Vukušić: U Srbiji baš sve znaju o Hajduku, a traže me i dresove

Navijači Hajduka tepali su mu da je sinjski dijamant, a legenda kaže da se poljudske tribine i dalje tresu nakon njegovog čudesnog gola za pobjedu protiv Anderlechta u drugom kolu Europske lige prije 12 godina. 

Očekivanja od Ante Vukušića bila su velika, bio je ogroman talent, ali nije se rasplelo prema očekivanjima, a uz to su se vezali i zdravstveni problemi. Situacija u Hajduku bila je jako teška pa je 2012. godine morao otići u Pescaru za što su Splićani dobili 3.5 milijuna eura. 

U Italiji se nije naigrao pa su uslijedile brojne posudbe, prije pet godina doznao je da je godinama igrao s oštećenim desnim plućnim krilom, a tada ga je i operirao. Preporodio se u Olimpiji gdje je trpao kao na traci i konačno podsjetio na one mlade dane kada je briljirao, htjeli su ga brojni klubovi, ali na kraju je izabrao rumunjski FCSB i brzo požalio. Napustio ga je nakon sedam mjeseci zbog loših odnosa s predsjednikom, gotovo nije ni igrao, a u posljednjih godinu i pol promijenio je čak četiri kluba. FCSB, Messina, Tuzla City i sada Kolubara. 

Prije dva mjeseca iznenadio je sve. Skrasio se u novom srpskom prvoligašu Kolubari iz Lazarevca. Sada je dao veliki intervju za MozzartSport.

- Dok nisam došao u Srbiju, nisam previše pratio Superligu. Gledao sam derbi, dvoboj Zvezde i Partizana svakoga privuče, ali ne više od toga. Sada sam stekao malo bolji uvid u sve, bolje poznajem i ostale momčadi. Liga je kvalitetna, ali i dalje mislim da je hrvatsko prvenstvo ispred, i to zbog toga što se u njemu natječe manje klubova. U Hrvatskoj je deset klubova, u Srbiji ih ima previše. Liga se mora skratiti, kvaliteta je razvodnjena. Kada bi broj momčadi bio isti, lige bi bile podjednake. Previše je 16 klubova, nemaju svi kvalitetu. - rekao je Vukušić. 

Progovorio je i o bolnom odlasku iz Hajduka. Nije htio iz Splita, ali ništa ga se nije pitalo.

- Nisam želio otići iz Hajduka, nije mi to bila želja. Klub je bio u financijskoj krizi, svaki transfer je bio transfer spasa za sljedećih godinu dana ili dvije. Plaće su bile male, dugovanja velika. Bila je borba da Hajduk opstane. Otišao sam u Pescaru plačući, znao sam što me čeka. Odlazio sam u drugu sredinu, napuštao kuću, klub koji volim. Nisam napunio ni 21 godinu. Život mi se okrenuo naopačke u dva dana, nisam bio psihički spreman. 

A na pitanje o razlici u kvaliteti između hrvatske i srpske lige, kaže:

- Nema prevelike razlike između Hrvatske i Srbije. Borba za titulu je neizvjesnija u Hrvatskoj, tamo se Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek bore, a u Srbiji su to uvijek Zvezda i Partizan. Sada se dobro radi u Vojvodini, Čukaričkom i TSC-u, pa ćemo vidjeti može li netko da se umiješa. Obje lige imaju po šest ili sedam dobrih momčadi, slična je to razina. Srbija treba skratiti ligu na deset klubova, tada će biti kao Hrvatska. Bilo bi zanimljivo kad bi Zvezda igrala s Dinamom i Hajdukom, to bi bile sjajne utakmice. 

A iznenadilo ga je koliko se Hajduk prati u Sloveniji i Srbiji. Svi ga ispituju o Majstoru s mora, znaju sve o povijesti, prate i gledaju utakmice. I naravno, stiglo je jako puno upita za Hajdukov dres. 

- U Sloveniji su me ljudi prepoznavali, iznenadio sam se koliko i u Srbiji sve prate i znaju o Hajduku. Pratili su utakmice i kada sam ja igrao, neki prate i sada. Čim sam došao u Lazarevac pitali su me mogu li im srediti dres Hajduka, imam li neki svoj dres... Sve moje sam podijelio, većinom u humanitarne svrhe. Ne znam imam li više od jednog u kući. Možda dva. Obećao sam da ću donijeti u Lazarevac dresove Hajduka, sredit ću to s prijateljima iz kluba. Događalo mi se da me zaustave u gradu, ali nije bilo previše takvih situacija, jer čim se završi trening - idem u stan.