U teškoj nesreći slomio je vratni kralježak, sad je srebrni: Mama više nije sa mnom, ovo je za nju

Hrvatska je osvojila prvu medalju na Paraolimpijskim igrama u Tokiju! Velimir Šandor (35) bacio je 19.98 metara čime je stigao do srebrne medalje u bacanju diska u kategoriji F52. Samo četiri centimetra dijelila su ga od zlata, no Velimir oduševljenje nije skrivao. Nakon bronce u Riju 2016. srebro je ogroman korak naprijed.

- Ovo je čudo, ne znam što se opće dogodilo. Znam da sam u Tokiju, ali ne znam gdje se nalazim jer su duša i tijelo negdje drugdje - rekao je - dodao je atletičar rodom iz Opatije u Pokuskom nakon jubilarne 20. hrvatske medalje na Paraolimpijskim igrama i dodao:

- Ovo je definitivno najemotivniji trenutak i ovu medalju posvećujem majci koja me napustila prošle godine. Ona me gurnula u sport, motivirala me i bodrila. Ovo je posveta njoj i mama velika ti hvala. Znam da si ovo ti režirala.

Velimir je nastradao 2006. u svojoj 20. godini u prometnoj nesreći na povratku s nedjeljnog turnira u nogometu. Sletio je autom u jarak i nespretno udario u krov te slomio šesti vratni kralježak. Dobio je dijagnozu tetrapareze, uz djelomične pokrete ruke i osjete u nogama, uz nešto malo pokreta.

Buđenje u bolnici nakon prometne nesreće bilo mu je najteže iskustvo u životu, a ujedno i najveća prekretnica, kao i nekoliko mjeseci rehabilitacije.

- Ta nesreća mi je okrenula život za 360 stupnjeva i onda još jednom za 360 stupnjeva. U minuti se okrenuo sav svijet koji sam poznavao, što sam stvarao skupa s roditeljima. Tu je sve stalo. Bio je to totalni šok za mene, za sve moje, za okolinu, ali od nekud je trebalo krenuti ponovno. Dignuti se i ustati i krenuti dalje, bilo mi je u mislima svaki dan. U prometnoj nesreći sletio sam autom u jedan jarak i nespretno udario u krov auta te slomio šesti vratni kralježak. Tri tjedna sam bio u Draškovićevoj u Zagrebu, a poslije toga sedam mjeseci u Varaždinskim toplicama - rekao je Šandor jednom prilikom.

Po završetku polugodišnje rehabilitacije u Varaždinskim toplicama i nakon dvogodišnjeg oporavka 2009. se uključio u atletiku za osobe s invaliditetom.

Šandor je svoj potencijal nagovijestio u Sočiju na Svjetskim igrama gdje je osvojio zlato, potom je u Dohi na svjetskom prvenstvu 2015. bio treći, da bi 2016. u Grossetu na europskom prvenstvu osvojio srebro, a onda i brončanu medalju na Paraolimpijskim igrama u Riju.

Godinu dana kasnije osvojio je i srebro na SP-u u Londonu, a zatim je bio i treći na EP-u u Poljskoj.

U sportu je praktički cijeli život. Igrao je nogomet i košarku od malih nogu. 

- Ljudi, izađite van iz nekih okvira i zidova. Svatko od nas ima snove i ciljeve. Invaliditet ne treba nikog sprečavati u ostvarivanju istih - još su svježe njegove inspirativne riječi prije puta u Rio.

Ljudi poput Velimira su dokaz kako ništa u životu nije nemoguće uz pravo razmišljanje i nepokolebljivi duh. Neka njegova postignuća budu za primjer svima nama.