U 6 godina nova Uprava Rijeci donijela preko 100.000.000 €!

Pobjeda u Zaprešiću sa novim trenerom Bišćanom na klupi po općem je stavu naznačila izlazak Rijeke iz - rezultatske krize. Rijeka je, nakon manje od trećine prvoligaške sezone, na petom mjestu Prve HNL, na dva boda udaljenosti od čevrtog mjesta koje vodi u Europu.

Dolazak Damira Miškovića i Social Sporta u riječki nogomet naglavačke je okrenuo percepciju HNK Rijeke u očima, kako usputnih pratitelja nogometnih zbivanja tako i najvjernijih/najžešćih navijača. Najlakonskije rečeno, dogodila se životna potvrda poslovice da se na dobro lako naviknuti. I zaboraviti što se događalo prije manje od šest godina.

A klub se tada preoblikovanjem u dioničko društvo spasio bankrota (Social Sport je odmah, 'za dobar dan', iskrcao cca. 55 milijuna kuna za spas Rijeke) te osvajanjem 12. mjesta u 'Ligi 16' spasio ispadanja u sezoni u kojoj je osvojeno 30% bodova (pobjeda 2:1 nad Karlovcem u zadnjem kolu).

Danas se u fokus gura novi šef struke koji nije po volji dijelu navijača, negoduje zbog činjenice da Rijeka nije barem druga u ligi i da se ne igra na svima najdražoj i jedinstvenoj Kantridi nego na novom stadionu na Rujevici.

Nakon ciklusa od šest fenomenalnih sezona, neusporedivo najboljeg razdoblja u klupskoj povijesti, došla je jedna u kojoj se događaju određene promjene, a rezultati nisu kao u proteklih pola desetljeća.

Rijeci se, zapravo, događa... Što? Nešto što su prošli ili prolaze Juventus, Inter, Milan, Man.United, Chelsea, Liverpool... Svi, ama baš - svi klubovi ikad. S time da je lako moguće da kriza ispadne jedva - krizica, da Bijeli na kraju sezone kao svoj jedini istinski kiks budu gledali posrtanje na prvoj stepenici (Sarpsborg) pokušaja dolaska do skupine EL jer nije nimalo nerealno očekivati da bi Rijeka ovu sezonu mogla okončati na barem 3. mjestu Prve HNL (u još 35 kola u igri je 105 bodova, a zaostatak za četvrtom Goricom je 2 boda, za trećom Lokomotivom  5 bodova dok Osijek i Dinamo bježe 6 tj. 10 bodova).

Mišković danas nije bio od velike priče jer ga posao vuče na sto strana. Ali jest po stoti put ponovio:

- Želja je jaka i stabilna Rijeka. A klub jest stabilan i pozicioniran u vrhu hrvatskog nogometa. Uostalom, ako govorimo o prvoj momčadi, ova je sezona još u ranoj fazi, a klub istinski vjeruje u momčad i trenera. Bude li potrebno može se detaljno raščlanjivati sve segmente no upravo zbog transparentnosti svake godine javno, 'crno na bijelo' izađemo sa svime što smo dosad napravili te što želimo napraviti u razdoblju koje je pred nama. Strateški plan tj. ciljevi od 2018.-2022. javno su istaknuti i poznati - rekao nam je Rijekin predsjednik.

A u toj javno obznanjenoj klupskoj strategiji kao rezultatski ciljevi ističu se: "pozicioniranje u vrhu HR-nogometa i plasiranje u kvalifikacije euro-natjecanja" te "plasman u završnicu HR-Kupa".

Obveza napada na naslov apsolutno nigdje nigdje nije istaknuta. Želja: svakako, imperativ: sigurno ne. A u svih 10 točaka, dostupnih i dostavljenih svakom klupskome članu u dokumentu 'HNK Rijeka: Rezultati poslovanja i strateški plan' kao klupski strateški ciljevi do 2022. godine nabrojano je ovih 10 smjernica:

Ono što bi tradicionalnim lovcima na dlaku u jajetu moglo upasti u oči jest nespominjanje Kantride. Pa evo i konkretnih brojki vezanih uz stadion (tj. stadione).

* 203 milijuna kuna već utrošeni na: stadion i trening kamp na Rujevici (190.500.000), dokumentaciju za Kantridu (6.500.000), igralište 'Robert Komen' na Podmurvicama (6.000.000)
* Rujevica (i stadion i trening kamp) izgrađeni su 2014. u manje od godinu dana, a 95% angažiranih tvrtki bile su riječke tj. hrvatske

Vrijeme u kojem je Mišković mogao računati na financiranje izgradnje od strane Social Sporta prošlo je u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa terena na kojem je stadion i terena oko njega koji su dio planiranog stadionskog kompleksa. Pa je priča zasad stala na 'samo' 6,5 milijuna kuna uloženih u ishodovanje potrebne dokumentacije za stadion Kantrida.

Koju je Mišković spreman pokloniti eventualnom investitoru. Inače tvrtka 'Stadion Kantrida' je u 100%-nom vlasništvu tvrtke 'Teanna Limited' u čijem je većinskome vlasništvu HNK Rijeka, a kao dio šire strategije iz kluba ističu kako se 'intenzivno radi na pronalasku ulagača koji će prepoznati vrijednost kompleksa 'Stadion Kantrida'.

Negativni moment inače sjajne riječke nogometne priče gotovo je totalni izostanak igrača iz vlastitog pogona u prvoj momčadi za koji nikad nije razjašnjeno da li se radi o lošem radu Škole nogometa ili nesklonosti trenera prve momčadi da istrpi sazrijevanje mladih igrača. Pa u oko upada i točka br. 6 vezano uz koju opet najprije idu brojke:

* 2015. Škola je prešla u novoizgrađeni kamp na Rujevici, a sredinom ove godine završio je prvi petogodišnji ciklus Rijekine Škole nogometa u eri nove Uprave
* broj polaznika utrostručen (trenutačno 300-tnjak djece trenira na Rujevici, godišnje igraju na 45 turnira za mlađe dobne kategorije, u Rijeci, Hrvatskoj i inozemstvu)
* broj radnih sati u Školi nogometa povećan s 2040 na 4000

Dakle, završen je petogodišnji ciklus i kreće se sa involviranjem vlastite mladosti u prvu momčad, a riječ je procesu koji bi očigledniji trebao biti od početka naredne sezone. Svima pred očima. Pa ćemo vidjeti da li je uspio ili ne.

Vlasnička struktura kluba je jasna:
* temeljni kapital 82.870.600 kn (24.860.600 Grad Rijeka, 58.010.000 Teanna Limited)
* u prosincu 2012. Rijeka iz sportske udruge postala dioničko društvo (Grad Rijeka 30%, Stiching Social Sport 70% dionica)
* 2017. dionice Stiching Social Sporta prenešene na društvo Teanna Limited, London čije su suvlasnice Matea i Anna Mišković (kćeri Snježane i Damira)

Ukupni prihodi prošle godine iznosili su nešto više od 145 milijuna kuna, a rashodi nešto više od 142 milijuna pa je Rijeka poslovala s točno 2.730.600 kuna plusa. Daleko najveća prihodovna stavka dolazi od transfera igrača (58,5 milijuna), a daleko najveći troškovi su oni koji idu na prvu momčad i stručni stožer (64,7 milijuna). Od ulaznica se uprihoduje 6,2 milijuna, pa troškovi organizacije utakmica i održavanja terena zapravo predstavljaju gubitak od 2 milijuna kuna.

Nevesela je činjenica da u 145 milijuna prihoda sponzori i zarada oglašivača donose tek 8,8 milijuna. Pa Upravi ne ostaje drugo osim onoga što Mišković uporno ponavlja: prodajom igrača namicati novac za normalni život i sportsku konkurentnost koja onda opet donosi zaradu i zatvara krug održivosti.

Jer, kritičara i kritizera je mali milijun, a onih koji bi i mogli i žele biti dio riječke nogometne priče kroz konkretni financijski udio gotovo da i nema.

U startu cca. 55 milijuna da se Rijeka oslobodi dugova. Potom 203 milijuna za infrastrukturu (dokumentaciju Kantride, za stadion i kamp na Rujevici te igralište na Podmurvicama koje nosi ime Miškovićevog prethodnika, pokojnog Roberta Komena). A javno obznanjeni rashodi od 2012. do kraja prošle godine ukupno iznose više od 523.500.000 kuna. I više od 7.500.000 kuna u održavanje terena Kantride u proteklih šest godina.

Ukupno? Debelo preko pola milijarde! 790 milijuna kuna je potrošeno u Hrvatskoj. Preko 100 milijuna eura! S time da je potrošeno više od 250.000.000 kuna novca prije nego što se zaradila i lipa, a taj je novac, u Rijeku i Hrvatsku - došao iz inozemstva. U Rijeci je potrošen i(li) investiran! Brojke od kojih se zavrti u glavi. Investiranje i reinvestiranje kakvom je teško naći pandan uopće u Hrvatskoj.

I ako nešto nije kako bi moglo biti, treba istaknuti i kritizirati. Apsolutno. Rijeka nije trebala ispasti iz Europe, trebala bi biti među prva tri na ljestvici Prvoj HNL, igrača iz vlastitog pogona treba biti u prvoj momčadi. Ispadanje iz Europe bio je kiks plaćen padom učinka u prvenstvu i promjenom na čelu struke nakon 5,5 godina, odlaskom Matjaža Keka, najuspješnijeg trenera u Rijekinoj povijesti. No fokusirati se isključivo na negativu (ime novog trenera i pomoćnog trenera, trenutačni plasman, eventualni kiksevi iz prijelaznog roka, zašto nije napravljen novi stadion i na Kantridi) ne koristi nikome osim kritizerima koji si kratkoročno napuhuju ego preko leđa najuspješnije Uprave u Rijekinoj povijesti.

U šoldima definitivno nije sve, ali definitivno se prelako zaboravlja gdje je Rijeka bila bez šoldi i što je napravila otkad ju vode ljude koji su, sa svojom neupitnom emocijom za Rijeku, klubu donijeli i šolde i strast i energiju za već postignute i proslavljene najveće uspjehe u klupskoj povijesti.