Vukušić: Ćosiću, dođi na piće u sinjski Dijamant, ja te častim!

Vukušiću Ante, sinjski dijamante, povikao je u zanosu komentator Drago Ćosić nakon što je Ante duboko u sudačkoj nadoknadi svladao golmana Anderlechta Prota te donio Hajduku vrijednu pobjedu u Europskoj ligi.

Nadimak je Vukušiću ostao do danas, tako da uopće nije bilo dileme kako će nazvati svoj novootvoreni kafić. 

Antin lik na ogledalu i cjenik s dijamantom

Ionako bogatu ponudu ugostiteljskih objekata u Sinju, a imaju ih navodno najviše po glavi stanovnika u Hrvatskoj, bivši Hajdukov napadač dodatno je odlučio obogatiti. Na centralnom gradskom trgu, popularnoj Pijaci, Ante Vukušić je otvorio 'Dijamant'.

- Naravno da nije bilo dileme, nakon što je Drago Ćosić povikao 'Sinjski dijamante'', nadimak je ostao – otkrio je Vukušić, koji je iskoristio priliku i javno pozvao TV komentatora Ćosića u goste:

- Nismo u kontaktu pa koristim priliku da ga pozovem u Sinj. On je na neki način kum mog kafića, on mu je, eto, nadjenuo ime, pa je red da ga počastim. Kad god je u Sinju, piće je na 'račun kuće'.

Ćosić: Stižem i popit ću piće s guštom

Čosić je poziv spremno prihvati.

- S posebnim guštom ću prvo m zgodom popiti piće s Antom. Evo, ako Hajduk prođe u skupinu EL, eto mene opet na komentatorsko mjesto, pa ću skoknuti i do Sinja na piće – obećao je Ćosić, koji nam je otkrio i da je Vukušiću nadimak nadjenuo spontano.

- Pripremao sam se kao i uvijek za komentiranje utakmice, i sjećam se da mi je kolega Omašić, koji je također Sinjanin, kazao da su i Vukušići iz Sinja... Sjećam se i da je to bila jako teška utakmica za Hajduk, da je Anderlecht, realno, trebao voditi barem 3-0, ali onda se u sudačkoj nadoknadi odnekud sam pred golmanom stvorio Vukušić zabio, i to lijevom, slabijom nogom. Dogodio se 'mirakul', a kad sam ga vidio kako lud od sreće trči ispred istočne tribine Poljuda i pozdravlja navijače, ponijelo je i mene, i tako se 'rodio sinjski dijamant'. Nadam se da će se Ante što prije oporaviti i da će opet zabijati golove – zaželio je Ćosić.

Ideja o otvaranju kafića dogodila se slučajno, Ante je dio zarade od nogometne karijere odlučio uložiti i kupio je poslovni prostor na sinjskoj Pijaci. Prostor je višenamjenski, može služiti za bilo koju svrhu, no dok je još uvijek aktivan i rijetko u Sinju, Ante mu je odlučio zadržati njegovu staru namjenu.

- Kupio sam poslovni prostor kao investiciju za budućnost, da imam nešto nakon karijere. Danas je kafić, jer je tu kafić bio i prije, a tko zna što će biti u budućnosti. Za sad se o njemu brine voditeljica, supruga Ratka vodila je brigu o uređenju i o kćeri Irini (2) dok sam ja bio okupiran nogometom...

Na terenu tek na proljeće

Otvaranje kafića ubrzala je bizarna ozljeda i operacija, koja će Vukušića odvojiti od terena sve do proljetnog dijela sezone. 
Čim je započeo pripreme sa svojim novim klubom, ruskim Tosnom, osjetio je probadanje u prsima, malaksalost i manjak daha, pa su ga poslali u Moskvu na pretrage. 

Tamo su liječnici utvrdili da diše samo jednim plućnim krilom.

- Liječnici su bili šokirani, pogotovo kad su vidjeli da sam profesionalni sportaš i da je ožiljak star najmanje tri – četiri godine. Nisu mogli vjerovati da sam igrao praktično bez jednoga plućnoga krila, moj organizam trošio je maksimum kisika, a dobivao je samo polovinu potrebnoga u svim ovim godinama. Zbog toga mi se i događala bol u mišićima, nemoć, zadihanost... Sva sreća pa mi je srce bilo jako i pojačanim radom mi je nadoknađivalo manjak kisika u mišićima – kazao nam je Ante, koji je hitno operiran u Moskvi i nakon par dana boravka u bolnici sada se oporavlja u Sinju u krugu obitelji.

Još se ne smije naprezati, za mjesec dana moći će lagano trčati, a punim intenzitetom trebao bi započeti tek nakon zimske stanke.

- U klubu su bili maksimalno korektni, rekli su mi da se posvetim oporavku i da će me oni čekati koliko god bude trebalo. Hvala im na tome – kaže Vukušić, koga život nije mazio.

U dresu Hajduka probio se sve do reprezentacije, pred njim se otvarala lijepa karijera, no odlazak u Pescaru sve je poremetio. Ante je želio pomoći Hajduku pa je pristao otići u Pescaru, koja po svemu nije bila pravi klub za njega. Patio se i mučio, odlazio na posudbe u Laussane, Beveren, kasnije i u Greuter Furth, te na koncu Tosno.

- Nije bilo sreće, ali nisam ni ja bio na nivou igara koje sam ranije pružao. Eto, sad se otkrilo da je u pitanju bila ta ozljeda plućnog krila i nadam se da je mukama kraj, da ću opet biti onaj stari. Tek sam proslavio 26. rođendan i još uvijek je dosta dobrog nogometa ispred mene - nada se Ante.