Prvi je put došao u Dinamovu svlačionicu u nekakvim 'drvenim' cipelama, ali već sljedećeg dana nosio je 'mokasinke'. Zvali su ga Čoko, ali je slavu stekao pod nadimkom Zambi. A iz inozemstva nam je nabavljao ploče Franka Sinatre, prisjetio se Zorislav Srebrić
Zambi, pamtit ćemo te zauvijek!
U Maksimiru je danas održana komemoracija u spomen na legendarnog napadača Dinama Slavena Zambatu. Legendarni nogometaš Dinama preminuo je 29. studenoga, a u utorak će biti pokopan na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji velikana. Na komemoraciji su uz njegovu obitelj bili predstavnici Dinama, članovi Dinamove generacije 1967., Hrvatskog nogometnog saveza...
Sve je započelo trominutnim videom o preminulom Zambati, tu su se mogli vidjeti i njegovi najbolji potezi iz Dinamovih dana, a onda su se okupljeni od njega oprostili minutom šutnje. Za govornicom su se mijenjali Mirko Barišić, Krasnodar Rora i Zorislav Srebrić.
POGLEDAJTE VIDEO: Komemoracija za Zambija
Pokretanje videa...
- Umro je 'plavi devet'. Dinamo je u povijesti imao dosta velikih igrača koji su nosili tu 'devetku', bili su tu Jerković, Wölfl, Lešnik, ali i Slaven Zambata koji je bio jedan od najboljih u toj grupi. Smrt ne bira ni vrijeme ni mjesto, ova je došla iznenada i moramo se s time pomiriti. Slaven Zambata napravio puno stvari kojih ćemo se svi skupa rado sjećati - rekao je predsjednik Dinama Mirko Barišić, pa nastavio:
- Slaven Zambata nije bio samo veliki igrač, on je bio miljenik navijača, poznat i izvan granica domovine. Kapetana legendarne generacije 1967. koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, najveći trofej u Dinamovoj povijesti. I on će zlatnim slovima biti upisan u Dinamovu povijest. Zadnji razgovor vodili smo prije par mjeseci. Kao rođeni Sinjanin je pričao o svom kraju kojeg je jako volio, ali je rekao: 'Zagreb je moj grad, tu sam proveo najbolje godine života i Dinamo je moja druga obitelj'. A budite sigurni, Dinamo će dugo držati sjećanje na Slavena Zambatu i sve ono što je napravio za Dinamo.
Najopširniji je bio Krasnodar Rora koji je pričao u suzama...
- Prije samo 20-ak dana smo vodili topao razgovor o svakodnevici, našim obiteljima, problemima koje nam pravi trenutačna epidemija. I kao što je uvijek znao žuriti, i ovaj put je prekinuo razgovor riječima: 'Kraso žurim, imam posla, ali nazovi suigrače i pozdravi ih u moje ime'. Telefoni su mi zvonili neprestano, bilo je poziva iz Sinja, Splita, Šibenika, Smiljevaca, Slavonije... - pričao je u dahu Krasnodar Rora, pa nastavio:
- Zambija ispraćamo vremenskim mostom što dijeli dvije obale rijeke, ovu bližu na kojoj smo mi i koja je puna života od one udaljenije s koje više povratka nema. Tim mostom mnogo prije Zambija, neki i nedavno otišli su Mladen Ramljak, Čarli Braun, Rudi Cvek, Petar Lončarić, Ivica Kiš, Hrvoje Jukić, Josip Gucmirtl i Zlatko Škorić. Naši dugogodišnji prijatelji i suigrači.
Krasnodara Roru i Slavena Zambatu vezale su i kumske veze...
- Kao nogometaš bio je golgeter 'par excellence', brojke pokazuju o kakvoj je klasi riječ. Ma on je tako jednostavno zabijao i parao mreže da se moglo pomisliti kako zabiti gol i nije nešto baš tako teško. Mi nismo mogli imati osobu koja bi se bolje snašla u ulozi kapetana. Sjećam se jedne od naših prvih utakmica, bilo je to u Delnicama protiv nižerazrednog kluba, Zambata tada na čuđenje svih nas nije bio u početnoj postavi. To je sljedećih dana moglo opteretiti odnose s trenerom Zebecom, ali sve je završeno na jedan prekasan način.
Krasnodar Rora za kraj je dodao...
- Slaven Zambata je bio Sinjanin, Dalmatinac i Zagrepčanin. I ja sam Dalmatinac, a njega sam doživljavao Dalmatincem koji to nije. U igri je bio grmovit i neobuzdan, a kao osoba potpuno suprotan. Nikada povišenog glasa, bez ikakvih eksplozija ili nervoze. Mnoge sam slušao kada bi rekli ne živi se od uspomena, a ja se pitam pa kako živjeti bez njih? Uspomene su ono što je ostalo iza nas, Zambi moj i dalje će se pričati o nama.
Zorislav Srebrić pričao je u ime HNS-a.
- Slaven Zambata se istakao ponašanjem, dakako i sportskom aktivnošću. Sjećam se detalja kada je prvi put došao u Dinamovu svlačionicu, u nekakvim 'drvenim cipelama', ali se sjajno prilagodio. Već sljedećeg dana na sebi je imao 'mokasinke' koje su tada bile modni hit, tu vidjelo kako se on u stanju adaptirati na visoke zahtjeve i kao igrač i kao osoba. Da, nekada su ga zvali 'Čoko', ali je slavu stekao pod nadimkom 'Zambi' - pričao je Zorislav Srebrić, pa dodao:
- Ma on je bio osebujan u mnogočemu, a jako je bio sklon glazbi. I obožavao je čuvenog Franka Sinatru. Ma on je nama svima nabavljao ploče, tada ih nije bilo lako nabaviti u Hrvatskoj. A jednom je prilikom u inozemstvu kupio 50 ploča, bio je to svojevrsni rekord.
Od igrača iz toliko spominjane generacije 1967. koja je osvojila Kup velesajamskih gradova u Maksimiru su danas bili Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Rudolf Belin, Branko Gračanin, Zdenko Kobeščak, Fahrudin Dautbegović, ali i Ilija Lončarević, Marko Mlinarić...
Pokretanje videa...