Veliki Kiro Lazarov najavio kraj: Gotovo je, idem u mirovinu

Nažalost, jednom je morao doći i ovaj dan. Legendarni makedonski rukometaš Kiril Lazarov (42) najavio je kraj bogate igračke karijere po kraju ove sezone! 

Zaigrat će još dvije posljednje utakmice - zadnje kolo francuskog prvenstva (protiv Toulousea, 8.lipnja) i finale Francuskog kupa (protiv PSG-a, 11. lipnja).

Ipak, i poslije 11. lipnja često ćemo ga gledati na rukometnim terenima, odnosno uz rukometne terene jer će se Kiro i dalje nastaviti baviti trenerskim poslom. Podsjetimo, Kiro je izbornik-igrač reprezentacije Sj. Makedonije od 2021. kada je u izborničkom debiju zabio četiri komada za veliko slavlje nad Danskom kojim su se Makedonci potvrdili kao putnici za Euro u Slovačkoj i Mađarskoj gdje su natjecanje završili u preliminarnoj grupi.

Emotivno pismo jednog od najboljih lijevih vanjskih u povijesti rukometa prenosimo u cijelosti:

“Poštovani, moje dugo i prelijepo putovanje došlo je do samog kraja.

Odluku je bilo teško donijeti, međutim, bila je očekivana. Teška, zato što volim ono što radim, srcem, s mnogo strasti i entuzijazma. U mojim godinama nije nimalo lako igrati na visokom nivou u klubu s velikim ambicijama i očekivanjima, i u ligi čija reprezentacija već dva desetljeća dominira u svijetu rukometa. Nisam želio ovu odluku priopćiti prerano, iako sam znao da je kraj, da je posljednja sezona. Želio sam biti profesionalan i motiviran do samog kraja, kao što sam bio tijekom čitave karijere. Kada nešto radiš s puno ljubavi, možeš pomicati granice.

Odlazim ponosno uzdignute glave znajući da sam igrao za klubove institucije kakve su Zagreb, Veszprem, Ciudad Real, Barcelona, Nantes. U klubovima, gradovima i državama ostajao sam minimum po pet godina što je meni bio dokaz obostranog povjerenja i poštovanja s ljudima s kojima sam surađivao. To povjerenje se stjecalo s mnogo truda, posvećenosti i konstantnosti. Posebno ponosnim me čini to što nisam zatvorio vrata u takvim institucijama. Počevši od svog matičnog kluba Ovče Polje, preko Boreca i Pelistera, polako, pravilnim odlukama i stojeći čvrsto na zemlji, bez ikakvih iluzija, zakoračio sam k Europi. Puno titula, puno uspjeha, ali i razočaranja, uspona i padova, situacija u kojima je djelovalo kao da nema izlaza, ali s puno vjere i posvećenosti uspjevao sam ostati na nogama i produžiti dalje.

Posebno mi je drago što sam pored obaveza u ovim rukometnim sredinama, pronalazio vremena, želju i strast da budem u službi nacionalnog tima 25 godina na 12 velikih natjecanja a jednom malom zemljom, uvijek autsajderom u odnosu na velike, ali uvijek s velikom vjerom da David može protiv Golijata. Igra i u petom desetljeću za svoju zemlju, davala mi je za pravo da svakog pogledam u oči, čak i nekada kada nisam ispunio nečija očekivanja. Želim se javno zahvaliti mojoj obitelj na podršci koju sam imao svih ovih godina. Zahvalnost i svim mojim bliskim ljudima, koji nisu mnogobrojni, ali nisu ni malobrojni. Sami će se prepoznati u ovim rečenicama. Zahvalnost i svim navijačima koje sam imao u velikom broju tijekom čitave karijere, koji su znali prepoznati teške situacije i davali podršku kada je najpotrebnije da se radujemo ili nakon bolnih poraza nakon kojih smo izlazili jači.

Završetak igračke karijere je samo jedan kratak oproštaj od rukometa. Moj novi izazov je trenerski poziv i vjerujem da ćemo se i tu zajedno radovati, tugovati i postavljati nove granice. Moj moto koji će me voditi bit će - Uvijek na pobjedu.”