Uvijek ću biti Hrvat, ali nisam mogao odbiti poziv da zaigram za Francusku. Znam i Marseljezu

Bonjour, monsieur David.

- Bonne journée à vous aussi, Davor.

Ne, ne, nije vam se uključio Google translate, bez brige. Ne zamjerite, doduše, ako ima grešaka, ali malo nas je ponijelo pa smo uljudnim pozdravom testirali osnove francuskog s Hrvatom koji će danas, hm... Smijemo li reći da će postati Francuz? U svakom slučaju postat će francuski vaterpolski reprezentativac!

- Ne, nije greška.

Još smo jednom, za svaki slučaj, provjerili - jer to nam je i zadaća -  je li ime Zagrepčanina Davida Babića (31), vaterpolista Strasbourga, na popisu francuske reprezentacije koja će danas protiv Grčke u Debrecenu igrati u kvalifikacijama Svjetske lige možda kakva tiskarska pogreška, ali, čuli ste... Potvrdio je čekajući let za Mađarsku na pariškom Charles de Gaulleu.

- Zapravo, još sam prošle godine bio s ekipom na pripremama za Europsko prvenstvo, no tada još nisam dobio sve papire. Odužilo se sve s tom papirologijom, bio je zastoj, pa sam tek ljetos konačno dobio putovnicu i zeleno svjetlo.

Poziv izbornika Crnogorca

Barem nam ti Francuzi ne bježe po brzini birokracije... 

- Haha. Dobro, ipak je malo brža, modernija. Ma, svi papiri trebaju biti originali i kako sam u tom cijelom kupusu od papira imao jednu kopiju...

Da, jasno nam je. Nego, recite nam odakle uopće ideja da zaigrate za Francusku? Ako moramo nagađati, rekli bismo da je inicijator bio Crnogorac na francuskoj klupi Nenad Vukanić.

- Točno. On je krajem 2017. postao izbornik i ubrzo me kontaktirao. Zapravo, svi su, suigrači i ostali, više-manje očekivali da zaigram za reprezentaciju jer u Francuskoj sam od 2012. i to je prirodan slijed. Kada me Vukanić nazvao, prihvatio sam jer mi je cilj bio da opet zaigram za reprezentaciju. Želim i dalje napredovati na međunarodnoj razini.

Što apsolutno pozdravljamo. Međutim, samo da pojasnimo ovo "opet". David je, naime, prije cijelog desetljeća bio reprezentativac Hrvatske u kojoj je igrao za Mladost, Medveščak i Solaris. Isprva u mladim kategorijama, s juniorskom je 2009. postao prvak Europe do 20 godina zajedno sa Suknom, Krapićem, Ćukom pa potom došao na oko Ratku Rudiću u seniorskoj reprezentaciji. Nakon te 2010. više nije bio na vidiku...

- Igrao sam Svjetsku ligu, bio i na širim popisima za velika natjecanja, no razumijem zašto više nisam bio u kombinacijama. 

Samo malo, kažete da vam je jasno? U redu... A zbog čega konkretno?

- Kad sam otišao u Francusku, tada je ovdje liga bila dosta slabija i šansu su u reprezentaciji dobivali mlađi igrači iz hrvatskih klubova, one koje su treneri vidjeli kao veće potencijale. Ne želim umanjivati svoje vrline, ali, kažem, razumijem. 

Ima još jedna zanimljiva crtica u Davidovom vaterpolskom životu. Minute su ga, doslovno, dijelile da zaigra i za treću reprezentaciju. Vjerovali ili ne, za - slovensku.

- Pa sve znate! 

Hvala. Nastavite.

- Tada je Veselin Đuho bio izbornik Slovenije i pitao me da im se pridružim i pomognem da se kvalificiraju na Euro 2012. u dodatnim kvalifikacijama protiv Turske. Razgovarao s Rudićem i budući da me on više nije vidio u kratkoročnim planovima, a ja sam htio na veliko natjecanje, pristao sam. Međutim, kada sam se zagrijavao za utakmicu u bazenu, Đuho me 15-ak minuta prije početka pozvao sa strane i rekao da je netko gadno zabrljao i poslao za prijavu krive osobne podatke, krivo ime, prezime... Nisam čuo da se ikad više takav slučaj negdje ponovio, stoga osim tih nekoliko dana na pripremama nisam imao ništa više sa Slovencima.

Koji su za dva gola ostali kratki za Euro, pa ubrzo ugasili reprezentaciju. U ovoj francuskoj, prepostavljamo, niste da, košarkaškim rječnikom, mašete ručnicima.

- Imam svoje mjesto u početnih sedam na desnoj strani na kojoj igram cijeli život. Jedan sam od starijih igrača, imamo dobru kombinaciju mladih i starih igrača i mogu reći da sam se dobro integrirao. 

Vratimo se još malo na Davidove francuske početke. Lomili ste, prije osam godina, koplja između Francuske i Italije, zar ne?

- Pa i to znate?! Istina, imao sam ponudu iz Firence i Nice, ali to su mi ljeto javili iz Firence da još malo pričekam. Za to su se vrijeme javili iz Nice, gdje sam ostao tri godine, osvojio Kup i potom prešao u Strasbourg s kojim sam zadnje dvije godine bio prvak.

Komplimenti za francuski

Ne samo on, već, pazite ovaj podatak, još pet Hrvata! Ili šest ako računamo i trenera Računicu. Ove sezone, doduše, hrvatska je kolonija u Strasbourgu malo manja (Babić, Buha, Čulina, Marković), ali i dalje najbrojnija. Točnije, glavno pogonsko gorivo.

- Donijeli smo naš stil igre, baš smo prava škvadra. Ne, nisu nikog osim mene pitali da igra za Francusku. A ja im poslužim i kao prevoditelj. Komplimentiraju mi i Francuzi za moj francuski. Ma, ne mogu se uopće požaliti ovdje ni na što, liga je postala jedna od najboljih u Europi, nikad nitko nikome nije ostao dužan, kao što se događa kod nas, u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj... Imaš pravo na burzu poslije, prijavljen si, sve je crno na bijelo. Još je i Strasbourg mentalitetom sličan Zagrebu, jedino što je u Nici osam mjeseci bilo sunce, uz plažu... Divota.

Hoće li vam biti divota zaigrati prvi put protiv Hrvatske? Doduše, to će se u Debrecenu teško dogoditi jer Francuzi bi nakon Grčke morali pobijediti i Španjolsku, ali definitivno hoće za mjesec dana u Rotterdamu. Hrvatska i Francuska su u istoj skupini olimpijskog kvalifikacijskog turnira.

- Pa, još ne razmišljam o tome, iskreno.

Baš nimalo? Ono, da vas barem mrvicu prođu trnci.

- Ne, ima još vremena dotad. Ja sam Hrvat i uvijek ću se osjećati kao Hrvat, ali Francuska mi je kao druga domovina, baš uživam ovdje. 

Onda ste sigurno ovladali Marseljezom.

- Haha, znam otprilike. Istina, teško da će se pjevati već za Tokio, ali ako me ozljede zaobiđu, čekam Pariz i Olimpijske igre 2024. godine. Tada bih mogao završiti karijeru - na kraju će jedan od mnogih Hrvata koji su vaterpolsku zadovoljštinu potražili u drugim reprezentacijama.

Hrvati u drugim reprezentacijama: