Donna Vekić povukla se na Jadran, pokušavala u dva tjedna zacijeliti psihičke i fizičke rane uoči povratka na mjesto na kojem je, samo nekoliko tjedana ranije, razmišljala o povlačenju
KAKVA PRIČA
U Parizu je ove godine htjela odustati od tenisa. A onda na istom mjestu kreirala senzaciju
Tko zna koji neobranjivi forhend u nizu. Za meč-loptu uoči koje je digla pogled prema ljudima u svom navijačkom kutu, kao da ih je u nevjerici pitala: "Imam li ja to medalju!?"
Pa as za kraj. Baš kako je i samo 22 sata ranije protiv Ukrajinke Kostjuk završila ponoćnu dramu. Ali, ovaj puta...
- Imam medalju!
Pokretanje videa...
00:56
Donna Vekić (28) ima olimpijsku medalju! Hrvatski tenis, nakon 32 godine i bronce Gorana Ivaniševića u Barceloni, ima olimpijsku medalju u pojedinačnoj konkurenciji. 67 minuta briljantnog tenisa, kojem je i Anna-Karolina Schmiedlova (WTA 67) mogla samo pljeskati, Donna je izborila finale Olimpijskih igara u Parizu. Minimalno srebro, a kakvi udarci ovih dana lete s njenog reketa po terenima Roland Garrosa... Ma, dovršite slobodno naglas rečenicu.
- Nisam znala kako se zovem koliko sam bila nervozna, kao nikad u životu. U drugom setu bila sam u totalnoj zoni. Da mi je netko rekao da ću biti u finalu na podlozi koja mi najmanje odgovara, ne bih mu vjerovala.
Kineskinja Qinwen Zheng, sedma igračica svijeta koja je šokirala prvu, Igu Swiatek, u subotu će u olimpijskom finalu biti Donnina protivnica za olimpijsko zlato. Kako li to samo zvuči...
- Olimpijska medalja bila mi je ove godine najveći cilj. Sada sam ga ostvarila, ali naravno da idem po zlato. Sad ću konačno uživati u meču.
I, vjerovali ili ne, s danom odmora!
- Uh, raspored je stvarno bio brutalan (pet mečeva u pet dana, op. a.). Nakon četvrtfinala, legla sam u tri ujutro i kad sam se probudila, i dalje sam bila umorna. Ali umor nije opcija, kad se igra za Hrvatsku, za medalju, ginem!
Po koju je Osječanka u Pariz stigla nakon najvećeg uspjeha u karijeri, ujedno i najbolnijeg iskustva jer biti tako blizu finala najvećeg turnira na svijetu i osobno najdražeg pa izgubiti na takav način, nije nešto što brzo zacijeli. Donna se povukla na Jadran, pokušavala u dva tjedna zacijeliti psihičke i fizičke uoči povratka na mjesto na kojem je, samo nekoliko tjedana ranije, razmišljala o povlačenju...
- Kada sam uoči Roland Garrosa stigla na trening, rekla sam treneru da ne želim igrati, da želim ići kući i uzeti dulju stanku. Nisam imala energije ni motivacije da nastavim trenirati jer sam zadnjih mjeseci dala sve, a nisam imala rezultate kakve sam očekivala. I poraz u trećem kolu bio je jako bolan, ali me motivirao da nastavim - ispričala je nedavno.
Što ti je život. Od mentalnog "breakdowna" do najbolje faze karijere u samo dva mjeseca. Ni Donna vjerojatno sama nije znala kakva će se nakon Wimbledona pojaviti na terenima Roland Garrosa, koji joj od svih podloga najmanje odgovaraju. Ali, kada si u životnoj formi, u kakvoj je Donna ovoga srpnja, ni podloga nije toliko važna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
