'Zbog Kukoča nosim sedmicu, a iz Zagreba nisam htio ići...'

Iz makedonskog Sv. Nikole preko Zagreba, Veszprema, Ciudad Reala, Atletica, Barce pa sada francuskog Nantesa, Kiril Lazarov (39) ušao je u anale igre na terenu 40x20. Snažna ljevica i visina 1.93 postavili su ga na desnog vanjskog srčane makedonske momčadi i nitko ga ne želi i ne može maknuti niti 20 godina kasnije.

Trebao je biti - košarkaš

Kirina lijeva 'haubica' još je uvijek nenadmašna. Rekord s najviše zabijenih golova na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj (92 gola u devet utakmica) i na Europskom prvenstvu 2012. u Srbiji (61 gol u sedam utakmica) i dalje drži on. Prvi je u Ligi prvaka prešao granicu od 1000 zabijenih golova i to u utakmici s Barcelonom protiv Pick Szegeda (2015. godine). S takvim statistikama, teško je i zamisliti da je jedan od najvećih rukometaša svih vremena trebao biti - košarkaš.

- Prvo sam trenirao košarku, počeo sam u petom razredu. Idol mi je bio Toni Kukoč i broj sedam mi je na dresu zbog njega. Zbog oca sam se prebacio na rukomet. On je bio vrhunski igrač, na vrhuncu karijere igrao je za Vardar u tada jugoslavenskoj ligi. Bilo mi je neugodno radi njega, a i njemu nije bilo svejedno da je on rukometaš, a sin baca loptu na koš. Počeo sam u RK Ovče Pole 50 km istočno od Skoplja. Tamo sam rođen, tamo je duga rukometna tradicija - priča u razgovoru za 24sata živuća rukometna legenda koja je pet godina bogate karijere provela i u Zagrebu (2000. - 2002. i 2007.- 2010.). 

- Pet godina sam bio u Zagrebu. Moja kći Lana je rođena u Zagrebu, vezan sam za njega sportski i emotivno, on je moja druga domovina. Centar grada i Trg bana Jelačića obožavam, a Dom sportova i Trešnjevka su bili moje prebivalište - prisjeća se nekih ljepših vremena u Zagrebu.

Među prvima uz Zagreb

Potres, 5.3 po Richteru pogodio je 22. ožujka glavni grad Hrvatske u samo svitanje dana. Urušena stara jezgra grada, srušen vrh tornja zagrebačke katedrale, ljudi u panici, u pidžamama ispred svojih zgrada. U grupama, baš sada, kada zbog pandemije - ne bi trebali biti. Mobitel je vrvio porukama, pozivima, fotografijama koje nisu budile lijepe osjećaje. Među njima i poruka na Instagramu Kire Lazarova za naš i njegov Zagreb. Među prvima hrvatske metropole sjetio se naš Makedonac. 

- Tog jutra sam se probudio oko 8:30 h, uzeo telefon, a na društvenim mrežama već je bilo milijun objava, što privatnih, što na portalima. Jako ružan osjećaj, uhvatila me panika, iskreno... Imam dosta prijatelja u Zagrebu i prva misao mi je bila jesu li živi i zdravi. Krenuo sam redom s pozivima i porukama. Hvala Bogu, osim oštećenja po kućama i stanovima nije bilo većih problema kod njih - prepričao nam je Kiro svoju perspektivu tog stravičnog zagrebačkog jutra.

- Došao sam u Zagreb s 20 godina kao jako talentiran mlad igrač. Imao sam i dosta drugih poziva jer sam bio talentiran ljevak. Zvali su i iz Njemačke i iz Španjolske. No, nisam imao dvojbe, vuklo me srce prema Zagrebu, uostalom i radi govornog područja kao tinejdžera - priča nam Kiro i prisjeća se kako je došlo do transfera koji je promijenio njegovu karijeru:

Pronašao ga Gobac, a učio Lino

- Sjećam se da je Zoki Gobac došao u Makedoniju na jednu utakmicu reprezentacije. Sjeli smo i riješili sve što se tiče tog transfera. Donio sam najbolju odluku karijere za mladog igrača. Saračević mi je bio idol tada i bila mi je čast naslijediti ga - kaže Kiro pa nam spominje još jednog čovjeka hrvatskog rukometa kojega iznimno cijeni - hrvatskog izbornika Linu Červara.

- Lino je bio prvi učitelj u mojoj internacionalnoj karijeri. Jako ga poštujem kao čovjeka i kao stručnjaka. Imamo već godinama jako dobru prirodnu suradnju. Od njega se uvijek može nešto naučiti i on jako pozitivno djeluje na mene. Iskreno sam se radovao kad je osvojio srebro na zadnjem prvenstvu. Zahtjevan je i ne može ga svatko pratiti, ali ako si pametan dobro ga je imati uz sebe i isptrpiti ga ako treba. Bori se do kraja i veliki je pobjednik. On cijeni poštene, vrijedne i hrabre, tu smo se našli - ističe.

Nije htio iz Zagreba

Najdražu utakmicu nije pronašao u elitnim natjecanjima, već u borbi s Metkovićem.

- Dosta dobrih utakmica bih mogao nabrojavati iz Lige prvaka,  bilo ih je puno povijesnih, ali ako moram odabrati najdraže, odabirem play-off s Metkovićem. Te utakmice su za povijest. Bilo je svašta tamo, trebao se to izdržati i psihološki, bio je to neviđeni rivalitet. Puno igrača koji su nastupali u tim utakmicama postali su 2003. u Portugalu svjetski prvaci.

- Nikad nisam htio ići iz Zagreba. Bila je financijska kriza i klub me prodao Ciudad Realu kod Dujšebajeva. U Zagrebu sam dobro živio i lijepo se osjećao kao i moja obitelj, ali sam prihvatio odluku kluba i krenuo put Španjolske.

Trenutnu rezultatsku krizu Zagreba vidi kao privremenu. 

- Zagreb je klub s tradicijom. To je najbitnija stvar. Pitanje je vremena je kad će se Zagreb vratiti u vrh. Za pratiti najbolje klubove bitni su budžet i financije. U Zagrebu postoje ljudi koji znaju voditi klub kada im to financije dozvole. Kao što sam rekao, tradiciju ne možeš kupiti, nju trebaš stvoriti, a Zagreb je ima  - misli Kiro i dodaje mišljenje o klonulom europskom prvaku, Vardaru. 

- Vardar je napravio puno toga, čak i više nego li se očekivalo. Najveće zasluge idu Samosenku, uložio je puno i radio pametno, bio je i jako uporan. Ako se politika umiješa, bit će loše.  No, Vardar je institucija i nadam se da će biti sve u redu. Potreban je makedonskom sportu i narodu.

Karijeri nema kraja

Makedonska 'sedmica' prije svake utakmice ima i svoje rituale.

- Vjernik sam, prije utakmice idem do crkve ako imam mogućnosti, a uvijek nosim ikonu sa sobom, dva - tri sata prije utakmice se potpuno izoliram i budem u samoći, popijem kavu na suncu - opisuje nam.

Makedonija nije dobro prošla na EP-u 2020., a s makedonskih naslovnica 'vrištalo' je da je to oproštaj njihovog vođe. No, sve što je nama Kiro na tu temu rekao je - stand by.

- Pomladili smo reprezentaciju. Trebali smo to možda i ranije napraviti, ali iz svake se greške uči. Reprezentacija te fizički dosta potroši, ako si kao ja u ozbiljnim sportskim godinama, a za mlade igrače je odličan izlog na tržište - priča uz osmijeh kapetan makedonske reprezentacije, koji ne želi otkriti hoće li još obući crveno-žuti dres, ali će sigurno ostati uz svoju nacionalnu vrstu.

- Sport je najveći ambasador i zato država treba voditi brigu o sportu, pogotovo o reprezentaciji. Hrvatska je primjer kako se voli i poštuje nacionalni dres, trebamo od vas učiti. Dao sam riječ da ću biti na raspolaganju mlađim igračima dok god trebam za Makedoniju. Nije mi teško, kad vidiš naše navijače svuda po Europi onda ti proradi adrenalin u sekundi - govori nam Kiro.

Iz rukometa neće niti nakon igračke karijere.

- Imam važeći ugovor s Nantesom još jednu sezonu. Diplomirao sam na KIF-u, a u slobodno vrijeme spremam diplomski rad na temu rukometa i upisao sam Master coach. Budućnost mi je vezana za sport i rukomet, to je ono što najbolje znam raditi. Postavit visoke ambicije i idemo dalje - u svome stilu nam pojašnjava budućnost.

Reprezentacija je ključ za mlade

Smatra kako je reprezentacija najbolji način da mladi igrač postane uspješan.

- Ima dosta mladih, kvalitetnih, interesantnih igrača koji bi mogli postati vrhunski. U moje vrijeme ih je bilo možda dvoje, troje i to manje talentiranih od ovih danas. Mislim da ćemo brzo imati novu respektabilnu rukometnu reprezentaciju. Kroz nastupe za reprezentaciju mladi igrači mogu dobiti priliku igrati u jako dobrim klubovima, kroz igru za reprezentaciju sve se vidi. Makedonija voli sport, a pogotovo rukomet. Reprezentacija je svetinja. Očekujem da će se makedonski narod radovati u budućnosti još puno puta jer to zaslužuje - nada se kapetan Makedonaca.

- Obiteljski sam čovjek i skoro 20 godina igram rukomet u inozemstvu. Sin trenira rukomet, a kćer gimnastiku. S moje strane nema pritiska, ostavljam im da sami odrede svoj put, jedino ako malo skrenu s puta, malo ih vratim u normalu. Vole sport sve više i vise, vidjet ćemo što će na kraju odlučiti - zaključio je.

Inače, Kiro se o mladim naraštajima brine i u svojoj rukometnoj školi i kampu koji se održava svako ljeto već šest godina u Ohridu i nosi njegovo ime. Kamp se održava pod geslom: 'Ako je rukomet tvoj san, hajde da sanjamo zajedno'. Naime, rukometne treninge u kampu među ostalim velikanima vodi i sam Kiril.