Kamp koji su u prošlosti pohodili velikani poput Omeyera, Hvidta, Miklera, Alilovića, Bašića, Grimsbo... održao je tradiciju i ove godine unatoč brojnim problema koje je prouzročila pandemija korone...
Vidimo se sljedeće godine: U Omišu završen jubilarni deseti kamp rukometnih golmana
"Vidimo se sljedeće godine na 11. izdanju kampa" – poruka je koju su jučer odaslali svi koji imaju veze s 'Međunarodnim kampom rukometnih vratara', čije se deseto jubilarno izdanje jučer završilo u Omišu. Kako organizatori, tako i stotinjak oduševljenih sudionika, ali i oni koji silom prilika nisu mogli doći ove godine zbog pandemije korona virusa. ''Vidimo se sljedeće godine'' jedinstvena je poruka svih...
Stotinjak sudionika ni izbliza nije brojka koju su organizatori zamišljali za jubilarno deseto izdanje kampa, za koji su pripremali poseban program, posebne goste i trenere, kao i humanitarnu utakmicu najvećih zvijezda, ali, na koncu su presretni da je tradicija nastavljena i da je sve prošlo u najboljem redu.
- Ove godine radili smo smanjenim kapacitetom zbog situacije s korona virusom, otkazali su nam gotovo svi 'Skandinavci, a to je preko 60% sudionika, ali ni u jednom trenutku nismo razmišljali o odustajanju. Kako zbog djece koja su odlučila doći, tako i zbog tradicije. Najbolji primjer koliko se ova priča oko kampa raširila su stotine tisuća pregleda treninga iz Omiša koje smo prenosili u živo na društvenim mrežama – otkrio nam je organizator kampa Mario Čaljkušić.
I trenerska postava doživjela je promjene. Lani je zvijezda kampa bila najbolja vratarka na svijetu Kari Aalvik Grimsbo, ove godine trebala je doći Mayssa Pessoa, no poremećaj u zrakoplovnom prometu zadržao ju je u Rusiji, odakle je poslala video poruku podrške:
- Naporno radite i trenirajte, samo naporan rad će vas izdvojiti od ostalih. Vidimo se sljedeće godine...
Zbog izostanka inozemnih zvijezda u prvom planu bili su naše domaće uzdanice, Ivana Kapitanović, Marin Šego i Filip Ivić.
- Žao mi je što zbog obaveza nisam mogao biti u Omišu svih sedam dana, ali drago mi je da se tradicija održala i da je bilo dosta djece koja su željna novih znanja. Rad s njima i mene svake godine napuni novom energijom – kazao je Ivić.
Posebna vrijednost kampa je što se mladi iz godine u godinu vraćaju. Najbolji svjedok tome je naš reprezentativac Marin Šego, koji je na kampu radio svih deset godina, za što mu je uručeno posebno priznanje.
- Puno je poznatih lica, mladi se vraćaju na kamp iz godine u godinu, što nam je svima veliko priznanje i potvrda koliko je kamp dobar i koliko se dobro radi. Bilo je i mladih i starijih polaznika, prvima objašnjavamo početne korake na golu, da to čim prije shvate i usvoje kako bi im bilo lakše kroz karijeru, dok su oni stariji uglavnom radili na detaljima, brusili tehniku, učili nove vježbe...
Oduševljeni su bili i polaznici iz inozemstva.
- Rukomet u mojoj Engleskoj nije baš previše popularan, i ja sam počeo kao nogometni golman pa sam se prebacio zbog toga što je rukomet puno dinamičniji, puno češće si u kontaktu s loptom nego u nogometu. U Omišu sam sam drugi put, prošle godine sam jako napredovao nakon kampa i zato ću se vraćati svake godine, učiti nove stvari od poznatih golmana, pogotovo kad je u pitanju tehnika – kazao je James Adamson iz Manchestera.
Martina Spottl došla je iz sjeverne Italije, a za kamp je čula preko svog trenera u klubu.
- Zanimljivo je, ljudi su prijatni i prijateljski raspoloženim, i jako se dobro radi. Naučila sam neke nove tehnike i nove vježbe što će mi sigurno pomoći u nastavku karijere.
Patrick Kovaci je jedan od rijetkih polaznika kome je ovo prvi dolazak u kamp, a odmah po završetku ispunio je prijavnicu za sljedeću godinu.
- Pratio sam na društvenim mrežama objave Filipa Ivića, on je stavio video i fotografije s prošloga kampa pa sam se i sam odlučio doći. Mislio sam da ću ovdje samo naučiti neke nove stvari, ali sam bio poprilično iznenađen kad sam vidio da s nama svakodnevno rade veliki i poznati golmani poput Marina Šege i Filipa Ivića, pa trenera Harisa Porobića... Neke od njih sam do sada gledao samo na televiziji, a u Omišu su oni trenirali s nama...