'Više ne sanjam F1, već želim osvojiti utrku 24h Le Mansa...'

Martin Kodrić (22) još je prošle godine potpisao ugovor s McLarenom, te postao tvornički vozač automobilskog diva koji ima momčad i u Formuli 1. Hrvatski automobilist probio se na najviše razine u auto-moto utrkama, a u siječnju je s dvojicom timskih kolega (Fraser Ross i Dominic Story) osvojio cijenjenu utrku '12 sati Bathursta'.

Ovaj iznimno talentiran vozač rijetko puni medijske stupce u Hrvatskoj, a ovo vrijeme korona virusa provodi s obitelji u svom Samoboru. U mjestašcu i odakle je krenula cijela priča o najboljem hrvatskom vozaču kružnih utrka. Ali, i jedinom Hrvatskom vozaču koji je danas vozi za McLaren. Martin Kodrić u ovom je svijetu upoznao, družio se, pa i natjecao se s najvećim vozačima današnjice poput Charlesa Leclerca, Maxa Verstappena ili Landa Norrisa. No, kako je sve počelo?

- Moja cijela obitelj je oduvijek u ekstremnim sportovima, stariji brat je trenirao motokros i skijanje, a kako se počeo dosta ozlijeđivati, mama mu je to zabranila. I odlučio se za kružne utrke, najčešće po Grobniku. On je stariji od mene 12 godina, a kako sam ja tada stalno išao s njim, zaljubio sam se u taj svijet sporta. Ma mene oduvijek zanima samo sport, a danas mi je to posao - kaže nam Martin Kodrić, pa nastavlja:

- Kada sam imao pet-šest godina odveli su me na karting u Špansko i to mi se jako svidjelo. Naravno, tada nisam znao u kojem će smjeru to sve otići, samo se sam htio voziti. U Hrvatskoj taj sport nije velik, pa smo za korak dalje išli u inozemstvo. Brat se prestao time baviti, potpuno se meni posvetio, a ja sam krenuo s jačim i ozbiljnijim natjecanjima. Stigao sam na najjaču svjetsku karting scenu, nastupao na svjetskim prvenstvima, osvojio i Margutti kup, najveći pojedinačni kup u kartingu. 

SENZACIJA 'Hrvatski Verstappen' Martin Kodrić potpisao je za McLaren!

Već 2013. godine otišao je još 'korak naprijed', u kartingu se 'borio' protiv nekih od najvećih imena Formule 1 današnjice...

- Stigao sam u seniorsku karting klasu i uvijek sam bio dobar, tu negdje na vrhu. A tu sam se natjecao protiv Maxa Verstappena, Cherlesa Leclerca, Georgea Russella... I baš je bilo napeto, pogotovo s Georgeom Russellom, današnjim vozačem Williams-Mercedesa u Formuli 1. Malo je on pobjeđivao, malo ja, postalo je tijesno na vrhu, pa smo se na jednoj utrci u južnoj Engleskoj sudarili u kvalifikacijama. Bio je to kaos, nismo tada pričali više od godine dana. 

U kakvim ste danas odnosima s Leclercom, Verstappenom, Russellom i ostalim vozačima Formule 1?

- Dobar sam s njima, najbolji sam s Landom Norrisom, vozačem McLaren Renaulta koji je i ljetovao kod mene na Pagu. Čujem se ponekad i s Charlesom Leclercom, nije to toliko inzentivno, ali si pošaljemo poruke, čestitamo rođendane ili neke druge uspjehe. Čak sam jedan dio karijere, bilo je to 2014. godine, bio i u istoj momčadi s Leclercom, tako da smo si ostali prijatelji. Kad god se vidimo, pozdravimo se i popričamo.

Svije moto sporta je vrlo opasna, ali i skupa 'zanimacija'...

- Da, to je s mentalne strane jako težak sport, nekako bih ga usporedio s tenisom. Iako, u tenisu ovisite sami o sebi i reketu, a tu opet i o nekim ljudima iz tima čija vas pogreška može koštati pobjede ili dobrog rezultata. I ja sam imao u karijeri 'teške dane', periode kada nisam bio brz koliko sam želio, ali sve vas to samo čini još boljim vozačem. I svi ponajbolji vozači današnjice su baš zbog tih 'teških dana' najbolji na svijetu.

HRVATSKA FORMULA Hrvat Martin Kodrić u bolidu juri nagradu od pola milijuna €

Vi ste danas pod ugovorom s McLarenom, koliko jedna takva momčad ima vozača?

- Nije to tako puno. Dvojicu (Lando Norris i Carlos Sainz jr.) u Formuli 1, pa još trojicu u Indy Caru, te nas šestero u GT utrkama. Koliko svi skupa surađujemo? Formula 1 i Indy Car su bolidi, pa oni puno više međusobno surađuju od nas, mi u GT-u smo u automobilima, to je druga kategorija. Ali koristimo i neke tehnologije iz Formule 1, tako da više oni pomažu nama, nego mi njima.

Koliko ste najviše u životu 'stisnuli gas'?

- Uh, teško pitanje. Mi bi na nekim testiranjima na stazi maknuli restriktore, pa bi išli i 310 km/h. Velik je to naboj adrenalina, ali navikao sam. Meni bi sada vjerojatno veći adrenalin bio skočiti s neke litice u more, a nekome tko se bavi time veći bi adrenalin bio voziti se u trkaćem automobilu takvom brzinom. Takvi automobili su fascinantni jer zbog načina na koji su dizjanirani imaju puno 'downforcea' i nevjerojatno su zbog toga brzi i u zavojima u usporedbina super aute koje možete vidjeti na cesti i koji po ravnome mogu postizati veće brzine od nas.

A kako reagira vaša obitelj, prijatelji ili djevojka kada na gradskim cestama stisnete gas?

- Haha, ne brinite, tu ne stišćem gas. Gradske ulice su druga stvar, tu vozim normalno, želim biti uzor na cesti. Pa kada bi se nešto dogodilo, makar ja ne bi bio kriv, znam kako bi to ispalo u medijima. Svugdje bi pisalo 'profesionalni vozač McLarena imao prometnu nesreću'. I nitko ne bi gledao jesam li kriv ili ne, ljudi bi mislili, 'ah, to je onaj koji divlja na cesti'. A na taj se način može izgubiti i trkaća licencija, Englezi su tu jako strogi, tako da svi pazimo kako vozimo na cesti.

OK, idemo odmah izravno 'u glavu', je li vam životni cilj biti vozač Formule 1?

- Ne, nije. Možda sam to sanjao kao klinac, ali otkada sam ozbiljnije u ovome nisam težio k tome. Želim se baviti auto-utrkama na što višem levelu, a najveći sportski cilj mi je osvojiti utrku '24 sata Le Mansa', o tome sada sanjam. I naravno, želim još dugo voziti, ali biti zdrav i čitav do kraja života.

U takvom sportu ima i opasnih situacija, jeste li imali vi takvih u dosadašnjoj karijeri?

- Kada vozite na ovom nivou, uvijek bude toga. Tu ste stalno 'na granici', jedna mala greškica može biti kobna. Hvala Bogu, nisam imao velikih udesa, ali to su trenuci koji se ovdje događaju. I kada ih bude, ne smijete sa strahom sjesti u bolid. Znam da sam dobar u ovome što radim, svjestan sam i rizika, ali ne postoji ništa što bih radije radio u životu. Najgore je vidjeti neki sudar, to vam mora onda proći glavom, u nekim trenucima se i plašite za tog stradalog vozača. Ali, čim čujem 'Martin, get in the car', odmah prebacim misli i fokusiran sam na utrku.

Martin Kodrić ne spada u klasične vozače auto-utrka, fizičkom građom više podsjeća na UFC borca...

- Haha, to je i jedan od problema za Formulu 1. Imam široka ramena, građom sam jači, tenisice nosim broj 45-46. I te moje karakteristike su me vodile prema GT utrkama, vi za Formulu 1 morate imati 70 kilograma. Evo, 2015. sam vozio za Formulu Renault, bio sam 13-14 kilograma teži od ostalih, a uvijek bih bih među četiri-pet najboljih. I zbog svoje fizičke građe po krugu bi gubio četiri ili pet desetinki. I tu su ljudi iz Lamborghinija zapazili koliko sam zapravo dobar. A ja bih iz automobila izlazio dvije minute, haha.

Kojim se sportskih uspjesima najviše ponosite?

- Teško je reći, u svakom periodu karijere sam imao dobre rezultate. U kartingu sam osvojio taj Margutti kup, a puno mi je značilo i osvajanje prvenstva Azije (GT World Challenge Asia) 2018. godine. To je bilo moje prvo prvenstvo koje sam osvojio u GT automobilima. Također, ovogodišnja pobjeda utrke '12 sati Bathursta' je bila čudesna. Prvi put sam bio na takvoj sceni,  nitko od mene kao 'rookieja' nije imao velika očekivanja, a ja sam odvozio najbolju utrku života. I bio najbrži u McLarenu.

Utrka '12 sati Bathursta' voze trojica članova svakom tima koji se kontinuirano mijenjaju, a nitko za volanom ne smije biti više od 4 sata i 40 minuta. A hrvatski vozač s te utrke ima i zanimljive anegdote...

- Dok sam vozio trening prije kvalifikacija na stazu su nam izletjeli klokani. Malo sam usporio, kasnije smo se tome svi smijali. Nikada u životu nisam vidio klokana, a dok sam se spremao za utrku života, na stazi ugledam mamu s tri mala klokana. A često bude svega na stazi, znali su tu biti i golubovi, pa kornjača. U Engleskoj sam jednom tako riskirao sve da ne pogazim goluba, takav je to sport. 

Kako vaša obitelj 'preživljava' vrijeme utrke, gledajući vas dok vozite 300-tinjak kilometara na sat?

- Haha, a doma me naravno svi prate. I gdje god bila utrka, u koje god vrijeme, svi me uvijek gledaju. Normalno, trebam se odmah poslije utrke javit doma, a i nema ljepše nego nakon odličnih rezultata prvo čuti svoje najdraže.

A kako sada 'preživljavate' ove korona-dane, vrijeme kada nema auto-utrka?

- Evo, sada svi vozimo online-utrke na simulatorima. Sada sam baš vozio jednu utrku, tu su bili i Lando Norris i Max Verstappen, obojica su na kraju završila ispred mene. To nam svima pomaže, ti su simulatori dosta realni, pa barem koliko-toliko ostajem u formi. Tko pobjeđuje u tim utrkama? Ma najčešće 'sim-raceri', vozači koji voze samo takve simulatore. Lando Norris je bio drugi, Max Verstappen treći ili četvrti, a ja deveti, nije ni to loše, haha - završio je simpatični Kodrić.