Većina brojki štima, ali Torcidu zanima samo ona 'minus 12'...

Hajduk bi kalendarsku godinu trebao okončati na drugoj poziciji, plasmanom u polufinale kupa te plusom na računu od gotovo 40 milijuna kuna. Sve navedene brojke predstavljaju iskorak u odnosu na proteklu godinu, i s tog aspekta gledajući čelnici kluba mogli bi mirne duše na zimski odmor. No nikad bolje financijsko stanje te nešto uspješniji rezultat nego prošle godine slaba su im utjeha, kad ih je Torcida na odmor ispratila transparentom 'Sretni blagdani na -12', što je jasna poruka kako oni nisu zadovoljni te kako i dalje inzistiraju na smjeni predsjednika uprave Ivana Kosa.

I dok se s tim njihovim ultimativnim stavom većina navijača složila tijekom utakmice protiv Rudeša, pa i kasnije, u međuvremenu su ponešto ipak omekšali stav, pa su tijekom utakmice protiv Intera zvižducima ispratili pogrdno skandiranje Torcide igračima. No stav Torcide nije omekšao ni otkaz Carrillu, ni angažmana Kopića pod čijim vodstvom je momčad napokon proigrala, ni plasman u polufinale kupa, ni drugo mjesto na prvenstvenoj ljestvici, na koncu ni spomenuti zvižduci ostatka publike, koji su im jasno dali do znanja da više ne odobravaju pogrdne povike igračima. Torcida se vodi svojom logikom, oni inzistiraju na obećanoj im borbi za vrh ljestvice, i sve dok je Dinamo na +12, druge ih brojke ne zanimaju.

Smatraju kako su upravo oni, a ne Kos, prodrmali klub, i probudili ga iz letargije u koju je zapao pod Carrillom. Da nije bilo transparenata i pogrdnih povika, ali i noćnih posjeta nekolicini igrača, po njihovom mišljenju ništa se ne bi ni promijenilo. Može biti da su u pravu, a možda ipak i nisu, no uvrede i prijetnje batinama, te pogotovo noćni posjeti igračima potpuno su neprihvatljivi, ma koliko ih oni smatrali djelotvornima  Drugo je pitanje je li baš trebalo doći do toga da tek pod prijetnjama i uvredama navijača čelnici kluba progledaju i shvate da im momčad pod Carrillom nezaustavljivo tone, ili su to mogli zaključiti i sami te reagirati puno ranije. A ako su ih na akciju doista potakli strah i inat zbog uvreda i prijetnji navijača, onda ispada da su navijači u pravu kad traže Kosovu smjenu.

Pitanje svih pitanja je ima li prostora za dijalog i pomirenje? Ako je navijačima netko ponesen euforijom i optimizmom na tajnom sastanku i obećao da će se Hajduk boriti za vrh ljestvice, trebaju li unatoč prodaji Nikole Vlašića, unatoč teškoj ozljedi najboljeg strijelca lige Marka Futacsa, unatoč sveukupnim odnosima koji još uvijek vladaju u HNL-u..., i dalje tvrdoglavo inzistirati na ispunjenju tih obećanja? I ne manje važno, ako navijači prozivaju čelnike kluba zbog obećanja na početku sezone, što je s njihovim obećanjima? Je li podrška s tribina bolja nego ranije, jesu li baklje i topovski udari ostali na tribinama, tko je kriv za neprimjerene transparente i povike koji su doveli do visokih kazni, na koncu, i za ozljedu vatrogasca na zadnjoj utakmici? Inzistiranje na odgovornosti čelnika kluba, a ne preuzimanje odgovornost za vlastite propuste, baš i nema previše logike.

No na stranu ono što je bilo, većina nas se pita kako će 10. veljače, kad igrači Hajduka istrče na stadion u Vinkovcima na prvu utakmicu proljetnog dijela sezone, reagirati Torcida. Hoće li ih dočekati s 12 minuta šutnje za 12 bodova zaostatka za Dinamom, te povicima ''Igrajte pi...ce'' nakon toga, ili će tijekom zimske stanke i njihov revolt splasnuti. Kako danas stvari stoje, Torcida će i dalje inzistirati na Kosovom odlasku, a niz dobrih rezultata nakon Rudeša drže ih u uvjerenju kako je njihova akcija bila i te kako potrebna i opravdana. S druge strane, čelnici Hajduka uvjereni su kako klub pod Kosovim vodstvom ide u pravom smjeru, te kako bi za sve bilo puno korisnije kad bi se navijači vratili borbi protiv aktualne vrhuške HNS-a, jer je i onako iz njihovih redova i pokrenuta borba za pravednije odnose u hrvatskom nogometu, koja još uvijek traje.

Jedno je sigurno, ovo nepovjerenje i pat pozicija ne odgovaraju nikome, jer niti Hajduk može bez Torcide, a niti Torcida nema previše smisla bez Hajduka. No, bez obzira na apsurdnost situacije, teško je i nazrijeti scenarij po kome bi se ovaj sukob mogao izgladiti, a da pri tom 'vuk bude sit, a koza ostane cijela', odnosno, da Torcida bude zadovoljna, a da Kos ipak ostane na funkciji. Valjda jedini scenarij koji bi to omogućio je da Kopićeva momčad do kraja sezone pobjedi u baš svim utakmicama, ali to je ipak nemoguća misija. Zato će netko, ili obje strane, prije ili kasnije morati popustiti...