Dinamovi čelnici potpuno su nedorasli poslu, Hajdukova struka pak bez ikakvog komentara gleda kako im navijači postrojavaju igrače, dok u Rijeci dozvoljavaju Josipu Drmiću da se izruguje s legendama HNL-a
STANIMO NA LOPTU
U Dinamu izgubili kompas, u Hajduku šute dok huligani drže miting, a Drmić vrijeđa Bjelicu
Veljača 1992. Osijek je pod granatama, kreće prva sezona HNL-a i Nenad Bjelica sa svojim Osijekom mora igrati u Đakovu, svega 50-ak kilometara od zračnih napada. Da, za one mlađe, nogomet se igrao iako je u Hrvatskoj bjesnio rat. Šest mjeseci nakon te utakmice između Osijeka i Zagreba, koju je Osijek pobijedio 1-0, golom Roberta Špehara, u švicarskom Lachenu, daleko od bilo kakvih granata, zračnih sirena, tenkova i rovova, rođen je Josip Drmić.
Pokretanje videa...
VIDEO
Godine 2004., kada je Drmić imao nepunih 12 godina, Bjelica je na Europskom prvenstvu u Portugalu branio boje hrvatske nogometne reprezentacije. U tom trenutku bio je jedan od najboljih hrvatskih veznih igrača i Otto Barić pozvao ga je na Euro. Pa, čak i ako ne poštuje ništa od navedenog, Josip Drmić, nogometaš, glazbenik i obožavatelj Sandre Afrike, morao bi poštovati Bjelicu zbog godina. Tako nalaže bonton.
Nakon što je Osijek odgodio utakmicu protiv Rijeke, a morao je jer su im četiri golmana zaražena korona virusom, Josip Drmić objavio je na društvenoj mreži Bjelicu uz fotografiju Pinocchija, drvenog lutka stolara Geppetta, koji je živio u Toskani i bio sklon lažima. Naravno, sve je popratio s "ha, ha, ha", odnosno, sugestijom da bismo se svi trebali nasmijati. A tako je kod neuspjelih šala ili onih koje bi trebali biti šale. A nisu.
Drmić se, drugim riječima, ponaša kao što i pjeva. Jedna od njegovih pjesama kaže "No tomorrow".
Pa iako je Drmić 29-godišnjak, koji u HNL-u ima 27 nastupa, kao, primjerice, Joao Erick iz Rudeša ili Martins Paulista iz Međimurja, čelnici Rijeke su malo stariji i, barem bi trebali biti, ozbiljniji. No, nitko od čelnika Rijeke nije reagirao, čak niti upozorio Drmića da takve stvari nisu ništa drugo nego izraz infantilnosti i nepoštovanja prema struci, kolegama i protivnicima.
Jednako šutljiva je i Hajdukova uprava. Dok igrači kao u vojsci, samo bez salutiranja, jer Torcida to od njih nije tražila, stoje ispred tribine i slušaju "kako im je ovo zadnji put" i slične prijeteće fraze, čelnici ne govore ništa. Kao da se njih to ne tiče. Oprostite, ali ako neće uprava stati u obranu igrača, ako iza njih neće stati ni trener, koji ne razumije hrvatski jezik pa se i može tolerirati, od koga igrači mogu očekivati pomoć?
Hajdukove uprave, to je svima jasno, u velikom su strahu od splitskih huligana. Nisu se ništa usudile napraviti ni kad je netko od tih huligana napao Marka Futacsa, ni kad su zabranili igračima da igraju derbi protiv Dinama, pa taj sramotni trend nastavlja i sadašnja uprava koja bi, vrlo vjerojatno, da je Torcida tako htjela, zajedno s igračima stajala ispred tribine i slušala što i kako moraju raditi jer su oni, tako kažu, platili ulaznicu.
I dok Rijekina i Hajdukova uprava šute, iako ne bi trebale, Dinamova se oglašava. Ali, naravno, ne u nekom pozitivnom smislu, već su krenuli stopama ljubitelja Sandre Afrike pa i oni proglasili Bjelicu lažovom, a hajdukovce vanzemaljcima. Nenad Bjelica je, gospodo iz Dinama, jedan od najuspješnijih trenera u vašem klubu, čovjek koji vam je, što nije uspjelo vašim prethodnicima pola stoljeća, odveo momčad u europsko proljeće.
Insinuirati da je takav čovjek lažov može samo - budala. Ali, što očekivati od Uprave koja zanemaruje sve Dinamove, pa samim time i gospodske vrijednosti, što očekivati od Uprave koja ne poštuje ljude koji su ostvarili najveće rezultate u povijesti i što očekivati od Uprave koja, a to je osnovno sportsko pravilo, ne poštuje protivnike? Udaranje nemoćnog protvnika dok leži odnosno cipelarenje, nikad nije bila odlika velikog kluba. A Dinamo drži da je velik klub.
Da je Bjelicu lažovom, a hajdukovce vanzemaljcima proglasilo dijete vrtićke dobi, primjereno bi bilo da mu roditelji objasne da se takve stvari ne rade. No kad takve stvari odobre ljudi u šestom desetljeću života, onda nam nema spasa. Ljudi u Rijeci, Hajduku i Dinamu izgubili su kompas, nedorasli su foteljama u kojima sjede. Ili, jednostavno, nisu za taj posao. Znate kako kažu ljudi, ne možete napraviti violinu od stabla koje je raslo da bude drška za motiku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
