U mojoj obitelji samo mama nije igrala u Hajduku! A najbolji je od svih nas moj mlađi brat

Ako se za nekog igrača Hajduka može reći da ima 'hajdučki gen', onda je to svakako mladi stoper Mario Vušković (18). Njegov pradjed Marko Vušković upisao je tri nastupa u ratnom Hajduku koji je nastupao na oslobođenom teritoriju Visa tijekom Drugog svjetskog rata, no hajdučkoj je obitelji puno poznatiji kao dugogodišnji klupski tajnik, i to u vrijeme 'zlatne generacije' sedamdesetih godina prođlog stoljeća.  

Pokretanje videa...

05:35

Dinastiju Vuškovića u dresu Hajduka nastavio je njegov sin, Mariov djed, po kome je današnji prvotimac Hajduka i dobio ime. On je pak bio jedan od najdarovitijih izdanaka Hajdukove škole nogometa u generaciji Ivice Šurjaka, Jurice Jerkovića, Dražena Mužinića..., no nikad nije upisao prvoligaški nastup za Hajduk, nakon juniorskog staža otisnuo u Nizozemsku, gdje je uspješno nastupao za Go Ahead Eaglese i Heerenveen. Poginuo je 1985. u prometnoj nesreći na putu prema Omišu, za koji je tada igrao.

Pradjed, djed i otac igrali su za Hajduk

Jednako darovit bio je i Mariov otac Daniel Vušković, a malo je poznato da je  propustio priliku debitirati za Hajduk zbog Mariovog rođenja! Gračan ga je uvrstio u momčad za Koprivnicu, no Daniel je zamolio trenera da ga oslobodi putovanja kako bi dočekao rođenje prvoga sina.

Kasnije je debitirao kod Slavena Bilića, kao jedan od najtalentiranijih u generaciji Marija Carevića i Darija Srne, s kojima je i danas nerazdvojan prijatelj, no upisao je 18 nastupa i zabio šest golova, no zbog brojnih ozljeda i turbulencija u Hajduku upisao je svega tri službena nastupa... Danas radi kao jedan od trenera u Akademiji Luka Kaliterna.

Četvrtu generaciju Vuškovića -  Marija ugledni je ''The Guardian'' proglasio jednim od 50 najvećih talenata u generaciji, što je privuklo veliku pozornost stranih klubova, pa su na Hajdukova vrata već zakucali talijanski i engleski klubovi u želji da ga otkupe za milijunski iznos eura, no Hajduk ga nije puštao... Što će biti dalje to ćemo tek vidjeti, Mario je ovoga proljeća odigrao nekoliko jako dobrih utakmica, potvrdio kako se radi o jako talentiranom igraču i Hajduk za njega opet ima nekoliko vrlo interesantnih ponuda...

- Iskreno, nisam ni znao za taj izbor, a da sam uvršten javili su mi prijatelji kad su vidjeli u medijima. Bio sam iznenađen, to mi je bio veliki poticaj i motiv za daljnji rad. Od tada se puno toga dogodilo, čitao sam i o nekim ponudama iz inozemstva, ali nisam se zamarao, imao sam svoj cilj, debitirati za Hajduk... Lijepo je čuti da te žele renomirani inozemni klubovi, ali nisam se time opterećivao... - kaže Vušković, koji je debijem za Hajduk ostvario jedan od svojih dječačkih snova.

Tata mami ne da na stadion zbog stresa

- Ne znam kako drugi doživljavaju Hajduk, ali ja ga doživljavam kao dio svoje obitelji od prvoga dana od kad znam za sebe. Svi smo bili ili jesmo u Hajduku, od pradjeda, djeda, oca, sada mene i mlađeg brata. Jedino mama Sanja nije igrala u Hajduku, ali zato gleda sve utakmice. Doduše doma, ne na stadionu, tata joj ne da jer je to za nju preveliki stres - smije se mlada Hajdukova nada, koji igrom slučaja ima najviše nastupa od svih Vuškovića, ali, kaže kako on nije nabolji.

- Pet godina mlađi brat Luka je veliki talent, on će biti najbolji Vušković uvjeren sam. Svi mi ostali smo bili stoperi, on je jedini zadnji vezni i pred njim je velika budućnost.

Pa iako ima 'hajdučki gen' Vušković je s nogometom počeo u RNK Splitu, a u Hajduk je stigao kao kapetan crvenih početkom 2016., godine. Redovito je nastupao za sve mlađe uzrasne selekcije reprezentacije Hrvatske, kojoj je i kapetan i jedan od vodećih igrača. Za one koji ga nisu imali prilike gledati, stoji usporedba s njegovim današnjim trenerom Igorom Tudorom. No kako Tudora nije gledao, pokušava učiti od, po njemu najvećeg stopera današnjice, Sergia Ramosa.

Mario je debitirao kod Burića, u pobjedi protiv Gorice, odigrao je u dresu Hajduka 11 utakmica, a zanimljivo je kako je u kratkoj karijeri oba puta slavio protiv Dinama, u prvom dijelu s Burićem 1-0, te pred kraj sezone u Zagrebu 3-2.

- Debi i te dvije pobjede pamtit ću vjerojatno zauvijek, pogotovo prvu na Poljudu, pred gotovo 30.000 gledatelja. Ušao sam u sudačkoj nadoknadi i uvjerio se u ono o čemu su mi pričali stariji suigrači, kakav je to osjećaj, koje emocije, pogotovo što smo proslavljali pobjedu i prvo mjesto na ljestvici...

Tudorovi savjeti dragocjeni

I premda se očekivalo da će uzeti mjesto standardnog u postavi, pogotovo što je Tudor o njemu govorio biranim riječima, doživio je bizaran lom ruke na utakmici U-19 reprezentacija u Albaniji, i to na svoj 18. rođendan.

- Znao sam da me čeka dvomjesečna stanka i ispočetka sam je jako teško doživljavao, ali kako sam počeo s treninzima išlo je sve na bolje. Znao sam da se moram dokazati, raditi trostruko više od drugih koji su odmakli s pripremama i utakmicama... i uspio. Po prirodi sam takav, vjerujem u sebe i želim se dokazati.

Mario je po općoj ocjeni odigrao nekoliko jako dobrih utakmica, no u najgoroj sezoni u novijoj povijesti kluba teško je od mladog igrača na početku karijere očekivati nešto više od toga.

- Sezona je bila daleko od očekivanja, svi znamo što je bio cilj a na koncu smo ostali peti. Ni igre ni rezultati nisu bili na očekivanom nivou, ali vjerujem da ova momčad može bolje od onoga što je pokazivala i da će to dokazati u novoj sezoni koja počinje jako brzo. Nije na meni kao najmlađem u momčadi da najavljujem velike stvari, ali vjerujem da ćete od prve utakmice u novoj sezoni vidjeti bolji Hajduk - kaže mladi stoper, koji kaže da mu je velika privilegija to što mu je trener veliki stoper kakav je bio Igor Tudor.

- Trener Tudor ima jednak odnos prema svim igračima, ali meni je od veliki pomoći to što je on igrao na mojoj poziciji i to na vrhunskoj razini, zbog toga su i njegovi savjeti jako vrijedni i pomažu mi. Smatram da moram bolje igrati i napredovati u svim segmentima igre.

Za mladog igrača bilo bi dobro da se razvija u miru i bez opterećenja, no to je u Hajduku praktično nemoguće, uostalom, prije negoli je debitirao Mario se suočio s višemilijunskim inozemnim ponudama. Neke je takve ponude Hajduk u prošlosti morao prihvaćati zbog financijskih problema, neke nije, no situacija danas nije najbolja...

Jedini savjeti iskusnijih su da ostanem na zemlji

- Stvarno se ne zamaram ponudama i ne razmišljam o tome. Moje je da se dokažem na treninzima, da napredujem i igram što bolje, a na ostale stvari ne mogu previše utjecati i prepuštam ih drugima - kaže Mario, koji će za sebe kazati kako je poput ostalih mladih nogometaša, druži se sa suigračima, prije svih s generacijski bliskim Blagaićem, Krekovićem i Radićem te Stankom Jurićem koji im je poput starijeg brata.

Od stranih klubova navija za Arsenal, ali voli talijanski nogomet i broj 4, ali kako nije bio slobodan kad je ulazio u prvu momčad uzeo je broj 44. Ako su na stolu meso i riba, bira ribu, a  za piće vodu. Iako mu je tek 18, u ozbiljnoj je vezi s jednom Barbarom...

TKO ODLAZI IZ HAJDUKA? Juranović i Caktaš nisu dosta: Na prodaju i Nejašmić, Vušković

Kaže i kako se snašao i nije imao posebnih problema s čuvanjem protivničkih napadača.

- Nisam igrao protiv Petkovića, ali on mi izgleda kao netko tko može jako namučiti priotivničke stopere...

Mario je imao privilegiju da je odrastao uz sjajne nogometaše, njegov otac veliki je prijatelj s Mariom Carevićem, Darijom Srnom...

- Poznajem puno poznatih nogometaša, ali nisu oni od velikih savjeta, samo kažu da ostanem čvrsto na zemlji, bez obzira što mi se dogodilo u karijeri...

I to je možda i najbolji savjet koji mu mogu dati. Sve ostalo dobio je u genima. Čak su i Marijevi bratići Moreno i Vito, djeca njegovog strica Ronalda, koji je također igrao nogomet, nadareni nogometaši. I malo je nedostajalo da Mario i Moreno zaigraju jedan protiv drugoga u zadnjem kolu u Zaprešiću. No Mario je dobio crveni karton dvadesetak minuta prije nego je Moreno ušao u igru u dresu Intera.  

- Bilo bi to zanimljivo, ali ne bismo mi štedjeli jedna drugoga. Već me jednom Moreno ozlijedio u finalu Kupa Dalmacije, ja sam igrao za Hajduk, on za Solin. Nakon njegovog starta otišao mi je zglob... Ranije smo u mladosti znali na Firulama zaigrati glavomet, tata, Luka i ja, protiv strica Ronalda i rođaka Morena i Vite...

Vuškovići, Hajdučka obitelj za koju bi se moglo reći: ''I pape, i dida i pradida'' igrali su za Hajduk...