Uplakani Liu Xiang: Htio sam izdržati, ali nije išlo

Startni pištolj je opalio, kvalifikacije na 110 m prepone su krenule. No netko je požurio. A onda šok u četvrtoj stazi - Liu Xiang je teško koračao, šepao je prema startu. Grandiozni stadion Ptičje gnijezdo je utihnuo u sekundi... Koji trenutak potom stigla je i službena vijest - najveći sportski idol Kine, veći i od košarkaša Yao Minga, neće trčati u disciplini u kojoj je prije četiri godine uzeo zlato.
- Već tijekom zagrijavanja sam osjećao da me noga boli i imao sam osjećaj da će me iznevjeriti. Boljelo je čak i kad sam trčkarao. Silno sam htio izdržati bol, ali bilo je nepodnošljivo - pričao je kasnije atletičar, kojeg su za Olimpijske igre spremali kao nikoga drugog. Karantena i izolacija su 'male bebe' za ono što je Liu Xiang proživio u posljednjih godinu i nešto više dana. I zato ne čudi da je plakao, udarao u zaštitnu ogradu, reklame... Očaj, potpuni očaj...
- Ne mogu ni opisati što sam osjećao u tom trenutku - rekao je 25-godišnjak, kojem je propalo natjecanje karijere. Pred milijardama navijača trebao je uzeti zlato i postati živuća legenda. A onda je 'nešto zasmetalo' u nozi i sve je otišlo u vjetar.
- Imam nevjerojatnu podršku ljudi koji me okružuju. I zato mi je malo lakše jer zaista ništa nisam mogao učiniti. Žao mi je... - tiho je govorio 'kineski David Beckham'. Da, takva je zvijezda. A dok pati on, pate i preprodavači karata. Interes je drastično pao, više nikog ne zanima gledati. Što ćemo gledati kada nema našeg Xianga.
Dan žalosti je malo preteška kvalifikacija ovog događaja jer ipak je riječ o sportu, no Kinezi su oduvijek bili posebni. Jednako kao što se vesele kada pobjeđuju njihovi stolnotenisači, tuguju kada se ozlijedi njihov jedan i jedini Liu Xiang.
A dok sportska Kina tuguje, bivši trener Liu Xianga se opasno "igra vatrom".
- Liu je jedini kineski predstavnik koji je konkurentan najboljim svjetskim atletičarima. Zbog toga je izložen stalnom pritisku, uključujući i onaj koji se najteže podnosi: pritisku službenika iz Kineske vlade - rekao je za londonski Telegraph Baogang Gu, koji je sjajnog preponaša otkrio prije 16 godina.
U komunističkoj Kini optuživanje Vlade za bilo što je "opasan sport", no u ovom su slučaju očito neke granice nestale.
- Ako ste prije tako velikog natjecanja pod tako velikim pritiskom, od ozljeda se oporavljate sporije nego u normalnim okolnostima - objasnio je Gu, koji tuguje s Liuom baš kao i milijarde Kineza.
Zato mu možda i oproste rečenice koje nije uobičajno čuti u bilo kojem kontekstu u kineskoj javnosti.
- Već sam u prošlosti primjećivao pogubne utjecaje takvog ponašanja najviših kineskih državnih dužnosnika, koji su jednostavno drobili svoje vrhunske sportaše ogromnim očekivanjima. Za njih je sve osim zlata bezvrijedno - optužuje dalje Gu.
Bivši Liuov trener dao je i prijedlog koji bi mogao izazvati snažnu reakciju vladajućih garnitura:
- Za Liua bi bolje bilo da živi izvan Kine, gdje ne bi bio izložen tolikoj pozornosti. Znam da se uvijek osjeća opuštenije kad je izvan domovine. Ovdje uživa status božanstva, ali ne uživa slobodu. Uopće, živi jedan vrlo dosadan život - kaže očito vrlo hrabri Gu.