Željko Babić: Posao skladištara pomogao mi je i u rukometu

Izborniče, što ste radili nakon Europskog prvenstva?

- Bio sam jako iscrpljen i psihički i fizički, tako da mi je bio potreban odmor. Svatko ima svoj način, ja sam tri, četiri dana baš odmarao, a sve ostalo vrijeme sam provodio sa svojom obitelji i na 'svom brdu' poviše Sumpetra u kojem živim. Tu pronalazim svoj mir i ravnotežu, koje mi pomažu da donosim prave odluke. Nakon toga posvetio sam se pripremi za ono što nas čeka u kvalifikacijama za OI.

Kako komentirate izjavu Line Červara da je siguran u plasman Hrvatske na OI?

- Lino je najuspješniji hrvatski trener i sve što kaže ima posebnu težinu, ali ovo što je izjavio spada u domenu proročanstva, predviđanja budućnosti, a to baš i nije poželjno u sportu.

Kakvi su izgledi?

- Bit će jako teško, i Danska i Norveška igraju praktično kući, ozbiljni su protivnici koji znaju pobjeđivati, njihov stil igre nama baš i ne odgovara, ali favorita nema i sve su opcije otvorene.
 
Hoće li zdravlje igrača i fizička spremnost biti ključne s obzirom da nemate previše vremena za uigravanje i pripreme?

- Jako je bitno da igrači dođu zdravi, da ne budu emotivno potrošeni, da budu spremni brzo usvojiti informacije i obaveze koje stavimo pred njih. Situacija je specifična i ja kao izbornik moram pronaći ono što možemo napraviti u kratkom razdoblju. Ono što ja mogu napraviti je da nedostatak vremena premostim svakodnevnom komunikacijom s igračima, s kojima imamo redovite kontkte, neke sam i posjetio... Znam sve o njima, u kakvom su stanju, koji ih problemi muče i to će mi pomoći da u budućnosti donesem prave odluke. Meni je čast biti na čelu reprezentacije, voditi momke koji vole igrati za svoju reprezentaciju i domovinu, koji osjećaju nacionalnu pripadnost. Velika je razlika kad igraš za novac, i za domovinu. Kod nas je to baš vidljivo i vjerujem da su zbog toga i postizani tako dobri rezultati.

Kako provodite radni dan, gledate li utakmice?

- Uglavnom gledam materijale naših protivnika, analiziram svaki detalj kako bih to mogao prenijeti igračima. Dnevno pogledam dvije, tri utakmice, ali svaki dan radim i na sebi, razmišljam, molim se, kako bih mgao ispuniti zadatak koji mi je povjeren. Da bih radio treba mi mir i stabilnost.

Spada li u dnevnu rutinu odlazak do kapelice i molitva?

- Imam privilegiju živjeti na jednom lijepom mjestu, blizu kapelice do koje nastojim otići svaki dan. Tu se pomolim, pronađem životnu ravnotežu, kako bih bio bolji čovjek, bolji suprug, otac, izbornik... Tu pronalazim balans za emotivne napore, koji me čekaju na poslu. Potrebna mi je duhovna ravnoteža, da ostanem u okvirima normanoga čovjeka, da ne iskačem iz tračnica i donesem krive odluke.
 
Jeste li u svojim analizama došli do zaključka da bi danas nešto drugačije napravili na EP-u?

- Popravio bih kontrolu intenziteta igre. Izborink koji kontrolira intenzitet, kontrolira i igru. Mi protiv Španjolske nismo kontrolirali ritam, nismo kontrolirali igru i to je moja najveća pogreška. To sam naučio na ovom natjecanju. Ako već nemam igrača koji to može, to sam morao ja. Ivano Balić je to radio nekad, on je bio najbolji na svijetu i da danas igra, on bi mogao pomoći našoj reprezentaciji u određenim segmentima. On je bio sposoban u djeliću sekunde donijeti pravu odluku, odigrati par pravih lopti i dotući protivnika jer to nosi u sebi. Takvog igrača danas nemamo, ali to se može postići i kao grupa, ako igrači budu spremni mijenjati svoje navike iz klubova.

Mirko Alilović briljira u klubu, a u reprezentaciji ne daje ono što svi očekujemo. Je li u pitanju psihološka barijera?

- Mirka poštujem kao igrača koji je dao puno za reprezentaciju, ali zbog velike agresije medija i navijača, s pravom ili ne, ne može izdržati pritisak i stres. On ne može ispoljiti potencijal koji je u klubu ispoljio bezbroj puta, među najboljim je golmanima na svijetu, ali osjeća ogroman pritisak s kojim se ne može nositi. Netko se s tim nosi lakše, neko teže, imate bezbroj primjera da igrači bolje igraju u klubu, nego u reprezentaciji. Primjerice u košarci ima dosta tih primjera. Razgovarao sam s Mirkom, moguće da otkaže reoprezentaciju do kraja tjedna. Kakvu god odluku donio, on je za mene veliki sportaš i čovjek.

Radili ste kao skladištar i prodavač automobila, što ste naučili iz tih poslova?

- Naučio sam koliko je bitna komunikacija. Trener bez komunikacije ne može postizati uspjehe. Naučio sam i da je život težak, da je za bilo što raditi potrebna žrtva i odricanje. Bez obzira na primanja i obim posla, zadatak treba obaviti pošteno i do kraja.

Kakve su poruke koje dobivate nakon EP-a?

- Reakcije su pozitivne, ali mi je malo neobično da me ljudi prepoznaju. Ljudi su sretni, ponosni, komentari su povezani s domovinom i Bogom. Ja volim čuti kad mi bakica, koja je svaki dan na koljenima i moli Boga, kaže: 'Bog te čuvao'. Njihove su poruke iskrene, iz njih se prepoznaje pripadnost kršćanstvu i domovini. To su vrijednosti na kojima svi trebamo raditi. Drago mi je kad odem na grob svojih djeda i bake da sam miran i spokojan, da mi ne bude neugodno zbog onoga što sam napravio. To mi je puno važnije nego medalja.

Što vam je nakon EP-a rekao velečasni Zlatko Sudac?

- Nismo se čuli nakon EP-a. Poslao nam je svima javnu poruku, poslao je i meni privatnu poruku, na čemu sam mu jako zahvalan. Ali ja nisam dostojan pričati o njemu, jer on će jednoga dana postati svetac. Ja to već sada znam.

Što očekujete od najnovije promjene rukometnih pravila?

- Teško je sada analizirati, ali na prvi pogled mi to ne izgleda nešto posebno revolucionarno. Ja sam pobornik uvođenja pravila o ograničenju napada, kao u košarci, po meni bi to bilo najbolje i sigurno bi ograničilo utjecaj sudaca. Ne zato što oni žele nešto odsuditi krivo, nego da se smanji mogučnost greške.

Zagreb - Löwen?

- Veselim Vujović je donio pomak na bolje u hrvatski rukomet. Löwen je favorit, ali ako svi daju sve od sebe, pogotovo ako ostvare dobar rezultat u svojoj dvorani, imaju šansu.

Mandalinić i Pavlović?

- Stipe je bio u reprezentaciji, on ima strašan karakter, glad za golovima, želi ih dati 100 ako je moguće... Domagoj je nešto drugačiji, jak jedan na jedan, beskompromisan i hrabar. Obojici predviđam, prvenstveno zbog karaktera, jako dobre karijere. Najprije kroz klub, ali i kroz reprezentaciju, čije će biti jako važne karike u Francuskoj.
 
Kako gledate na budućnost hrvatskog rukometa?

- Teško je sport izolirati od države, situacija je takva kakva jest. Zagreb je tu standardan, no da bi naš rukomet rastao, moramo razvijati i ligu i druge klubove. Zbog slabije lige, slabija je i produkcija igrača. Moramo osmisliti modele kako da se Metković i Split dignu, jer ovo područje uz tradiciju ima i genetski potencijal, a to je potrebno hrvatskoj reprezentaciji.

Kako je surađivati s Balićem i Metličićem?

- Ivano je šef, a Pero suradnik. S Ivanom pričam o konceptu, kako unaprijediti rukomet, birati igrače, dok s Perom komuniciram i radim svakodnevno, zajedno učimo i zajedno griješimo. Uglavnom komunikacija je odlična, dobro surađujemo.
 
Poruka za kraj?

- Moramo i u sportu i u društvu prepoznati prave probleme i riješiti ih. U rukometu je problem golman, a ne radimo ništa da ga stvorimo. Isto tako u košarci, ako nam nedostaje playmaker, moramo se svi fokusirati da ga stvorimo. To je problem općenito i u društvu. Prepoznavanje važnih problema i koncentracija na njihovo rješenje, a ne bavljenje marginalnim stvarima.