To su trenuci kad se sve nesuglasice stavljaju po strani i kad smo svi jedno. Prije svega Hrvati. Tada Torcida transparentom oda počast dečku koji je jako volio Dinamo. Bez ikakvih “moralnih” dvojbi
Zar se baš mora dogoditi neka tragedija da budemo složni?!
Zaboravimo sad rivalstva i svađe, sad smo svi jedno, naš nas narod treba. BBB i Torcida, brat uz brata, Hrvat uz Hrvata!
Tako je nekako glasila poruka s jednog neslužbenog kanala Bad Blue Boysa prije dva ljeta, kada su Dalmacijom harali nezapamćeni požari.
Pokretanje videa...
Redovite vatrogasne snage bile su na izmaku i pripadnici navijačkih udruga redom su se prijavljivali da pomognu. Torcida uz Armadu, ovi uz BBB, ovi uz Kohortu, Tornado, Ultrase, Demone..., nije bilo važno. Bilo je važno samo spasiti svoj narod od nesreće.
Kao i kad se Slavonijom zavlada poplava, kad se upali alarm da nedostaje krvi u Zavodu za transfuziju, kad se obilježava godišnjica Oluje, prve žrtve Domovinskog rata... ili pogibije hrvatskog vojnika u Afganistanu.
To su trenuci kad se sve nesuglasice stavljaju po strani i kad smo svi jedno. Prije svega Hrvati.
Tada Torcida transparentom oda počast dečku koji je jako volio Dinamo. Bez ikakvih “moralnih” dvojbi. Jer to nije bitno.
- Pa kako su ti isti ljudi sad huligani, a dobri su kad daju krv ili pomažu vatrogascima? - znaju se žaliti kad brane svoja nedjela.
E, upravo tako! To su isti ljudi, koji su "u normalnim okolnostima" spremni razbiti glavu nekome jer ne navija za isti klub, jer nosi majicu druge boje ili jednostavno drugačije razmišlja. Koji sulude napade na policiju, turiste, razbijanje, bacanje baklji... samo sebi opravdavaju borbom za više ciljeve. A zapravo samo izmišljaju razloge za huliganizam i izbacivanje frustracija. I oni, eto, znaju pokazati da se mogu ponašati civilizirano, normalno, ljudski, i iskazati se dobrim djelom.
Uostalom, nije li svima život bio ljepši dok smo jedan uz drugoga stajali, pjevali i veselili se za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji? Kada nikome nije bilo važno za koji klub navijaš.
E to je normalno! A ne ona sranja s tribina koja slušamo iz kola u kolo, gdje se samo s nekim obračunava, vrijeđa, kada se samo navija protiv nekoga. Pa mora li se baš ugasiti mladi život da bi se u nama probudili humanost i jedinstvo?
Možemo li biti normalni dok je stanje normalno?