Marko Arapović Cedevitin je ambasador One Teama i pomaže djeci s Downom koji je imala njegova tetka. Marko se uvijek odazove humanitarnim akcijama u klubu...
Zbog mamine sam sestre dugo vezan za djecu s Downom...
Svatko s manje ili više srca treba dati sve što može da toj djeci bude lakše. Kad ih vidimo kako su sretni zbog nas, znamo da smo učinili nešto dobro, kaže Marko Arapović.
Mladi košarkaš Cedevite (19) uvijek se odaziva svim humanitarnim akcijama kluba, a posebno ga veseli suradnja s One Teamom, organizacijom Eurolige koja pomaže djeci s Downovim sindromom. Baš je on Cedevitin ambasador.
- To je samo titula, svi suigrači su uključeni kad god imaju vremena. Ja sam zbog obiteljske situacije vezan za ljude s poteškoćama u razvoju. Mamina sestra imala je Downov sindrom, a u djetinjstvu sam bio jako vezan za nju. Od bolesti je preminula, a meni je usađeno posebno mjesto u srcu za takvu djecu. Zato mi je drago zbog suradnje Cedevite i One Teama, a i mama je jako sretna zbog toga - kaže Marko.
A toj djeci košarka zaista uljepša dan, bilo da se radi o posjetu treningu ili utakmici.
- Užitak je gledati kako njih dvadesetak jedni drugima nešto šapuću na utakmici, ne možeš vjerovati koliko im je lijepo. Kad vidiš da se smiju dok ih učiš kako šutnuti na koš, napraviti dribling, vesele se, smiju, zaborave na sve poteškoće tijekom tih pola sata što smo s njima. Ma prekrasno, to je bit svega - smatra Arapović.
No Cedevita ima i druge humanitarne akcije, a Marko se rado odaziva na sve, poput otvaranja renoviranog igrališta zagrebačke V. gimnazije, dijeljenja opreme siromašnijim školama košarke, pa i dijeljenja zagrljaja građanima Zagreba.
- Haha, to je bila ideja ljudi s Otvorenog radija, uglavnom za starije gospođe. Na početku je bilo malo neugodno, poslije smo prebacili na sprdnju, pa je bilo zabavno iskustvo. Nekima je bilo neugodno, neki su otišli, a neki trčali k nama...
Uz košarku i humanitarni rad Marko ima vremena i za obrazovanje. Na ljeto 2014. mogao je birati između američkih sveučilišta, no ostao je u Zagrebu.
- Najviše zbog Jasmina Repeše i Veljka Mršića, koje poznajem cijeli život. Ovako sam doma, igram Euroligu, a tu ću završiti faks. Na drugoj sam godini sportskog menadžmenta na Libertasu. Više se učenju posvećujem kad je domaće prvenstvo, inače uglavnom imam vremena samo u avionu.