Nekad su Mađari bili strah i trepet u vaterpolu. Sad kad smo ih počeli lakoćom pobjeđivati u vaterpolu, zapelo je u nogometu. Prvo reprezentacija, pa Ferencvaros...
Tko je stisnuo kočnicu? Jurili sedam minuta pa onda - stali!
Dinamovci, načmite tortu, nula je u Portu, vikao je pokojni radijski komentator Ivo Tomić, dok je Dinamo u Portu držao 0-0, što mu je jamčilo prolazak. Svega nekoliko minuta bilo je do kraja kada je Gomes zabio i otpuhao Dinamo. I generacije nakon te Mlinarićeve prolazile su isti sindrom, krenu odlično, pa odjednom nestanu, prime gol u zadnjoj sekundi, kao onomad protiv Newcastlea ili Marseillea, skrive neki glupi penal, prime neki glupi gol...
I tako je bilo godinama. Bjeličin Dinamo konačno je bio ostvarenje sna svakog dinamovca. Sjetite se samo Fenerbahčea, poveo je Dinamo 2-0, Turci su smanjili na 2-1 i već su se svi na tribinama primili za glavu. Stari Dinamo vjerojatno bi taj susret izgubio 2-3. No Bjeličin je ubacio u brzinu više i zabio još dva gola. Ruku na srce, mogao je zabiti još četiri. Da, to je taj Bjeličin Dinamo.
No protiv Ferencvarosa, realno, vrlo skromne momčadi, kao da se opet uvukao onaj duh starog Dinama. Počelo je sjajno, driblinzi, dodavanja, pete i na kraju gol. Mađari nisu ni znali što ih je snašlo, a već je Hajrović imao priliku za 2-0. I to je bilo to. Odjednom se uvukao strah, nešto što kod Bjeličinog Dinama nismo vidjeli.
Nakon što povedete 1-0 na svom terenu, najgore što možete je povući se, braniti i dozvoliti protivniku da se razmaše. Pogotovo ako je protivnik inferiorniji, kao što je Ferenvcaros. A Dinamo je upravo to napravio. Povukao se i rekao: 'Dečki, evo, igrajte'. I dečki su počeli igrati. Odjednom je momčad Ferencvarosa, koja se pojačava igračima Istre, počela izgledati kao Juventus. Nenad Bjelica napravio je veliku pogrešku i prepustio posjed lopte, a ovi to iskoristili i zabili za 1-1.
Mađari su nekad bili strah i trepet u vaterpolu, redovito smo s njima imali problema i izvlačili deblji kraj. Sad kad smo ih počeli lakoćom pobjeđivati u vaterpolu, zapelo je u nogometu. Prvo je reprezentacija, svjetski viceprvak, izgubila od Mađarske, a sad je Dinamo kiksao od Ferencvarosa... Dečki, ovo nisu Puskas, Kocis, Hidegkuti i laka konjica iz 50-ih godina prošlog stoljeća, koja je vladala nogometnom Europom. Ovo su Heister iz Istre, Siger iz Balmazujvarosa i Signevich iz Plataniasa....
Ispasti od Ferenvcarosa bio bi veliki neuspjeh, da ne kažemo neku težu riječ. Sad kad je ždrijeb jako dobar, kad je ulazak u Ligu prvaka 15.5 milijuna eura, Dinamo bi mogao zapeti na nikad lakšoj stepenici. Jer, ruku na srce, ako Dinamo ne može proći Ferencvaros, onda nije ni zaslužio igrati Ligu prvaka. U tom slučaju, ne treba žaliti.
No, igra se još budimpeštanskih 90 minuta u kojima Dinamo nema izbora. Mora se ići na pobjedu. Tamo više neće biti mjesta lošoj večeri i kiksevima. Tamo će se vidjeti je li prošla europska godina bila samo slučajnost ili ovaj Dinamo stvarno ima muda pobijediti kad to nitko ne očekuje. Ne treba dugo čekati odgovor... Samo tjedan dana...