Bilo mi je mučno od lijekova, udebljala sam se, imala sam napadaje panike i mislila sam da ću doživjeti srčani udar. Osjećala sam se kao da se svaki dan ubadam nožem, opisala je atletičarka mučno iskustvo
Već 13 godina mora dokazivati da je žena: Ako se želite uvjeriti u to, nije problem, skinut ću se
Prvi je put svjetska prvakinja na 800 metara postala još 2009. godine, ali mnogi joj tad nisu vjerovali, dok bez obzira na sve potvrde i pretrage neki ne vjeruju i dan danas. Caster Semenya (31) tad je imala samo 18 godina, a zbog viška testosterona joj je krovna atletska organizacija prepisala uzimanje tableta za smanjenje razine spomenutih hormona, što je utjecalo na njezino zdravlje.
- Bilo mi je mučno od lijekova, udebljala sam se, imala sam napadaje panike i mislila sam da ću doživjeti srčani udar. Osjećala sam se kao da se svaki dan ubadam nožem. Ali nisam imala izbora. Imala sam 18 godina, željela sam trčati, željela sam doći na Olimpijske igre, to je za mene bila jedina opcija - rekla je atletičarka u razgovoru za HBO.
Na Svjetskom prvenstvu u Berlinu tad je uvjerljivo osvojila zlato na prvom velikom natjecanju, a mnogi su tvrdili da krije nešto u gaćicama.
- Rekla sam im: Sve je u redu, ja sam žena, nije me briga. Ako se želite uvjeriti da sam žena, pokazat ću vam svoju vaginu.
Išla je na testiranje spola i prošla, a bez obzira na to što je obavila, morala je piti lijekove te su mnogi medicinski stručnjaci to ocijenili neetičnim. No, glasnogovornik Svjetske atletske federacije Jonathan Taylor objasnio je da su mu vodeći stručnjaci rekli kako bi oni prepisali taj lijek.
- Jonathan bi trebao odrezati svoj jezik i baciti ga. Ako želi shvatiti kroz što sam prolazila, trebao bi sam uzimati te lijekove. Onda bi mu bilo jasno - odgovorila je Semenya.
Kontroverzno pravilo o visoko prirodnim razinama testosterona kod žena suspendirano je još 2015. pa je Semenya mogla nastaviti osvajati zlata kao što je radila do tad, a od 2018. je opet uvedeno pravilo o lijekovima za atletičarke s dijagnozom poremećaja razvoja spola. Krovnu atletsku organizaciju u toj su odluci podržali i Sportski arbitražni sud te Švicarski federalnu sud, a ona se žalila Međunarodnom sudu za ljudska prava.