Još je tinejdžer, a prošao je Dinamovu nogometnu školu pa je, preko Slaven Belupa, došao u Hajduk. Otac Miroslav i djed Josip bili su mu velika potpora, a sad je uz njega majka Mirjana
Otac ga je vozio po 250 km na treninge. Umro je za volanom
Ivan Dolček (19) imao je debi iz snova u Hajduku. Mladi lijevi krilni veznjak i bek ušao je u 61. minuti umjesto Domagoja Bradarića i u posljednjoj minuti nadoknade provukao je loptu ispod golmana Gżire United za 2-0 u prvoj utakmici prvog pretkola Europske lige u utorak na Malti.
- Sve je počelo u Podravskim Sesvetama, nakon čega sam kao devetogodišnjak zaigrao za đurđevački Graničar. Kad sam imao 11, išao sam igrati neki turnir za Slaven Belupo. Poslije utakmice protiv Dinama do mene je došao skaut Dinama i rekao da je zainteresiran za mene - prisjetio se Dolček početka karijere.
Odradio je probu i došao na Maksimir, gdje se zadržao četiri godine. Tata Miroslav svaki ga je dan vozio na treninge od Podravskih Sesveta do Zagreba, 250 kilometara.
- Navikli smo se na neki način na to, ali bilo je teško zbog umora i za mene i za njega. Mislim da se sav trud koji smo uložili jednog dana mora vratiti - rekao je Ivan.
No prije tri godine Dolčeka je pogodila teška obiteljska tragedija. Najprije mu je umro djed Josip, a onda i otac. Kobnoga 22. kolovoza 2016. Miroslav (56) imao je srčani udar dok je vozio cestom između Vlaislava i Plavšinca. Prešao je na suprotni prometni trak i sudario se s kamionom. Preminuo je na mjestu nesreće, izvijestila je ePodravina.
- Tata je otprije imao problema sa srcem, bio mi je velika potpora i sve u životu što se nogometa tiče. A djeda su svi znali, sa svojim stolcem sjedio je pokraj terena i vikao - kazao je Ivan za ePodravinu.
Gol Maltežanima posvetio je upravo pokojnom ocu i djedu. I posvetit će svaki do kraja karijere.
Dinamo ga je u pionirima poslao na posudbu u Šibenik, a potpunu afirmaciju stekao je u Slaven Belupu, gdje je stigao 2015. i zadržao se sve do ovog ljeta.
Iako je u Hajduku alternativa vršnjaku Domagoju Bradariću (19) na lijevom beku, on voli igrati bliže protivničkom golu.
- Jako volim igrati krilnog napadača, više desno nego lijevo. Mogu odigrati i lijevog obrambenog igrača. Kao branič treba biti odgovorniji prema nazad, no današnji moderni bekovi poput Alabe i Marcela igraju i gore i dolje - kaže Dolček.
Menadžer mu je Danko Đikić, koji je vodio brigu i o karijerama Ante Rebića, Ivice Olića, Nikice Jelavića i Igora Bišćana.
I kao igrač Slaven Belupa, koji je najjači nogometni klub u Podravini, ostao je čvrsto na zemlji.
- Često se čujem s dečkima iz svog sela, svi su znatiželjni i zanima ih što se događa. Zovu me na hakl na betonsko igralište u selu, kažu da me žele naučiti novim potezima - govorio je Dolček prije nekoliko tjedana.
Njegova majka Mirjana drži do Podravskih Sesveta, vodi kafić "Stari krovovi" u samom centru mjesta. Mještanima je ipak poznatiji pod imenom "K Sondiću". No ona je s njim preselila u Split, a stariji brat Josip i sestra Ana ostali su u Koprivnici.
Ivan je mogao i u inozemstvo, ali zov Hajduka bio je jači.
- Volim koliko je publike na utakmicama, navijači su posebni i mnogi prijatelji prepričavali su mi kako cijeli grad živi za Hajduk. Sviđa mi se Split i ideja da tu živim. To je iskustvo koje baš želim doživjeti. Lako ću se uklopiti u taj nogometni ambijent - rekao je Ivan za Slobodnu Dalmaciju.
I otkrio nadimak.
- Zovu me Dole. Otegnuto, naravno. Dooole - rekla je mlada nada Hajduka, čovjek koji je zavrijedio i poziv u mlađe selekcije Hrvatske (12 nastupa, jedan gol).
Prvi je već zabio i u bijelom dresu, a sasvim sigurno nije i jedini.