčara. Trebalo mu je, dakle, nekoliko mjeseci da pohvata konce, a u blatu HNL-a zablistao je nakon što je na klupu stigao pokojni Josip Kuže. Modrić je postao vođa novog Dinama, najbolji igrač momčadi koja je vratila naslov u Maksimir.
Još neko vrijeme bio je u sjeni Nike Kranjčara, ali samo u reprezentaciji. Cico Kranjčar ga je na SP-u 2006. držao na klupi... Luka je danas igrač Real Madrida i to dovoljno govori.
Možda i najveće čudo dogodilo se 6. ožujka u američkom Carsonu. Hrvatska je u Davis Cupu pobijedila najjaču reprezentaciju SAD-a u povijesti. Za Amere su tada igrala dva Top 10 igrača, Andre Agassi i Andy Roddick. Imali su najjači par na svijetu, braću Bryan, koji nikad do tada nisu izgubili Davis Cup meč. Nije im pomoglo, Ivan Ljubičić igrao je toliko dobro da bi pobijedio i Samprasa u najboljim danima. Sredio je Agassija, pa Roddicka, a u paru s Ančićem i braću Bryan 3-1. Bila je to ključna pobjeda na putu do osvajanja Davis Cupa u Bratislavi.
Te godine za prvu momčad Barcelone debitirao je jedva punoljetni Lionel Messi. Tko je tada mogao slutiti da će u ovih devet godina postati jedan od najboljih nogometaša u povijesti? Ivica Olić u svibnju 2005. godine osvojio je Kup Uefa s moskovskim CSKA igrajući s maskom na licu.
Rafael Nadal pobijedio je najboljeg tenisača svijeta Rogera Federera u polufinalu Roland Garrosa, pa Mariana Puertu za svoj prvi Grand Slam naslov.
Najveća čuda: Liverpoolov naslov i Ljubičićeva “salatara” u Zagrebu
Liverpoolov nevjerojatni “comeback” od 0-3 do pobjede nad Milanom u finalu Lige prvaka jedna je od najuzbudljivijih utakmica u povijesti nogometa. Za nas je najdraže sportsko čudo 2005. ipak hrvatski naslov osvajača Davis Cupa. Ljubičić je dobio doslovce sve svoje mečeve do poraza od Hrbatyja u finalu, ali Ančić je dobio Mertinaka u posljednjem meču.