VIDEO Počelo suđenje Vuškoviću za doping. Poznato je kada će doznati konačnu odluku suda

Od studenog 2022. godine traje borba hrvatskog nogometaša Marija Vuškovića. Tada je bio pozitivan na EPO,  hormon koji regulira stvaranje eritrocita, odnosno crvenih krvnih stanica kako bi na sebe mogle vezati što više kisika i time pospješiti mogućnosti onoga tko ih koristi. DFB ga je u ožujku prošle godine suspendirao na dvije godine, ali cijeli slučaj bio je obavijen nizom nelogičnosti i propusta pa je bivši igrač Hajduka svoju nevinost odlučio dokazati na Međunarodnom sportskom sudu u Lausanneu. 

Suđenje je počelo u utorak ujutro, a Mario je došao u pratnji majke Sanje, odvjetnika Tomislava Kasala i američkog odvjetnika Paula Greena koji je i prije godinu dana imao sličan slučaj. Tada je sud oslobodio krivnje atletičara Petera Bola. 

Suđenje će trajati u utorak i srijedu. Prvo će svjedočiti Vušković kojeg će podržati dvojica znanstvenika koji doping uzorak smatraju negativnim, a zatim će drugi dan svjedočiti tužitelji. CAS bi presudu trebao donijeti pismenim putem kroz nekoliko tjedana. Nadamo se oslobađajuću, kako bi se okončala noćna mora jednog mladog i uzornog sportaša, kome nije dokazano uzimanje dopinga, nego samo sumnja da se doping nalazi u njegovom tijelu...

Vuškovićev tim velike nade polaže u detektor laži na kojem je prošao još na prvom suđenju u Manchesteru, ali sportski sud DFB-a takvo što nije priznao kao dokaz, dok će ga CAS priznati. 

Brojni dokazi idu mu u prilog

HSV je od prvoga dana, naravno, u okviru mogućnosti i ograničenja koja su im postavljala nadležna tijela progona, podržavao Vuškovića vjerujući u njegovu nevinost. Poslali su ga u Sveučilišnu bolnicu u Eppendorfu, gdje je podvrgnut "screeningu" kože, i nalazi su pokazali kako na njegovoj koži nema tragova uboda hipodermnim iglama. EPO je supstanca koja se unosi intravenozno, iglom, i ako na koži nema tragova uboda jasno je da je nalaz doping kontrole upitan, pogotovo kad se uzme u obzir i poligrafsko testiranje na kojem je dokazano da Mario nije lagao.

No to što nije lagao i što na njegovoj koži nema tragova uboda igle nije zanimalo čelnike NADA-e. Oni su se držali činjenica, u Mariovom tijelu pronađen je doping i on je za njih kriv, ne moraju oni dokazivati kako se doping našao u njegovom organizmu, teret dokaza je na Mariju i njegovom timu, oni su morali objasniti kako se EPO našao u njegovom organizmu i tko je za to kriv.

Niz propusta 

Tračak nade pojavio se nakon što je ustanovljeno kako je laborant koji je kontrolirao uzorak napravio ozbiljan propust i nije istog dana poslao dostavljene uzorke u laboratorij, već ih je ponio sa sobom kući i čuvao ih u hladnjaku, pa ih je tek dan kasnije poslao dostavom u 500 kilometara udaljeni laboratorij. Niz propusta, uključujući i laborantov, bacali su sumnju na transparentnost cijelog postupka i nalaza, a posebno je u javnosti odjeknula vijest da je Vušković par dana uoči presude odbio nagodbu, vjerujući u oslobađajuću presudi. Tko bi, ako je stvarno kriv, odbio nagodbu i mogućnost da se relativno brzo vrati na teren?! Ali, Mario je odbio, vjerujući da će svoju nevinost dokazati te i tako potvrdio da nije kriv.  

- Ni najgorem neprijatelju ne bih poželio što smo ja i moja obitelj prošli proteklih nekoliko mjeseci. Svakog dana se nadam da će ova noćna mora završiti. Također se bojim da sutra može pogoditi i nekog drugog sportaša. Želim da nitko ne prolazi kroz ovo što sam iskusio. Želim zahvaliti klubu, navijačima, obitelji, odvjetnicima i svakome tko je stao iza mene - rekao je tada Vušković.

Da se odlučio nagoditi, Mario je morao priznati krivnju i pauzirati godinu dana. Danas bi bio slobodan, ali bi mu zauvijek ostala stigma dopinga. Mario nije pristao, nije želio ostati trajno obilježen kao varalica, ali Sportski sud DFB-a nije imao milosti, presudili su mu dvije godine zabrane bavljenja nogometom. Ipak, nadamo se kako će CAS uzeti sve dokaze u obzir i konačno prekinuti ovu muku.