Veliki vodič: Koliko vrijede, tko su najveće zvijezde? Donosimo sve o sudionicima SP-a u Kataru
Debitant je samo jedan, domaćin Katar, Brazilci su jedini koji su nastupili na svim prethodnim svjetskim prvenstvima, a još osam reprezentacija bori se za preostala tri mjesta u ždrijebu
Kuglice su svoje otplesale, poznate su skupine povijesnog Mundijala koji će se održati od 21. studenog do 18. prosinca.
Posljednje izdanje Svjetskog prvenstva s 32 reprezentacije igrat će se na osam stadiona, formalno u pet gradova: Lusailu, Al Khoru, Dohi, Al Rayyanu i Al Wakri, ali najveća udaljenost između dva stadiona je svega 70 kilometara.
Hrvatska će igrati u skupini F s Marokom, Kanadom i Belgijom.
POGLEDAJTE VIDEO: Svjetsko prvenstvo u Kataru
Pokretanje videa...
VIDEO
Skupina A
Katar: Prvaci Azije su puni love i igraju - kod kuće
Prva arapska nacija koja je domaćin Svjetskog prvenstva. Plasirali su se prije deset godina, zato što su organizatori. Organizatori su zato što je tako odlučila Fifa, a Fifa uvijek ima jake šuštave razloge pa sad svi zajedno imamo - svjetsko prvenstvo u nogometu u 11. i 12. mjesecu.
Koliko Katar u čisto nogometnom, sportskom i rezultatskom smislu može 'naplatiti' svoj domaćinski status? Kako su kao organizatori automatski upali na poziciju 1 u skupini A. Što znači da su, s tog aspekta, u povlaštenoj poziciji. Nositelji. Nogometno - 52. su reprezentacija planete u Fifinom rankingu, sa igračima za koje je malo tko čuo osim ako baš ne radi i živi u Perzijskom zaljevu.
S druge strane, aktualni su prvaci Azije, a naslov su 2019. osvojili rješavajući na svom putu reprezentacije kao što su Južna Koreja, Saudijska Arabija, Ujedinjeni arapski emirati i u finalu - Japan.
Izbornik im je 46-godišnji Katalonac Felix Sanchez koji se trenerskim poslom počeo baviti još kao tinejdžer, a u Kataru radi već 15 godina i vodio je njihove nacionalne selekcije od U19 preko U23 do A repke kojoj je na čelu gotovo 5 godina.
Nakon što su postali prvaci Azije dobili su i prihvatili pozivnicu da kao gosti sudjeluju na Copa America gdje su remizirali 2-2 s Paragvajem, a izgubili od Kolumbije (0-1) i Argentine (0-2).
Ako ne naturaliziraju Južnoamerikance onda svoje igrače stvaraju u nacionalnom 'inkubatoru' nazvanome Aspire Academy za čiju su izgradnju utrošili 1,4 milijardi dolara. Novac nije problem. Ima ga - neograničeno. Nitko ne zna koliko zapravo. Koliko god nafte ima ispod zemlje.
U tu Aspire akademiju je Felix Sanchez iz La Masije došao još 2006. godine pa je zapravo posve realna konstatacija kako je upravo režiser svega u katarskom nogometu. Naravno, sportski govoreći. Sve ostalo zasluga je neograničeno velikog budžeta.
Najveća zvijezda momčadi je 33-godišnji napadač: Hassan Al-Haydos. Kapetan i najbolji strijelac u povijesti reprezentacije sa 33 gola u rekordne 163 utakmice za Katar.
U zadnjih osam prijateljskih utakmica ne znaju za poraz, imaju šest pobjeda i dva remija. Prošlog ljeta jednu od tih utakmica odigrali su na 'Drosini' u Puli i pobijedili Salvador 1-0.
Svaka čast i domaćinstvu i neopisivom bogatstvu i ambicioznosti, ali ako suđenje bude pošteno Katar će u svom dvorištu odigrati prve tri mundijalske utakmice u svojoj povijesti i - nijednu više.
Ekvador: Nagazna mina iz četvrtog šešira
Reprezentacija iz četvrtog 'šešira' koja je na svjetskim prvenstvima debitirala u Južnoj Koreji i Japanu 2002., a baš su tada, na premijernom izdanju, bili smješteni u grupu s Hrvatskom. I da, dobili su nas 1-0, na koncu ni Hrvatska ni Ekvador nisu prošli skupinu, a Mirko Jozić dobio je pedalu.
Bit će ovo četvrti Mundijal za državu u sjeverozapadnom dijelu Južne Amerike na obali Tihog oceana, koja graniči s Kolumbijom i Peruom. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006., Ekvadorci su prvi i jedini put prošli grupnu fazu prije nego što su u osmini finala ispali od Engleske zahvaljujući perfektnom slobodnjaku Davida Beckhama.
Ekvadorci su plasman u Katar izborili kao četvrtoplasirana reprezentacija Južne Amerike sa 26 osvojenih, dva više od Perua koji će igrati dodatne kvalifikacije i tri više od susjeda Kolumbijaca, koji Dohu neće vidjeti, barem ne u Fifinom aranžmanu... Strpljivo i marljivo Ekvadorci su skupljali bodove, a najviše se izdvaja briljantna predstava protiv Kolumbije (6-1), slavlje protiv Urugvaja (4-2), ali i remiji s Argentinom i Brazilom. Konkretno, Ekvador je u kvalifikacijama kod kuće izgubio tek jednu utakmicu - od Perua.
Ekvadorska nogometna reprezentacija po Transfermarktu vrijedi tek 90 milijuna eura po čemu je jedna od najlošijih od onih koji su izborili Katar. Imaju tek tri nogometaša koji nastupaju u Ligama petice, od kojih jedan doduše još uvijek nije upisao nastup u Premiershipu.
Nominalno najveća ekvadorska zvijezda jest stoper Bayera iz Leverkusena, Piero Hincapie, a uz njega, jedini koji vrijedi preko deset milijuna eura jest lijevi bek Villarreala Pervis Estupinan. Ipak, ona prava najveća zvijezda i dalje je, i bit će sve dok će igrati, kapetan Enner Valencia. Tridesetdvogodišnji napadač Fenerbahčea sa 35 golova (iz 70 nastupa) najbolji je strijelac u povijesti ekvadorske reprezentacije, a nitko od aktualnih suigrača iz reprezentacije nije mu ni blizu. Kapetansku traku preuzeo je 2019. od puno poznatijeg prezimenjaka, Antonija.
Senegal: Zovi Manea za uspjeh
Senegalska nogometna reprezentacija po treći se put plasirala na Svjetsko prvenstvo, a plasman u Katar zaslužili su pobjedom protiv Egipta s 3-1 nakon lutrije penala.
Za konačno slavlje Senegala, zabila je zvijezda momčadi Sadio Mane (29) koji je za nacionalnu vrstu odigrao 86 utakmica i zabio ukupno 28 golova. Inače napadač Liverpoola, njihov je najvrjedniji igrač čija tržišna vrijednost iznosi 80 milijuna eura.
Senegal je dakako jedna od najboljih afričkih reprezentacija koja u svojim redovima ima igrače jakih europskih klubova, a prema Transfermarktu vrijedi nešto više od 331 milijun eura.
Tu je i stoper Napolija Kalidou Koulibaly koji vrijedi 45 milijuna eura, a iza njega slijedi jedan od najboljih golmana svijeta Edouard Mendy (30), koji brani mrežu Chelseaja i vrijedi 32 milijuna eura. Senegalac je prošle sezone čak devet puta u Ligi prvaka sačuvao čistu mrežu, čime je izjednačio rekord Santiaga Canizaresa (Valencia) iz sezone 2000/01. i Keylora Navasa (Real Madrid) iz sezone 2015/16.
Senegalcima je Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine bio drugi nastup na svjetskoj smotri i do tada se nikad nisu susreli s Hrvatima. Snage su prvi put odmjerili uoči odlaska na SP u prijateljskoj utakmici na Gradskom vrtu gdje su 'vatreni' golovima Perišića i Kramarića slavili s 2-1.
Senegal trenutačno drži 20. mjesto na Fifinom poretku najboljih nacionalnih selekcija svijeta, a početkom su godine, također nakon boljeg izvođenja penala, u finalu svladali Egipat i osvojili premijerni Afrički kup nacija.
Izbornik Senegala Aliou Cisse (46) u suzama je dočekao pobjedu svoje momčadi, a nerijetko su ga kritizirali zbog strogog pristupa pa je zaradio nadimak 'Jammeh' po bivšem predsjedniku Gambije koji je poznat po jednoj od najokrutnijih diktatura na svijetu. Cisse je najpoznatiji po tome što je bio prvi kapetan Senegala koji je stigao do finala Afričkog kupa nacija 2002. i prvi izbornik Senegala koji je se može pohvaliti titulom afričkog prvaka. Bila je to dugo očekivana pobjeda za Senegalce koji su tek treći put nastupili u finalu nakon što su 2002. izgubili od Kameruna na penale, a prije tri godine od Alžira.
Uz spomenute nogometne velikane, Senegalci kao nogometno božanstvo doživljavaju Francuza Bruna Metsua, čovjeka koji ih je kao izbornik odveo na SP 2002. Metsu je u 60. godini preminuo od raka, a u vrijeme njegova pogreba senegalski nogometaši širom svijeta održali su minutu šutnje dok je savez sve aktivnosti i natjecanja ugasio na nekoliko dana u spomen na obožavanog izbornika.
Nizozemska: Pauzirali su u Rusiji, evo ih natrag
Nizozemska nogometna reprezentacija natjecala se na 10 svjetskih prvenstava, a triput su bili finalisti (1974., 1978. i 2010.). Posebno su ponosni na zlatnu generaciju koja je harala nogometom sedamdesetih. Predvodio ih je Johan Cruyff, umjetnik s loptom, a na klupi je bio legendarni Rinus Michels.
U finalu SP-a 1974. izgubili su od Zapadne Njemačke u Münchenu (2-1). Poveli su golom Johana Neeskensa, ali rezultat su preokrenuli Paul Breitner i Gerd Müller. Četiri godine kasnije, Nizozemci su na SP u Argentini došli bez Cruyffa. On je ranije te sezone, kao igrač Barcelone, bio žrtva otmice i zbog pretrpljenog šoka nije mogao nastupiti. Nizozemci su i bez njega došli do finala pa nakon produžetaka izgubili od Argentine 3-1. Dva gola dao im je Mario Kempes, a jedan Daniel Bertoni.
Na SP-u u JAR-u izgubili su u finalu od Španjolske (1-0). U produžecima ih je srušio Andres Iniesta. Na Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji nisu se kvalificirali, a to je otkazom platio Dick Advocaat.
U Katar su se, pak, plasirali bez većih problema. U skupini s Turskom, Norveškom, Crnom Gorom, Latvijom i Gibraltarom osvojili su prvo mjesto s 23 boda. Momčad prekaljenog lisca Louisa van Gaala predvodio je s 12 golova najbolji strijelac kvalifikacija, Barcelonin Memphis Depay.
Oranje, kako ih zovu, prema Transfermarktu vrijede vrtoglavih 595,50 milijuna eura. Najvredniji su Juventusov Matthijs de Ligt i Barcelonin Frenkie de Jong (70 milijuna eura). Kapetan je Liverpoolov Virgil van Dijk.
Upitno je hoće li na SP krilni napadač Quincy Promes. Njega se tereti da je 2020. nožem napao rođaka i sve će uskoro dobiti sudski epilog. Promesa se sumnjiči i za potpomaganje jednoj kriminalnoj mreži koja se bavi trgovinom drogom.
Nizozemska je godinama imala i sjajne golmane. U novijoj eri bili su to Edwin van der Sar, Maarten Stekelenburg, Jasper Cillessen..., a danas broj 1 u reprezentaciji nosi malo poznati Mark Flekken (28), golman Freiburga. Flekken prema Transfermarktu vrijedi 5,5 milijuna eura.
Skupina B
Engleska: Žele korak više nego u Rusiji
Engleska nogometna reprezentacija doživjela je veliki preporod dolaskom Garetha Southgatea na izborničku klupu. Dapače, prva dva velika natjecanja pod vodstvom 51-godišnjeg stratega odradili su iznad očekivanja (koja su na Otoku uvijek velika), Engleska je dohvatila polufinale Svjetskog prvenstva 2018. i finale Europskog prvenstva 2020. godine. A sada su konačno spremni i za nešto više...
Gareth Southgate bitno je pomladio reprezentaciju, njegovi su "klinci" na posljednja dva turnira skupili i dovoljno iskustva za najveće domete. I vraćanje Engleza na svjetski nogometni tron poslije legendarne 1966. godine. Engleska je kvalifikacije odradila dominantno, bez ikakvih problema (u skupini s Poljskom, Mađarskom, Albanijom, Andorom i San Marinom) skupili osam pobjeda i dva remija. Također, bili su najefikasnija reprezentacija europskog dijela kvalifikacija (39 golova), imali najboljeg strijelca Harryja Kanea koji je zabio 12 puta. I da, njihova je obrana u kvalifikacijama primila tek tri gola.
Harry Kane i dalje je kapetan, lider i prvo ime reprezentacije, a engleski izbornik u ovim je kvalifikacijama koristio čak 34 igrača među kojima i četiri različita golmana. Najviše nastupa skupio je John Stones (9), po osam utakmica odigrali su Harry Kane i Mason Mount, a po sedam Raheem Sterling, Kevin Phillips i Phil Foden. I baš to će za Southgatea biti najveći problem, kako skratiti igrački kadar na samo 23 imena. A mladih zvijezda ima i previše...
Engleska reprezentacija prema Transfermarktu vrijedi milijardu eura (više ili manje), a i tu prednjače Harry Kane (100 mil. eura), Phil Foden (90 mil. eura) i Raheem Sterling (85 mil. eura). Jasno, i ove godine Englezi će sami sebi biti najveći protivnici, (pre)veliki optimizam njihovih navijača često zna sputati engleske nogometaše. Budite sigurni i u Dohi će se oriti "Football's Coming Home", poslije svake pobjede apetiti navijača će dodatno rasti, no sada su Kane, Sterling, Foden, Mount, Alexander-Arnold, Grealish i društvo puno iskusniji. I to doista može biti dobitna kombinacija...
Iran: Prvo Skočić pa reci hop
Ako Alireza Beiranvand (29) uhvati loptu u ruke, Joško Gvardiol, Dejan Lovren i Domagoj Vida, moraju iste sekunde otrčati na naših tridesetak metara od gola. Zašto? Iranski golman vlasnik je jednog rekorda u Guinnessovoj knjizi. Naime, Beiranvand može rukom baciti loptu nevjerojatnih 61,26 metara.Rekord je zabilježen u kvalifikacijskoj utakmici protiv Južne Koreje, a Beiranvand je poznat i po tome što je na Svjetskom prvenstvu obranio penal Cristianu Ronaldu.
Kada je u veljači 2020. godine Dragan Skočić postao izbornik Irana, reprezentacija je bila u nezavidnom položaju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru. U prve četiri utakmice osvojili su samo šest bodova i dotadašnji izbornik, Belgijanac Mark Wilmots, napustio je klupu. Iran je igrao na prethodna dva svjetska prvenstva i u zemlji u kojoj je nogomet iznimno popularan bilo je nezamislivo da se neće plasirati u Katar. Zato su se odlučili na mjesto izbornika postaviti 53-godišnjeg Dragana Skočića, nekadašnjeg igrača i trenera Rijeke koji je od 2013. u Iranu vodio četiri momčadi Malavan, Foolad, Khooneh be Khooneh i Sanat Naft.
Skočić je napravio čudo i dva kola prije kraja kvalifikacija osigurao plasman u Katar. U Iranu vlada nogometna euforija, mediji tvrde da bi momčad mogla biti među 10 najboljih na svijetu. No, isto tako, Iran nikada nije prošao prvi krug na svjetskom prvenstvu u nogometu.
Kao i Kanađani, Iranci mnogo duguju hrvatskih stručnjacima, od Stanka Poklepovića, Miroslava Blaževića, koji im je bio izbornik, Branka Ivankovića, koji ih je odveo na SP, Mladena Frančića, koji je prvi i jedini put odveo Foolad do naslova prvaka, Cice Kranjčara, koji je radio čuda sa Sepahanom.... Pa do Dragana Skočića. Iranci su ludi za nogometom, a Hrvatska je dvaput igrala protiv Irana. Prvi put u lipnju 1998., uoči odlaska u Francusku, kad smo u Rijeci golovima Šukera i Prosinečkog pobijedili 2-0.
Drugi put u Osijeku 2006., kada im je izbornik bio Branko Ivanković, završilo je 2-2, a golove za Hrvatsku zabijali su Pršo i Babić. Imaju dvojicu strašnih igrača, Sardar Azmoun iz Bayer Leverkusena i Mehdi Taremi iz Porta, oko njih dvojice vrti se cijela igra. I naravno, imaju Skočića, Hrvata koji u dušu poznaje Hrvatsku. No hoće li to biti dosta? Hm, Iranci tvrde da mogu biti među deset na svijetu. To im je, vrlo vjerojatno ostalo od Ćire. - Sine, uvijek moraš govoriti da ćeš biti prvi, da bi bio treći. Eto, i to su naučili od Hrvata...
Sjedinjene Američke Države: Hrvat vuče 'yankeese'
Sjedinjene Američke Države bile su na 11 svjetskih smotri. Najbolji rezultat ostvarili su na svom prvom i prvom SP-u uopće. Te 1930. u Urugvaju dohvatili su treće mjesto u konkurenciji 13 nacionalnih selekcija.
Hrvatska reprezentacija je baš protiv SAD-a odigrala prvu službenu utakmicu. Unatoč tome što je odigrana u vrijeme kad Hrvatska još nije proglasila svoju samostalnost, vodi se kao prva utakmica u novijoj hrvatskoj povijesti. Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića. Pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika - 17. listopada 1990. u 19 sati.
Izbornik hrvatske reprezentacije bio je Dražan Jerković, a kapetansku vrpcu nosio je Zlatko Kranjčar. Prvi gol na utakmici, a samim tim i prvi gol za hrvatsku reprezentaciju, postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković povećao je vodstvo na 2-0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme. Troy Dayak postigao je u 80. minuti gol za konačnih 2-1. Dayak je dan poslije otkrio kako ima hrvatske korijene. U hotelu ga je potražila sitna starica. Ispostavilo se, sestra njegove bake (očeve majke) Elizabeth.
Nogomet, ili, kako ga oni zovu, soccer, godinama je u SAD-u bio u sjeni nekih drugih sportova. Na veliku popularizaciju nogometa na tim prostorima utjecalo je dobivanje domaćinstva Svjetskog prvenstva 1994. Na tom turniru ušli su među 16 najboljih pa izgubili od Brazila. Tih dana osnovan je i MLS u kojem danas igra 28 klubova iz SAD-a te još tri iz Kanade. Snažno je na tim meridijanima odjeknuo i dolazak Davida Beckhama iz Real Madrida u Los Angeles Galaxy 2007.
Beckham je bio vrstan nogometaš, ali i puno više od tog, bio je i ostao pop ikona. Kasnije su u MLS došle zvijezde poput Thierryja Henryja, Davida Ville, Andree Pirla, Stevena Gerrarda, Franka Lamparda, Zlatana Ibrahimovića i drugih... Prema velikom istraživanju Sports Browser, nogomet je danas u SAD-u četvrti po popularnosti. Korišteni su podaci od 2005. naovamo. Nedodirljiv je američki nogomet, kojeg gleda 38,8 posto stanovništva, košarku gleda 15,3 posto, bejzbol 14,8 posto, a nogomet 8,2 posto, dok je hokej na petom mjestu.
Reprezentacija SAD-a danas vrijedi 204,6 milijuna eura. Najvredniji je nogometaš Chelseaja Christian Pulišić s 45 milijuna eura. Rođen je u Hersheyu u Pennsylvaniji, srednje ime mu je Mate, a djed porijeklom s Oliba, otoka koji pripada zadarskoj skupini. Niko Kovač pomogao je Pulišiću da dobije hrvatsku putovnicu koja mu je pomogla da potpiše za Borussiju Dortmund, budući da smo dio Europske unije.
Ipak, za Pulišića nikad nije bilo dvojbe, želio je igrati samo za SAD. Za SAD je debitirao u ožujku 2016. godine u kvalifikacijskoj utakmici protiv Guatemale. U studenom 2018. godine je protiv Italije nosio kapetansku traku postavši s 20 godina i 63 dana najmlađi kapetan u povijesti američke vrste.
SAD je u kvalifikacijama Concacafa pod vodstvom izbornika Gregga Berhaltera bio treći s 25 bodova iz 14 utakmica i tako osigurao izravan plasman na SP. Kanada i Meksiko imali su po 28 bodova. Pulišić je u kvalifikacijama nosio Amerikance s pet golova.
*Wales - Škotska/Ukrajina
Skupina C
Argentina: Messijev labuđi pjev?
Možemo se sporiti je li Messi najbolji nogometaš u povijesti nogometa ili nije, ali ne bi se smjeli sporiti oko toga je li jedan od najboljih u povijesti, jer on to svakako je. I zbog toga je pitanje svih pitanja, i to ne samo za ljubitelje nogometa u Argentini nego i šire, za sve koji simpatiziraju "gaučose", pitanje hoće li Svjetsko prvenstvo u Kataru biti posljednje veliko natjecanje za Lea Messija, i što Argentina s njim u sastavu može napraviti.
Rezultati pokazuju da Argentina nikad nije iskoristila Messijev potencijal do kraja, baš kao što ni Messi nikad nije iskoristio to što igra za jednu od najboljih reprezentacija svijeta. Dok je Messi bio u naponu snage, Argentina je bila preslaba da ga prati, a sada, kad je Argentina opet moćna i jaka, Messi je na zalazu karijere, i pitanje je koliko će još igrati, jer u lipnju puni 35 godina. Katar sigurno, nakon toga...
Veliki trijumf Argentine s Messijem u sastavu trebao se dogoditi još 2014. godine na SP u Brazilu, na terenu najvećeg rivala. Messi je bio najbolji igrač turnira, ali u finalu su ipak bili bolji Nijemci, a to je srebro jedina svjetska medalja Argentine u zadnjih 30 godina. Nakon Brazila 2014. praktično su nestali sa scene, mučili su se nekim svojim unutarnjim problemima, a ni na SP u Rusiji nisu bili ni sjena nekad velike reprezentacije. Nakon loših izdanja u grupi i poraza od Hrvatske 3-0, u osmini finala izbacila ih je Francuska. Godinama su posrtali i na Copa Americi....
U nogometnom svijetu vodile su se žučljive rasprave treba li se Messi prilagoditi reprezentaciji ili suigrači njemu i njegovoj genijalnosti koja je Barceloni donosila velike uspjehe i praktično sve trofeje koji se mogu osvojiti. Mijenjali su se suigrači i izbornici, no Argentina je bila daleko od postolja i medalja, pa je i Messi, pritisnut kritikama da ne igra svim srcem za domovinu, razmišljao o oproštaju od 'Albicelestea'.
A onda je, nakon otkaza Jorgeu Sampaoliju, momčad privremeno, do pronalaska novog izbornika, povjerena njegovom pomoćniku Lionelu Scaloniju. I od tada su se stvari promijenile. Već 2019. bili su treći na "Copa Americi", lani su je osvojili, a trenutno su u nizu od 31 utakmice bez poraza. I što je najvažnije, Messi ponovno uživa igrati za Argentinu. I ne samo on, nego i ostatak momčadi, Otamendi, Paredes, De Paul, Di Maria, Lo Celso, Correa, Martinez, Acuña, Dybala...
Sve im to ostavlja nadu da u Kataru mogu otići do kraja. Bio bi to sjajan uspjeh, ali i još ljepši kraj reprezentativne karijere za velikog Messija, da ode u povijest s trofejem koji su prije njega dizali Diego Maradona 1986. u Meksiku i Daniel Passarella 1978. godine na SP koje je održano u njihovom domu u Argentini.
Saudijska Arabija: Iznenadili Japan i Australiju
Saudijska Arabija će se ove godine po šesti put natjecati na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a prije četiri godine zapeli su u grupnoj fazi "mundijala" u Rusiji. No, Saudijci su i tada odigrali prilično dobar turnir, svladali (2-1) Egipat, dok su gubili od Rusije (5-0 na otvaranju SP-a) i Urugvaja (1-0). Saudijska Arabija je u Rusiji bila jedna od najstarijih momčadi turnira, ali reprezentacija je od tada bitno pomlađena.
Na klupi im sjedi iskusni francuski stručnjak Herve Renard (53) koji je na reprezentativnom planu bio uspješan sa Zambijom, Angolom, Obalom Bjelokosti i Marokom, a sada je na uvjerljiv način odveo Saudijsku Arabiju u Katar. I to je bilo prilično važno za njihov nogomet, Saudijcima je bilo od iznimne važnosti predstaviti se na svjetskom prvenstvu koje se igra na arapskom tlu. I za svoj su uspjeh bogato nagrađeni.
Zanimljivo, Saudijci su u kvalifikacijama iznenadili nogometnu javnost, iza sebe ostavili favorizirane Japan i Australiju. U deset kvalifikacijskih dvoboja upisali su sedam pobjeda, dva remija i jedan poraz (u Japanu), uz gol-razliku 12-6. I to zorno pokazuje njihov stil igre, momčad Hervea Renarda igra čvrst i tvrd nogomet, igra Saudijaca se temelji na klasičnoj defenzivi...
Igrački kadar Saudijske Arabije vrijedi tek 28,8 milijuna eura, a svi reprezentativci igraju u domaćoj Pro ligi. Najvrjedniji eksponat u njihovoj družini je 25-godišnji krilni igrač Abdulrahman Ghareeb, čija tržišna vrijednost iznosi 2,9 milijuna eura. Među najvažnije adute Saudijaca spada još napadač Saleh Al-Shehri koji je od 12 kvalifikacijskih golova svoje reprezentacije postigao njih čak četiri.
Saudijska Arabija jedna je od momčadi koju bi mnogi od svjetskih velikana voljeli vidjeti u svojoj skupini ždrijeba za Svjetsko prvenstvo, a najveći uspjeh pamte sa svog prvog "mundijala" iz 1994. godine kada su u skupini s Nizozemskom, Belgijom i Marokom bili drugi, pa u osmini finala ispali od snažnih Šveđana koji su se tada okitili broncom.
Meksiko: Oni su kraljevi osmine finala, dalje od toga ne idu
Konstanta je na svjetskim prvenstvima, ali za plasman u Katar morao je čekati do posljednjeg kola i pobjede nad Salvadorom, a nije uspio pobijediti ni Kanadu ni SAD u četiri utakmice. Jednu utakmicu kvalifikacija igrao je bez navijača, a još dvije s ograničenim kapacitetom, ne zbog korone, nego homofobnog skandiranja navijača?!
Najbolji rezultati Meksika na velikim natjecanjima su četvrtfinala iz 1970 i 1986., a Fifa mu je zabranila nastup na SP-u 1990. nakon skandala s pozivanjem starijih igrača na juniorskom Mundijalu godinu ranije.
"El Tri", kako tepaju reprezentaciji (trikolori), nakon toga je stvorio strašan niz, istovremeno i jako neobičan: osmi je put zaredom na Mundijalu, a posljednjih sedam puta svaki put je prošao skupinu pa ispao u osmini finala. Dvaput je u skupini igrao protiv Hrvatske, u Japanu 2002. (1-0) i Brazilu 2014. (3-1), oba puta pobijedio, a ‘vatreni’ nisu išli dalje.
Meksiko dolazi u Katar s izbornikom Gerardom Martinom (59), bivšim trenerom Barcelone i izbornikom Argentine, koji je naslijedio Kolumbijca Juana Carlosa Osorija nakon SP-a u Rusiji. Martino se oslanja na iskustvo pa u momčadi ima legendarnog golmana Guillerma Ochou (36), kapetana sa 128 nastupa, a u kadru su i još stariji golman Alfredo Calavera (39) pa i nešto mlađi Rodolfo Cota (34) i branič Héctor Moreno (34).
U reprezentaciji je u veljači bio i Andrés Guardado (35), veznjak Betisa koji ima čak 173 nastupa za Meksiko i 12. je igrač po tom kriteriju na vječnoj Fifinoj ljestvici.
Hirving Lozano (26) iz Napolija najvrjedniji je meksički nogometaš, Transfermarkt ga procjenjuje na 35 milijuna eura, a jake snage selekcije čine i drugi igrači iz europskih liga poput Raúla Jiméneza (30) iz Wolvesa, Edsona Álvareza (24) iz Ajaxa i Jesúsa Corone (29) iz Seville.
Meksiko je, uz SAD i Kanadu, jedan od domaćina Svjetskog prvenstva 2026. gdje očekuje velike stvari, a u Kataru želi otići korak dalje od uvijek kobne osmine finala.
Poljska: Izbornik tek došao... i ispao od Dinama
Ove sezone zabio je 45 golova u 37 utakmica. Prošle 48 golova u 40 susreta, a one prije toga 55 u 47. Sveukupno 1,2 gola po nastupu. Pa je sve ono ranije (40 golova u 47 utakmica 2018/19., 41 u 48 sezonu prije toga, pa 43 u 47 i 42 u 51 u svojoj drugoj sezoni u Bayernu zvuči – skromno. A u prvoj sezoni u najvećem njemačkom klubu, kad je iz Guardioline momčadi istisnuo Mandžukića, zabio je 'samo' 25 pogodaka u 49 utakmica.
I nije čudno da sva priča o poljskoj reprezentaciji počinje i završava s Robertom Lewandowskim. Ma svaka čast Ronaldu i Messiju, ali takve brojke zadnje tri godine nema nitko!
Poljska momčad prema Transfermarktu vrijedi 277 milijuna eura i tek je 20. Ispred su i Urugvaj, Srbija, Senegal, Norveška, Bjelokosna Obala, Kolumbija, Turska... A da nema Lewe, ispred bi bili i, primjerice, Škotska i Austrija. S njim je koeficijent da Poljska može do svjetskog naslova 81, bez njega bismo ga tražili negdje oko 500, gdje su Južna Koreja, Tunis ili Iran.
Reprezentacija je, međutim, malo drugačija priča nego Bayern. Tu Lewa ima 75 golova u 129 nastupa i najveću je golgetersku krizu prolazio upravo – na SP-u. U Rusiji je ostao bez gola, dok je na Euru u ljeto 2021. zabio tri od četiri poljska, od čega dva Švedskoj. Tada u porazu, sada je Šveđanima zabio jedan od svojih šest u kvalifikacijama za Katar, za pobjedu u playoffu. Zlatana Ibrahimovića poslao je, tako u reprezentativnu mirovinu, ali Katar je i njemu zadnja šansa da s reprezentacijom nešto napravi.
Do tog će ga cilja voditi Czeslaw Michniewicz, 52-godišnji strateg, koji je reprezentaciju preuzeo kao svojevremeno Niko Kovač hrvatsku -.uoči playoffa za SP. Paulo Sousa vodio je Poljake kroz skupinu, Albaniju su pobijedili tek golom u 77. minuti, Lewandowski je morao zabiti dva za pobjedu nad Andorom (4-1), a u zadnjem kolu Poljaci su kod kuće izgubili 2-1 od Mađarske.
A onda ih je u doigravanju poljubila sreća jer ostali su bez polufinalnog suparnika zbog suspenzije Rusije. Pa je izbornikov debi bio prijateljska utakmica sa Škotskom (1-1), prije ključne bitke sa Šveđanima.
Michniewicz je, inače, do ustoličenja vodio Legiju. Da, i u ljetnim okršajima s Dinamom u pretkolu Lige prvaka, kada je u Zagrebu bilo 1-1, a u Varšavi je golom Šutala Dinamo pobijedio.
Na kraju, da ipak ne ostane sve na Lewandowskom, u poljskom su sastavu i Zielinski (Napoli), Bednarek (Southampton), Piatek (Fiorentina), momak tipičnog poljskog imena Matty Cash iz Aston Ville te poznati veterani Szczesny (Juventus), Krychowiak (AEK), Grosicki (Pogon)...
Skupina D
Francuska: Svjetski šampioni ne prolaze skupinu
Naslov nije naša nadobudna prognoza niti ima veze s neupitnom svjetskom klasom Tricolora nego takav rasplet sugerira - dva desetljeća stara 'tradicija':
Francuska je osvojila Mundijal 1998. pa 2002. ispala u skupini, Brazil osvojio 2002. pa 2006. ispao u skupini, Italija osvojila 2006. pa 2010. ispala u skupini, Španjolska osvojila 2010. pa 2014. ispala u skupini, Njemačka osvojila 2014. pa 2018. ispala u skupini...
Francuska je svoj drugi naslov osvojila na prošlom Svjetskom prvenstvu: 2018. u Rusiji su u finalu bili bolji (i imali sudačku pomoć) protiv naše Hrvatske. Kako svjetski prvaci još od 2002. na sljedećem Svjetskom prvenstvu 'nefaljeno' padaju na prvoj stepenici: Francuska u Kataru neće proći skupinu?
Nijedna tradicija nije vječna pa ni ona koju su baš Francuzi na svoju štetu 'pokrenuli' u Japanu i Koreji 2002., a njihova kvaliteta, uigranost, fizička moć igrača i stručni kontinuitet sugeriraju sve samo ne debakl. Realno: Francuska je jedan od najvećih favorita ovog apsurdnog Mundijala koji će se igrati u studenome i prosincu.
Istina, prošle godine na Euru su dosta žestoko kiksali. Prolazak skupine ispred Njemačke i Portugala, a onda ispadanje odmah u osmini finala na penale od Petkovićeve Švicarske.
Ali... Ljudi dragi, ako samo na prvu u sebi počnete nabrajati imena igrača koje Didier Deschamps ima na raspolaganju, to je - da se smrzneš.
Mbappe, Benzema, Griezmann, Kante, Pogba, Dembele, Martial, Coman, Sissoko, Thuram, Kounde, Veretout, braća Hernandez, Varane, Pavard, Kimpembe, Upamecano, Lloris... Svjetski šampioni i treća reprezentacija svijeta u Fifinom rankingu. Iskustvo, znanje, moć, pobjednički mentalitet. Francuska ima - sve.
I neka vas ne zavarava lelujava forma pojedinih igrača u sezoni Svjetskog prvenstva. Sjetite se: nije npr. Pogba imao neku bajnu sezonu iza sebe prije SP 2018., a u Rusiji je odigrao maestralno prvenstvo.
Francuska je favorit Mundijala. Jedan od najvećih ako ne i najveći!
*Australija/UAE/Peru
Danska: Eriksen se vratio i sanja velike stvari
Danci su najsretniji narod na svijetu. No sreću im je donijela i danska nogometna reprezentacija koja je na Euru 1992. godine sa slavnom generacijom predvođenom Peterom Schmeichelom, Brianom Laudrupom, Johnom Jensenom, Johnom Sivebaekom i ostalima stigla do najvećeg uspjeha u svojoj povijesti osvojivši zlato u finalu pobijedivši Njemačku 2-0.
Što se tiče danskog utjecaja na svjetskim prvenstvima, do sada su na najvećoj nogometnoj smotri nastupili šest puta. Prošlo će im ostati im u lošem pamćenju, a za sve je krivac Hrvatska. Četiri godine kasnije imat će priliku za popravak dojma u Kataru gdje stižu pojačani nevjerojatnom reinkarnacijom Christiana Eriksena, virtuoza sredine terena kojem je na posljednjem Europskom prvenstvu tijekom utakmice s Finskom stalo srce i koji je bio na rubu prijevremenog, prisilnog odlaska u mirovinu.
Christian Eriksen je ujedno i najveća danska zvijezda čija vrijednost na Transfermarktu nije pravo mjerilo (15 milijuna eura), no koja je opravdana slijedom svega što se dogodilo. Tu je i Schmeichelov potomak, jedini sin Kasper, koji će najvjerojatnije svoju reprezentaciju predvoditi kao kapetan u odsustvu ozlijeđenog Simona Kjaera.
Stoper Milana potrgao je prednji križni ligament i premda će se na travnjake vratiti početkom iduće klupske sezone, pitanje je hoće li putovati u Katar. Kjaer je ujedno i igrač s najviše nastupa u aktualnom rosteru Danske (119), dok je Eriksen odmah iza njega sa 110 utakmica u dresu reprezentacije. Tu su i napadač Leipziga Yussuf Poulsen, veznjak Tottenhama Pierre-Emile Hojbjerg (najskuplji igrač Danske vrijedan 40 milijuna eura), Sevillin Thomas Delaney, stoper Chelseaja Andreas Christensen, ofenzivac Wolfsburga Jonas Wind... Danska obiluje vrlo kvalitetnim nogometašima pa i ne čudi što joj je ukupna vrijednost prema Transfermarktu 310 milijuna eura.
Dance će voditi izbornik Kasper Hjulmand. Strateg koji je nacionalnu vrstu preuzeo netom prije početka Eura 2020. koje je odgodila pandemija Covida 19. A unatoč svemu što se događalo na po mnogo čemu posebnom EP-u, Dansku je odveo do polufinala u Londonu gdje je u kontroverznoj utakmici izgubila od "domaćina" Engleske 2-1 tek u produžetku.
Danci su do plasmana na Svjetsko prvenstvo u Kataru stigli kao pobjednici skupine F europskih kvalifikacija ispred Škotske, Izraela i Austrije gdje su u 10 utakmica slavili čak devet puta te jednom izgubili. Sada se s opravdanim razlogom nadaju konačnom iskoraku na Mundijalu, možda i povijesnoj izvedbi na najvećoj svjetskoj pozornici.
Tunis: Orlovi Kartage jako teško lete van Afrike
Prošli su kroz afričke kvalifikacije u završnici preko Malija, 1-0 u gostima i 0-0 kod kuće. Taj jedini gol bio je autogol i imali su igrača više sat vremena. Tunisu je ovo drugi plasman na Svjetsko prvenstvo zaredom i šesti ukupno, ali navijači baš ne padaju u nesvijest od optimizma i kvalitete nogometa njihove reprezentacije.
U zadnjih pet godina promijenili su šest izbornika među kojima i francusku legendu Alaina Giressea (zadržao se samo 12 utakmica, prije tri godine), a sada ih vodi domaći kadar Jalel Kadri koji je na klupu postavljen krajem siječnja, sa v.d. predznakom. Do smjene je došlo jer je njegov prethodnik ispao u četvrtfinalu Afričkog kupa nacija za što je savez imao 0 posto tolerancije.
Jalel Kadri na travnjak najviše voli poslati 4-3-3 ili (u defenzivnijoj varijanti) 4-5-1 formaciji s Seifeddineom Jazirijem iz egipatskog Zamaleka na 'devetki'. Tunižani imaju nekolicinu igrača iz europskih klubova (Talbi iz ruskog Rubina, Drager iz Luzerna, Ben Slimane iz Brondbyja, Laidouni iz Ferencvarosa, Shkiri iz Kolna, Khazri iz Saint-Etiennea...), ali nitko od njih nije mega-zvijezda i ključni igrač velikog kluba.
Tunis ama baš nijednom nije prošao skupinu na Svjetskom prvenstvu i teško da će u Kataru napraviti neki iskorak po tom pitanju. Igrali su u Argentini '78, Francuskoj '98, Japanu i Koreji '02, Njemačkoj '06 i Rusiji '18.
Ukupno: 15 utakmica, 9 poraza, 4 remija i samo 2 pobjede (u Rusiji su pobijedili Panamu 2-1, a davno u Argentini slavili 3-1 nad Meksikom).
Tunižani su na svom kontinentu najpoznatiji po tome da su među najredovitijim i čak najuspješnijim sudionicima afričkih natjecanja, ali čim se maknu iz Afrike... Orlovi Kartage lete jako teško.
Jedna od njima dražih iznimki po tom pitanju dogodila se kišnog 11. lipnja 2019. u Varaždinu kad su pobijedili - Hrvatsku, 2-1. Mi smo i tad zaigrali 3-5-2, a od tadašnjeg tuniskog sastava danas su u igri njih možda trojica-četvorica.
Ako Tunis dođe i blizu prolaska skupine to bi bila baš prvorazredna nogometna senzacija. Ali, teško... Jako teško.
Skupina E
Španjolska: Mogu i bez igrača Reala
Osam je država osvajalo Svjetsko prvenstvo, a u Kataru od njih nećemo vidjeti samo jednu - Italiju. Španjolska je, uz Englesku, jedini osvajač Mundijala, koji je podigao pobjednički trofej samo jednom (2010.). Zanimljivo, Furija je Mundijal u Južnoafričkoj Republici otvorila porazom od Švicarske da bi sa sljedeće dvije pobjede prošla grupu i na koncu osvojila naslov sa tek četiri postignuta gola u 'nokaut-fazi'. Idealno raspoređenim golovima (1-0), rušili su Portugalce, Paragvajce, Nijemce i za kraj - Nizozemce. Točnije, Iniesta u 116. minuti.
Bila je to samo potvrda dominacije koju je Španjolska prezentirala dvije godine ranije na Euru u Austriji i Švicarskoj, a kada se su osvojili i drugi Euro zaredom (Poljska i Ukrajina 2012.), odnosno ukupno treće veliko natjecanje zaredom, mnogi su mislili da im baš nitko neće moći stati na kraj. Svima nam je poznata ona "sve što je dobro, ne može dugo trajati".
E, pa, totalna dominacija Španjolaca itekako je trajala, čak šest godina. No, onda je krenulo nizbrdo.. Kao jedna od reprezentacija u užem krugu favorita za naslov u Brazilu, Furija je ispala već u grupi, dok je na Euru 2016. stigla tek do osmine finala. Tek je tada španjolski nogometni savez raskinuo s Vicenteom del Bosqueom, najdugovječnijim izbornikom 'furije' sa 114 utakmica. Od tada se na španjolskoj klupi izmijenilo čak četiri izbornika, no samo se jedan pokazao kao dostojan - Luis Enrique.
Bivši nogometaš i trener Barcelone proveo je smjenu generacije, ugradio stil igre koji je godinama gajio u Blaugrani i sada je Španjolska ponovno 'ugodna oku', a i rezultati ne izostaju. Na minulom Euru, izbacila ih je Italija nakon boljeg izvođenja kaznenih udaraca. Kako god, Euro 2020. (igrao se 2021.) ostat će upamćen u povijesti španjolskog nogometa kao prvo veliko natjecanje na kojem je Furija nastupila bez igrača Real Madrida!
Španjolska je plasman u Katar izborila u ne preteškoj skupini (Švedska, Grčka, Gruzija i Kosovo) sa 19 od mogućih 24 boda, dok su jedini poraz pretrpjeli na gostovanju u Švedskoj. Teško je reći tko je najveća zvijezda 'ove' Španjolske, koja prema Transfermarktu vrijedi skoro 800 milijuna eura. Najviše je golova u kvalifikacijama zabio novi igrač Barcelone Ferran Torres, no tu su i njegovi klupski suigrači Pedri i Gavi, Cityjev Rodri pa Morata, Llorente, ali i bivši dinamovac Dani Olmo. Dakako, to je sami dio 'mašinerije' koju posjeduje Enrique. Furija će, bez sumnje, u Kataru biti jedan od favorita za osvajanje naslova.
*Kostarika/Novi Zeland
Njemačka: Nakon kraha u Rusiji nosokopač je otišao, ali momčad se još traži
Prije četiri godine Njemačka je na Svjetsko prvenstvo otišla s gotovo zastrašujućim nizom od 21 utakmice bez poraza, s trofejem Kupa konfederacija i s rekordna 43 gola u kvalifikacijama. Pa u Rusiji doživjela ponajveći debakl u povijesti nogometa: izgubila je od Meksika pa pobijedila Švedsku, da bi joj u zadnjem kolu Južna Koreja trijumfom 2-0 dala ispisnicu sa SP-a odmah u skupini.
U Njemačkoj je ispala drama, prvi put od 1998. „elf“ nije došao do polufinala, no ni taj krah nije stajao izborničke funkcije Joachima Löwa. Čovjeku koji je vodio reprezentaciju od 2006. dali su još jednu šansu, na Euru 2020. Ah, ti Švabe...
Löw u tri godine nije donio drastičniji pomak i Njemačka je povezala potope na dva velika natjecanja za redom. U skupini smrti izgubila je od Francuske, pobijedila Portugal pa remizirala s Mađarskom, da bi je kući u osmini finala poslali Englezi (2-0). Što, da još više zaboli, uopće nije bilo iznenađenje.
Nosokopač Löw napokon je odstupio, povukli su se i neki nositelji igre i iz momčadi koja je u Rusiji izgubila od Južne Koreje, u utorak su u sastavu na prijateljskoj utakmici s Nizozemskom (1-1) ostali samo Manuel Neuer, Thomas Müller i Timo Werner.
Hansi Flick, koji je iz Bayernove fotelje izgurao Niku Kovača, preuzeo je momčad nakon Eura, ali zapravo sve je to dosta bljedunjavo. Između dva SP-a 24 pobjede, 11 remija i sedam poraza, više kao da gledamo učinak, recimo, Švedske ili Poljske, a ne veselile kao što je Njemačka. Flick je krenuo s osam pobjeda i remijem, zvuči impresivno, ali tih je osam pobjeda bilo protiv Izraela, Rumunjske, Makedonije, Armenije i Lihtenštajna, dok jedinog poštenog suparnika, Nizozemsku, nije savladao.
Idemo dalje: Nijemci su između dva SP-a odigrali 13 utakmica s velikanima i pobijedili su samo jednom Nizozemsku i jednom Portugal, dok su po dva puta poraženi od Francuske i Nizozemske i po jednom od Argentine, Španjolske i Engleske. Štoviše, izgubili su i kod kuće od Sjeverne Makedonije, a „furija“ ih je 'nakantala' sa 6-0!
Ne, ne sjećamo se da je Njemačka u tako lošoj formi došla na veliko natjecanje, kao što ne pamtimo dva tako loša nastupa Njemačke na dva uzastopna velika natjecanja. I ne, nije uobičajeno ni da Njemačka u ždrijeb ne ulazi kao nositelj...
Pa opet, Njemačka je prema kladionicama peti favorit za osvajanje zlata u Kataru, koeficijent na „elf“ je 10, jedino je na Brazil, Francusku, Englesku i Španjolsku niži. Šesta je najvrjednija reprezentacija prema Transfermarktu, iza engleske, francuske, brazilske, španjolske i portugalske, a zvijezde poput Kimmicha, Sanea, Havertza, Musiale, Ter Stegena, Wernera... i starih asova Gündogana, Müllera, Neuera... daju nadu navijačima da u Kataru opet možemo gledati jaku Njemačku. I sigurno je nitko od nositelja neće poželjeti u ždrijebu.
Japan: Nikad dalje od osmine finala
Iako nikada nije ostvarila značajniji rezultat, a najbolji podvizi su joj bili plasmani u osminu finala 2002., 2010. i 2018., japanska nogometna reprezentacija uživa respektabilan imidž svjetske nogometne javnosti.
Na Svjetskom prvenstvu prvi su put nastupili 1998. godine i izgubili sve tri utakmice grupne faze, no od tada su zaigrali na sve i jednom Mundijalu pa će im nastup u Kataru biti sedmi u povijesti, ujedno i sedmi u nizu. Tamo su se kvalificirali kao prvi u skupini B azijskih kvalifikacija ispred Saudijske Arabije i Australije sa sedam pobjeda u deset utakmica.
Japance će na SP-u u Kataru voditi domaći izbornik Hajime Moriyasu, legenda Sanfrecce Hiroshime i bivši veznjak, koji je za japansku nacionalnu vrstu odigrao 35 utakmica.
Reprezentaciju 'zemlje izlazećeg sunca' na Svjetskom prvenstvu će predvoditi kapetan Maya Yoshida, inače stasiti stoper Sampdorije dok će po lijevom boku probijati neuništivi i prekaljeni Yuto Nagatomo (35). Lijevi bek danas je član FC Tokya odakle je i započeo internacionalnu karijeru, no nekad je bio standardna uzdanica milanskog Intera za koji je u sedam godina odigrao ukupno 210 utakmica. Ujedno je i igrač s najviše nastupa za Japan u trenutnom sastavu (134) te drugi u povijesti reprezentacije iza nacionalnog heroja Japana Yasuhita Enda (152).
Mrežu bi trebao čuvati Shuichi Gonda koji je za Japan branio u svim utakmicama kvalifikacija dok će u momčadi biti i zvijezde poput Liverpoolova krila Takumija Minamina (ujedno i najvrjedniji igrač Japana s 12 milijuna eura), veznjaka Union Berlina Genkija Haraguchija, tu će biti i 20-godišnji ofenzivac Real Madrida Takefusa Kubo premda je pitanje hoće li igrati u udarnom sastavu. No za Watarua Enda, zadnjeg veznog iz Stuttgarta, mjesto u prvih 11 morali bi biti zagarantirano. On je ujedno i drugi najskuplji igrač iza Minamina i vrijedi 10 milijuna eura.
Ukupna vrijednost reprezentacije Japana po Transfermarktu iznosi nešto više od 76 milijuna eura.
Jesu li Japanci spremni probiti granice vlastitog uspjeha i otići dalje od osmine finala tek ostaje vidjeti. No, nema sumnje da će ostaviti srce na terenu kao simbol časti i hrabrosti svoje nacije.
Skupina F
Skupina G
Brazil: Neymarov posljednji Mundijal?
Samba, Copacabana, vruće Brazilke i – Svjetsko prvenstvo. Za mnoge, to je glavna asocijacija na Brazil, najuspješniju zemlju u povijesti Mundijala.
Osvajali su ga čak pet puta, svako prvenstvo jedni su od glavnih favorita, a finale nisu vidjeli tamo još od 2002. godine kada su slavili protiv Njemačke. A kada ih pitate za Svjetsko prvenstvo iz 2014. godine, stegne ih oko srca. Nemojte se ni usuditi spomenuti polufinale.
Prije osam godina euforija je prala Brazilce, nadali su se da će ih svemogući Neymar odvesti do 'zlatne božice'. Njega su zbog ozljede izgubili u četvrtfinalu protiv Kolumbije, a potom je uslijedilo poniženje za anale. Na Marakani su u polufinalu SP-a izgubili od Njemačke 7-1, potom od Nizozemske 3-0. Bio je to debakl svih debakla. Nešto se moralo promijeniti i na klupu je umjesto katastrofalnog Dunge stigao Tite. Vodio ih je i na prošlom prvenstvu gdje su izgubili od Belgije u četvrtfinalu, a i danas je za kormilom.
I u Kataru će Brazil biti jedan od glavnih favorita jer se na nevjerojatno dominantan način plasirao na SP. Južnoameričke kvalifikacije završili su s 14 pobjeda i tri remija, osvojivši 45 bodova što je najviše u povijesti tamošnjih kvalifikacija.
Katar bi mogao biti i posljednje SP za Neymara. Vidjeli su ga kao spasitelja i božanstvo koje će ih vratiti na stare staze slave. I izgledalo je tako, nogometni virtuoz i znalac, baš jedan od onih kakve su imali tijekom povijesti. No, ta njegova nogometna magija izblijedila je posljednjih godina. Vidimo je tek na bljeskove, a zatomili su je bahatost, simuliranje i mlataranje rukama. Neymar je jedan od najomraženijih igrača današnjice, a trebao je biti onaj mali koji će dotaknuti zvijezde i popeti se na tron zajedno s veličinama kao što su Pele i Ronaldo.
Upravo je on i najveća zvijezda reprezentacije koja je najviše puta u povijesti osvajala SP (1958, 1962, 1972, 1994, 2002). Brazilska reprezentacija vrijedi ukupno 846 milijuna eura, ali najvrjedniji igrač je Vinicius sa 100 milijuna eura. Tek iza njega je Neymar s vrijednošću od 90 milijuna eura.
Nije Brazil samo Neymar. To je skup velikih zvijezda poput Alissona Beckera, Edersona, Richarlisona, Casemira, Coutinha, Marquinhosa… koji su spremni ostaviti trag u Kataru.
U HNL-u je bilo čak 69 igrača iz Brazila, samo je više bilo iz BiH. A znate li tko je prvi Brazilac u HNL-u? Bilo je to 1995., dobro popunjen Claudinho je stigao u Zadar i smjestio se na lijevom beku. Debitirao je protiv Hajduka (1-1), odigrao je samo sedam utakmica i potom netragom nestao. Najviše nastupa u HNL-u od Brazilaca ima Sammir, čak 208! Brazilac Eduardo za Hrvatsku je odigrao 64 utakmica i zabio 29 golova, što ga stavlja na treće mjesto strijelaca, iza Davora Šukera i Marija Mandžukića.
Hrvatska je protiv Brazila igrala četiri puta. Prvi put u kolovozu 2005. na Poljudu. Čak smo i vodili golom Nike Kranjčara, a završilo je 1-1 golom Ricardinha. Drugi put smo se susreli na SP-u u Njemačkoj, kad smo izgubili golom Kake. Treći susret bio je na SP-u u Brazilu, koji smo izgubili 3-1, a posljednji put u pripremnoj utakmici uoči prošlog prvenstva kada su Brazilci slavili 2-0.
Srbija: Redoviti na SP-u, na Euru ih nema
Nakon samo dvije minute utakmice u Portugalu bili su na pragu odlaska u dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a onda su poklonom Ruija Patricija i odličnim golom Aleksandra Mitrovića (27) u 90. minuti 'orlovi' osigurali kartu za Katar. No, ne bi to bilo kontroverzno da na Marakani nije poništen čist gol Cristianu Ronaldu (37) te je prva utakmica spomenutih protivnika završila rezultatom 2-2.
Delirij je bio u Srbiji, a možda ih je dodatno motivirao i predsjednik Aleksandar Vučić koji im je upao u avion prije puta za Portugal i obećao milijun eura ako pobijede Ronalda i družinu. To su i učinili, ali se i odrekli premije te istu donirali za liječenje bolesne djece.
Na prošlogodišnjem Euru ih nije bilo, a posljednji su put Srbi na Europskom prvenstvu bili onda kad Hrvatska nije, na Euru 2000. Zato su sad povezali dva SP-a pa ih nakon Rusije, gledamo i u Kataru.
Stvari su se od tada malo promijenile, a na klupi više nije Vladimir Petković, već Dragan 'Piksi' Stojković koji je napravio osjetni zaokret, a napravili su to i igrači koji su odlučili napustiti nacionalni dres. U 14 utakmica 'Piksi' ima devet pobjeda, tri remija i dva poraza.
Nema više senatora poput Branislava Ivanovića, Duška Tošića, Aleksandra Kolarova, Nemanje Matića, prepoznatljivog Vladimira Stojkovića na golu, svi su oni sad - povijest.
Kapetan je sad krilni napadač Ajaxa Dušan Tadić (33), a prvi napadač je već spomenuti heroj Mitrović. No, sad je uz njega i Dušan Vlahović (22) za kojeg se 'otimalo' pola Europe, a sad je i najvrjedniji igrač Srbije od 85 milijuna eura. U vezi je i dalje pomalo zaboravljeni Sergej Milinković-Savić (27) oko kojeg je hype splasnuo, ali i dalje vrijedi 70 milijuna eura, kao i Luka Jović (24) iz Reala. Obojica imaju još vremena za ponovni skok u karijeri, a možda će baš ovo Svjetsko prvenstvo biti njihov povratak na veliku scenu.
Njihov golman Marko Dmitrović (30) svojevremeno je izvodio i penale kad je branio u dresu španjolskog Eibara, ali danas u dresu Seville ipak to mora prepustiti našem Ivanu Rakitiću. I sam izbornik Dalić rekao je da ne bi volio igrati protiv Srbije 'jer su snažni', a iako su ostali bez dosta zvijezda, mladi 'orlovi' su tu da se dokažu.
Švicarska: Gavranović i ‘legija stranaca’ kao ubojice velikih
Redovito je želja mnogih jačih reprezentacija u ždrijebu, ali Švicarska je peti put zaredom na Svjetskom prvenstvu. Štoviše, završila je ispred europskog prvaka Italije u kvalifikacijskoj skupini i direktno otišla u Katar. Tamo "azzurra" neće biti.
Reprezentaciju je u novu eru, nakon sedmogodišnjeg mandata Hrvata Vladimira Petkovića (58), poveo turski Švicarac Murat Yakin (47), bivši reprezentativac (49 nastupa, četiri gola) i stariji brat nešto poznatijeg Hakana Yakina (45), koji je također krenuo u trenerske vode.
Švicarci i dalje imaju jaki multikulturalni štih u reprezentaciji. Kongo i Francuska (Mbabu), Nigerija (Akanji i Okafor), Španjolska i Čile (Rodríguez), Kongo i Angola (Lotomba), Turska (Cömert), Kosovo (Xhaka, Shaqiri i Zeqiri), Senegal (Sow), Kamerun (Embolo), Dominika (Vargas) i Hrvatska (Gavranović) zemlje su iz kojih igrači s posljednjeg popisa vuku korijene.
Od njih 13, samo dvojica nisu rođena u Švicarskoj, Shaqiri i Embolo. U ranijim akcijama pozvani su bili i Seferović i Omeragić, koji vuku korijene iz Bosne i Hercegovine, Imeri s Kosova, Ajeti iz Albanije, Benito iz Španjolske, Zakaria iz Južnog Sudana odnosno Konga, Mvogo iz Kameruna, Okoh iz SAD-a odnosno Nigerije, García sa Zelenortskih Otoka… Dobili ste širu sliku.
Reprezentacija prema Transfermarktu vrijedi 230 milijuna eura, 100 manje od Hrvatske, a na Fifinoj ljestvici ipak je jedno mjesto iznad (14.). Najvrjedniji igrač je stoper Borussije Dortmund Manuel Akanji (26) od 30 milijuna eura, a u reprezentaciji imaju igrače iz svih liga “petice”.
Četvrtfinalist lanjskog Eura izbacio je svjetskog prvaka Francusku na penale u Bukureštu, a ulazak među osam mu je i najveći uspjeh na kontinentalnim prvenstvima. Što se Mundijala tiče, ni tu nisu mogli dalje od posljednjih osam. Dohvatili su je triput, ali posljednji još 1954., kad je sudjelovalo 16 reprezentacija i kad su baš oni bili domaćini. Hoće li u Kataru ponoviti taj uspjeh?
Kamerun: U Katar kroz iglene uši
Nakon što su propustili Mundijal u Rusiji, Kamerunci se vraćaju na najveću smotru svjetskog nogometa. I to kako! "Nepobjedivi lavovi" plesali su po rubu ispadanja u dvoboju s Alžirom, ali su u rijeko viđenoj drami koja nije za one slabijih živaca, ipak prošli dalje i plasirali se u Katar.
Alžir je iz prvog susreta u kamerunskoj Douali donio prednost od 1-0 i činilo se da će na svom stadionu Mustaphe Tchakera pred 50.000 gledatelja lako izboriti plasman u Katar. No Kamerunci su zaigrali na sve ili ništa, napali i Choupo - Moting je u 22. minuti zabio za vodstvo i anuliranje prednosti. Alžircima su tijekom utakmice poništena dva pogotka i utakmica je otišla u produžetke, u kojima smo vidjeli pravi triler. Touba je izjednačio u 118. minuti, a kad se činilo da je priči kraj, u 124. minuti, dakle doslovno u posljednjim sekundama, Toko Ekambi je nakon ubačaja s desne strane matirao M'Bholija i donio veliko slavlje cijelom Kamerunu i legendarnom Robertu Songu, koji je nedavno preuzeo reprezentaciju nakon smjene Tonija Conceicaa.
Song je kamerunska legenda i igrač s najviše nastupa za reprezentaciju, čak 137. U njegovom stožeru je i još jedna legenda kamerunskog nogometa, Francois Omam-Biyik, kapetan momčadi je legendarni Vincent Aboubakar, na golu je vratar Ajaxa Onana, u napadu Choupo-Moting iz Bayerna, a tu su i Karl Toko Ekambi iz Liona, Andre Zambo Anguisa iz Napolija, Harold Moukoudi iz Saint-Etiennea...
Reprezentacija Kameruna stalni je sudionik Mundijala, svakih dvadesetak godina im se dogodi kiks poput propuštanja najveće smotre 2018. i 2006., no uglavnom su redovno unutra. Najveći uspjeh postigli su 1990. na Svjetskom prvenstvu u Italiji, kada su ispali u četvrtfinalu. Nakon pobjeda protiv Argentine i Rumunjske u grupi, u osmini finala Kolumbiju, a onda ih je nakon produžetaka minimalno porazila Engleska 3-2.
Kamerunci se mogu pohvaliti i zlatnom medaljom s Olimpijskih igara 2000 godine, kada su u finalu slavili protiv Španjolaca, a osvojili su i pet Kupova afričkih nacija, 1984., 1988., 2000., 2002. i 2017. godine. Mogu se pohvaliti i legendama poput Rogera Mille, Samuela Eto'oa, Patricka M'bome ili Francisa Omam-Biyika, ali u Kataru ipak neće biti u užoj skupini favorita za samu završnicu. Po rangu su 38. momčad na Fifinoj ljestvici, vrijede otprilike 130 milijuna eura, a imaju i igrače čija se vrijednost cijeni na 25-30 milijuna eura, tako da svakome mogu pomrsiti račune.
Skupina H
Portugal: Ronaldo će srušiti još koji rekord
Portugalci su "oduvijek" bili velika morska sila, a u novije doba i velika nogometna nacija. Imao je trnovit put na Svjetsko prvenstvo u Kataru plasirao se tek nakon doigravanja kvalifikacija gdje je prvo savladao Tursku 3-1, a zatim u finalu Sjevernu Makedoniju 2-0. Zanimljivo, od pet postignutih golova Cristiano Ronaldo nije zabio nijedan, no uspio je asistirati za vodeći protiv Makedonaca.
Inače, Portugalu je najveći uspjeh naslov europskog prvaka iz 2016. godine kada je u finalu pao domaćin Francuska 1-0, a što se tiče Svjetskih prvenstava još uvijek kao najveći podvig stoji treće mjesto iz sada već davne 1966. godine. Sada će u osmom nastupu na Svjetskim prvenstvima, u posljednjem velikom natjecanju Cristiana Ronalda (37), pokušati otići još dalje.
A upravo će najveća portugalska zvijezda u Kataru moći postići što nitko do sada u povijesti nije uspio. Nadolazeći SP bit će mu peti u karijeri, ujedno i peti u nizu, kao i najvećem rivalu Lionelu Messiju. Ronaldo je na svoja prva tri Svjetska prvenstva postigao po jedan gol na svakome da bi na posljednjem u Rusiji dao četiri. Pa će u Kataru, ukoliko postigne gol, postati prvi igrač u povijesti koji je zabijao na pet Svjetskih prvenstava zaredom. Ronaldo je s ukupno sedam postignutih golova drugi iza Eusebija (9) na listi najboljih portugalskih strijelaca na SP-ima pa bi u Kataru mogao izjednačiti, pa i srušiti, i taj rekord.
Također, igrač je s najviše nastupa za portugalsku reprezentaciju sa 186 utakmica u nogama ispred Joãa Moutinha (144) i Luisa Figa (127) pa će se i ta stavka dodatno povećati.
Što se tiče momčadi, ona vrvi zvijezdama i fantastičnim igračima. Ukupna vrijednost prema Transfermarktu je 747,5 milijuna eura od čega su definitivno najveće zvijezde već spomenuti Ronaldo (35 mil. eura), ali i Bruno Fernandes (90 milijuna eura), Bernardo Silva (75 milijuna eura), Joao Felix (70 milijuna eura), Joao Cancelo (60 milijuna eura), Diogo Jota (60 milijuna eura) i Rafael Leao (50 milijuna eura). Tu su još i sjajni igrači poput Goncala Guedesa, Nuna Mendesa, Andrea Silve, Raphaela Guerreira, prekaljenih Pepea, Joãa Moutinha, Josea Fontea... Suvišno je govoriti o koliko moćnoj reprezentaciji se radi.
Portugalce će kao i posljednjih osam godina s klupe voditi Fernando Santos, stručnjak koji je stigao 2014. godine, a pod kojim je Portugal i stigao do najvećeg uspjeha u povijesti osvojivši europski naslov. Santos je Portugal vodio i do trofeja Lige nacija koji su Portugalci osvojili 2019. godine. Ako uspiju obnoviti kemiju s Europskog prvenstva, ako se neki faktori poklope... Portugalci bi mogli do samoga kraja. Kada ako ne sada?
Gana: Prečka u Johannesburgu još se trese
Početak je srpnja vruće afričke noći 2010. godine. Zvuk iritantnih vuvuzela para uši, a oči cijele Afrike uprte su u jednog čovjeka koji je upravo uzeo loptu i sprema se izvesti jedanaesterac. Na semaforu istječe 120. minuta, ima povijesnu priliku odvesti jednu afričku zemlju do polufinala SP-a. Zalet, udarac, cijeli stadion zadržao je dah, a lopta odsjela na prečki!
Svjedoci kažu da se prečka na Soccer City stadionu u Johannesburgu i dan danas trese, a Ganci tvrde da ih je netko obasuo crnom magijom.
U JAR-u prije 12 godina dogurali su do četvrtfinala gdje su nakon 1-1 u regularnom dijelu otišli u produžetke s Urugvajcima. Luis Suarez je u posljednjim sekundama rukom spriječio čisti gol, a Ganci su dobili penal za prolazak u povijesno polufinale. Nikada niti jedan afrička zemlja nije tamo bila. No, pokušaj tragičara Asamoaha Gyana završio je na prečki, a snovi afrički ugašeni su u raspucavanju.
Da ne bi bila samo ta ukleta srpanjska noć, Ganci Gyana pamte kao čovjeka koji je zabio prvi gol za reprezentaciju na Mundijalima i to 2006. u Njemačkoj, na prvom njihovom velikom natjecanju. Uz to je i najbolji strijelac njihove reprezentacije svih vremena. Prije osam godina bio je osumnjičen za ritualno ubojstvo poznatog ganskog repera Castra, ali uspio se izvući. S hrvatskim izbornikom Zlatkom Dalićem surađivao je u Al-Ainu te ga smatra prijateljem. Gyan je bez kluba već dvije godine, a prošle godine htio se okušati u politici. Međutim, nije uspio ući u Parlament.
Taj susret protiv Urugvaja i dalje je najveći uspjeh u povijesti ganske reprezentacije što se tiče svjetskih prvenstava. U Kataru će im biti četvrti nastup na Mundijalima, a do njega su došli na dramatičan način. U prvoj utakmici doigravanja protiv Nigerije u Accri bilo je 0-0, a kako je u Abuji završilo 1-1, Gana je prošla na SP zbog golova u gostima.
Nije to više reprezentacija satkana od zvijezda koji igraju u Bayernu, Chelseaju, Interu, Milanu. Danas vrijede 112 milijuna eura. Uvjerljivo najveće ime je veznjak Arsenala Thomas Partey te ujedno i najskuplji igrač s procijenjenom vrijednošću od 40 milijuna eura. Tu je i talentirani veznjak Mohammed Kudus (21) iz Ajaxa te Jordan Ayew iz Crystal Palacea, brat puno slavnijeg Andrea.
Tijekom povijesti HNL-a devet ganskih nogometaša koračalo je HNL travnjacima. Prince Ampem i Issah Abass ove sezone brane boje Rijeke, a Giden Acquah je početkom ove godine došao u Istru. Navijači pulskog prvoligaša vidjeli su ga samo na predstavljanju.
Urugvaj: Samo su oni bolji od Hrvatske
U 17. kolu južnoameričkih kvalifikacija, Urugvaj je minimalnom pobjedom s 1-0 svladao Peru na domaćem terenu te je završio na četvrtom mjestu, posljednjem koje mu je osiguralo plasman u Katar. Pobjednički gol zabio je De Arrascaeta u 42. minuti kada je odlično pratio odbijenu loptu te s desetak metara zatresao mrežu.
Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu održano je upravo u Urugvaju davne 1930. godine kada se obilježavala stogodišnjica urugvajske nezavisnosti, a pobjedom protiv Argentine u finalu s 4-2 domaćini su postali svjetski prvaci. Urugvaj je tada brojio samo 1,75 milijuna stanovnika.
Urugvajci su drugi put naslov osvojili 1950. godine kada su u finalu na Marakani svladali Brazil s 2-1. Dvostrukim svjetskim prvacima nastup u Kataru bit će 14. put da igraju na svjetskoj smotri.
Urugvaj je jedina država u svijetu koja je osvojila Svjetsko prvenstvo, a da ima manje od četiri milijuna stanovnika i po tome je daleko najmanja nacija koja je to učinila. Što se finalista tiče, najmanje stanovnika imala je - Hrvatska.
Urugvajskog 'el maestra' Oscara Tabareza (75), koji je vodio reprezentaciju (u 224 utakmice) nevjerojatnih 15 godina čime je postao najdugovječniji izbornik, zamijenio je Diego Alonso. Posljednja dva kluba koja je vodio bili su meksički Monterrey i američki Inter Miami, vodio je urugvajske klubove Penarol i Bella Vistu, a u Paragvaju je trenirao Olimpiju i Guarani.
Urugvajska reprezentacija prema Transfermarktu vrijedi 388 milijuna eura, a njihov najskuplji igrač je mladi Federico Valverde (23). Veznjak Real Madrida i suigrač našeg Modrića vrijedi 65 milijuna eura. Luis Suarez svakako je jedan od reprezentativaca kojeg treba izdvojiti. Za nacionalnu vrstu odigrao je 131 utakmicu, a protivničku mrežu tresao je 67 puta što ga čini najboljim strijelcem u povijesti Urugvaja. Ozbiljnu konkurenciju čini mu i kolega iz napada, Edinson Cavani (35), koji je u 129 utakmica zabio 54 gola. Najstariji reprezentativac i kapetan momčadi je Diego Godin (36) koji je 2019. postao rekorder po broju nastupa sa 126 utakmica, a do sada je boje Urugvaja ukupno branio u 156 susreta.
Južna Koreja: Kontinuitet koji traje gotovo četiri desetljeća
Kada je zadnji put Južna Koreja propustila Svjetsko prvenstvo? Zanimljiv bi to materijal bio i za kakav kviz jer morali bi se vratiti više desetaka godina u prošlost. Točan je odgovor 1982. godine. Od Meksika 1986. pa sve do danas Koreja je stalni sudionik svjetske smotre, a nemjerljivo najveći uspjeh jest famozno četvrto mjesto 2002. godine na domaćem terenu.
Generacije prolaze, ali južnokorejski nogomet i dalje je na visokoj razini, bez oscilacija. Najveća zvijezda i prvo ime svakako je Son Heung-min iz Tottenhama, koji je i kapetan reprezentacije. Nadimak mu je "Babaroga Dortmunda" jer je u dresu Leverkusena i HSV-a Borussiji zabio pet golova u šest utakmica.
Reprezentacijom dominiraju igrači iz domaće lige, ali uz Sona još je nekoliko igrača u ozbiljnim europskim klubovima. Kim Min-jae igra za Fenerbahče, Hwang Hee-chan za Wolverhampton, dva Leeja, Dong-jun i Jae-sung, su u Herthi, odnosno Mainzu, a napadač Hwan Ui-jo zabija za Bordeaux.
Kvalifikacije za SP Koreja je završila kao druga u skupini, iza Irana, ali uvjerljivo udaljena od prve sljedeće pratnje, koji su bili Ujedinjeni Arapski Emirati. Jedini je poraz upravo i doživjela od te reprezentacije u zadnjem kolu.
Hrvatska je s Južnom Korejom igrala tri puta. Prvi puta na Carlsberg kupu u Hong Kong 2006, polufinale gdje je prošarana Hrvatska izgubila 0-2, zatim dva puta 2013. godine u prijateljskim utakmicama. U Londonu smo pobijedili 4-0, a nekoliko mjeseci kasnije u Jeonjuu 2-1. Na toj utakmici prvi gol za reprezentaciju zabio je Domagoj Vida.
*Osam reprezentacija bori se za tri mjesta
Za razliku od prošlih izdanja ždrijeba, ovaj put poznato je 29 od 32 reprezentacija sudionika. Dva će dati interkontinentalne dodatne kvalifikacije između Perua i pobjednika četvrte runde azijskih kvalifikacija, što će biti Australija ili Ujedinjeni Arapski Emirati (skupina D). Drugi meč igrat će Kostarika i Novi Zeland (skupina E).
Još jednog putnika treba dati i Europa, Wales će dočekati pobjednika utakmice između Škotske i Ukrajine (skupina B), čija je utakmica odgođena zbog ruske invazije. Te utakmice trebale bi se igrati u prvoj polovici lipnja.
