'Već imamo prave nasljednike Damira Martina i Sinkovića...'

Regata 35. Croatia open i više od 700 prijavljenih posada iz 10 različitih zemalja protekli vikend bila je centar zagrebačkog sportskog života. Hrvatsko veslanje ima razloga za optimističan pogled u budućnost, jer osim Damira Martina i braće Sinkovića, imamo odlične juniorke i juniore na čelu s braćom Lončarić, sestrama Jurković, Izabelom Krakić i još puno njih koji su i na ovoj, našoj najjačoj regati, potvrdili i opravdali status nasljednika spomenute trojke.

S obzirom da je subotnji program počeo u 7.30, utrkom dvojca bez kormilara za mlađe juniore, na jezeru Jarun sam trebao biti već u 6 kako bi našu posadu pripremio za trku. Jutarnji program je kao i obično bio namijenjen za kvalifikacijske utrke, a popodnevni za finalne. Mogao bih navesti sad sve važne rezultate i nabrajati imena u beskonačnost ali ovdje je opet prije svega pobijedilo veslanje. Organizacijski odbor Veslačkog kluba Croatie u suradnji s Hrvatskim veslačkim savezom i Veslačkim savezom Zagreba odradio je odličan posao. Slike koje su se nudile oba dana bile su prekrasne... Djeca, mladi i stariji se upoznaju,izmjenjuju iskustva i podsjećaju jedan drugoga na sve čari ovoga sporta. Na samoj trci svi više no išta žele pobjedu nad vršnjacima iz drugih klubova i zemalja, ali prije i poslije trke svi postaju jedno jer ljubav prema veslanju je ipak vrjednija od svake pobjede.

Na kraju krajeva, nažalost, ti sportaši ne mogu živjeti od veslanja. Tako da je lako vidjeti sporiju posadu kako se smije i uživa u razgovoru s bržom posadom, razmjenjivanje kombinezona (veslačkih dresova), zagrljaje i iskrene čestitke bržima... Ako govorim konkretno o svojim veslačima, preponosan sam i sretan s obzirom na njihov trud i ponašanje tijekom cijelog vikenda. Kao treneru, uvijek mi je prije svega bitno njihovo ponašanje i atmosfera koja vlada među njima. Poziv trenera je neopisiv... prolaziš s njima sve ono što si prolazio kao veslač, dijete i čovjek. Strah, tremu, nesigurnost, radost, ponos, samouvjerenost, sve dobro i loše, sve ono ljudsko je sabrano na jednome mjestu. Gledati njih kako bodre jedan drugoga, pomažu si pa čak i plaču jedan za drugoga je najvrednije. 

Nakon nedjeljnih utrka samaca za kadetkinje, u kojoj smo kao klub nastupili s četiri posade samo jedna cura nije osvojila medalju (kategorija kadetkinja je 13-14 godina), i nakon utrke pokušavajući ju utješiti i objasniti joj zašto ovaj put nije “pala” medalja upitao sam ju je li tužna zbog toga što nije osvojila medalju a druge cure iz kluba jesu. A Dora koja ima 12 godina mi odgovara: "Treneru, pa ja sam sretna da su one osvojile medalju!" E upravo ovaj primjer vam navodim jer u tom trenutku sam se osjećao kao da smo osvojili sva prva mjesta i izdominirali na Croatiji open. To je veslanje. Veslači, njihove obitelji, treneri, prijatelji veslanja, svi na jednom mjestu se skupe i uživaju u druženju, utrkama i vremenu. 

Super je što smo osvojili i pehar i srebra i odveslali super trke ali atmosfera je ta koja ih drži ovdje i dovodi na trening u ponedjeljak nakon regate. Na kraju, moram i spomenuti medijima najzanimljiviju utrku vikenda, trku samaca za seniore u kojoj je nastupio naš srebrni iz Ria, Damir Martin zvani Damšo. Sportska veličina, pravi uzor spomenutoj djeci kojemu nije bilo teško i više puta ove godine posjetiti naš klub i odgovoriti im na dvjesto pitanja i uslikati se tristo puta, u ovoj trci je stigao do srebra. Sportaš kojemu ne pada na pamet spomenuti da je gotovo dva mjeseca od početka godine bio izvan pogona radi ozljede leđa, odveslao je odličnu utrku i stigao iza odličnog Marka Marjanovića iz Srbije. Nakon utrke bio je jako zadovoljan pokazanim trenutnim stanjem te je iskreno čestitao pobjedniku, oprao čamac i nastavio s onim od početka priče - druženjem sa sebi sličnim ljudima, ljudima koje je ovaj sport spojio. Do iduće regate početkom svibnja u gradu heroju - Vukovaru.

*Josip Milić, glavni trener veslačkog kluba Zagreb