Tko je Ivana Habazin? Izgubila je oca kao beba i prošla pakao, htjela je biti časna sestra...

Bog je velik, zaista je velik, rekla je Ivana (23-6, 35) visoko podignutih ruku primajući pojas svjetske prvakinje. Obećanje, koje je sama sebi zadala kao dijete, konačno je ispunjeno. 

U travnju ove godine je postala je svjetska prvakinja osvojivši WBC pojas, a želja joj je bila u potpunosti pokoriti velter kategoriju i u vlasništvu imati IBF pojas. No, Hrvatica nije uspjela. Ivana je u subotu navečer izgubila od Natashe Jonas (16-1-2, 40) u Exhibition Centru u Liverpoolu nakon deset rundi. Naša najbolja boksačica morala je prepustiti svoju WBC svjetsku titulu u velter kategoriji, a pritom nije uspjela osvojiti IBF pojas koji je Jonas donijela kao ulog u ovaj meč. Sabrala je misli nakon meča i prelomila. 

Bila joj je to posljednja borba u karijeri. Odlučila se umiroviti u 36. godini i započeti novo životno poglavlje. Završila je tako bogatu boksačku eru koja je trajala 14 i pol godina. No priča o Ivani, o silnim preprekama na tom putu, počinje puno prije, još kao desetomjesečno dijete u rodnom Zlataru.

Pokretanje videa...

01:21

Uspjeh nakon operacije: Ivana Habazin (29) bez štitanjače je osvojila svjetski vrh | Video: 24sata/pixsell

Njen otac nastradao je u prometnoj nesreći, na motociklu i Ivana i brat Stjepan ostali su s majkom Đurđicom. Već kao dijete, kako sama kaže, bila je razredni šerif. Kad god bi netko krupniji napao onog sitnijeg, umiješala bi se Ivana i prekinula sukob.

- Ivana je bila vrlo živo dijete, često u centru pažnje. Pokazivala je interes za puno stvari, upisala je tri fakulteta, teologiju, pravo i diplomaciju. Zbog određenih poteškoća sa zdravljem jedno vrijeme bilo joj je preporučeno mirovanje, no ona to nije činila ni doma ni u školi. Zabraniti joj sat tjelesnog bilo je kao da joj branite život - kaže majka Đurđica.

Kao 14-godišnjakinja išla je na duhovne vježbe gdje se počela zanimati za duhovno zvanje. Nije to znao nitko, čak ni majka, osim župnika. Samo se njemu povjerila. A onda je došao trenutak kad je morala reći i majci. Došla je kući, a majka je na štednjaku kuhala ručak.

- Mama, ja idem.
- Gdje, Ivana, ne razumijem...
- Idem u samostan!

Mama Đurđica samo je okrenula glavu i nastavila kuhati ručak. Kasnije je priznala da se u tom trenutku nije bilo pametno suprotstavljati Ivani.

- Ivana je imala 14 godina kada se na to odlučila. Teško mi je pao odlazak, no onda sam shvatila da je na sigurnom jer je u Božjim rukama. Takvo što je njoj dobro došlo, bilo je to dobro iskustvo za cijeli život - rekla je mama.

Vratila se kući pa otišla k 'drugoj majci'

No četiri godine kasnije, Ivana odustaje od ideje da bude časna sestra, što je bio novi šok za majku.

- Nazvala me u 10 navečer da bi rekla da se vraća. Ona je čvrst karakter i ne odustaje od onoga što je naumila pa to, znajući je, i nije bilo tako veliko iznenađenje. Znala je ona meni prirediti i veće šokove pa sam preživjela.

Ivana se nije slagala s očuhom i otišla je živjeti kod "zamjenske mame" Danijele Ratković. Ivanu su 2010. prigrlili kao da im je vlastito dijete.

- Moj suprug Domagoj poznavao se s boksačkim trenerom Vladom Božićem i na jednom sparingu su vidjeli Ivanu. Ivana je izgubila stan u kojem je bila podstanar pa je privremeno došla k nama. Potom je opet otišla u stan, ali kada je ostala i bez tog smještaja, onda se vratila k nama i tu je i ostala - rekla je Danijela.

Supružnici Ratković već su imali dvoje djece, Dominika, kojem su danas 26 i Doru, koja ima 29, no Danijela je htjela i treće.

- Bila je posebna, znam da je imala težak život i odmah sam je prigrlila. Kod mene je probudila zaista velike emocije, odmah sam joj rekla da je moj dom i njezin. Nije naš stan bio nešto raskošan, pa smo spavali na pomoćnom krevetu. Ljudi su svašta govorili no ja sam uvijek odgovarala da ih se ne tiče, suprug i ja smo u nju vjerovali od prvog dana - kaže Danijela, koja je zbog Ivane podigla i kredit. Pravi, pravcati kredit.

- Ivanine pripreme su koštale i to je bio jedini način. Nisam o tome pričala jer bi mi rekla da nisam normalna. I baš u to vrijeme je u našoj tvrtki za proizvodnju parketa počela kriza, bilo jako teško, morali smo štedjeti na osnovnim stvarima. Ali, znate, ja sam bila uvjerena da će uspjeti - kaže Danijela.

Rocky je motivirao na boks

Znamo, vjerojatno se sad pitate, ima logike, u kakvom su odnosu Danijela i Đurđica, zamjenska i biološka majka... E, pa, u odličnom!

- U Beču smo bile zajedno u sobi, ali nismo mogle spavati zbog uzbuđenja od borbe. Zajedno smo šivale oznake na dres i peglale plašt. Mislila sam da će Đurđica biti ljubomorna i zato mi je jako drago da se jako dobro slažemo. Ona je bila Ivanin oslonac jedno vrijeme, ja pak u drugom periodu njenog života, a svi smo zajedno uz Ivanu i njenu karijeru.

Kao punoljetna djevojka, s četiri godine samostana, Ivana se okreće sportu i igra nogomet, košarku, odbojku, stolni tenis... A onda je jednu večer na televiziji bio Rocky IV. A ispred televizora Ivana. Znate Rocky IV, onaj, u kojem Ivan Drago, boksač iz bivšeg SSSR-a, u ringu usmrti Apollo Creeda, pa Rocky Balboa ide osvetiti prijatelja. Scena borbe Rockyja i Drage toliko je impresionirala Ivanu da je odlučila - boksati.

- Nisam znala niti jednu ženu koja boksa, mjesec i pol dana sam tražila dvoranu. Bilo mi je bed jer nisam znala ni što trebam pitati, boksaju li uopće cure... A onda kad sam ušla, nisam izlazila. Eto, još ne izlazim.

Malo, pomalo, udarac po udarac, trening po trening i Ivana je došla i do prvog sparinga. I to ne s bilo kim, već s Cecilijom Brækhus, Kolumbijkom koja u karijeri nema niti jedan poraz.

Prvi sparing nije joj dobro sjeo

- Trener me nakon šest mjeseci odveo prvi put na sparing kod Cecilije, prebila me u prvoj rundi, pogodila me u jetru. Odboksala sam svih šest rundi, ali sam poslije toga bila toliko zbedirana, šetala sam Berlinom dva sata, padala je kiša, kako je pljuštalo, tako sam plakala. Samo sam govorila: Bit ću najbolja jednog dana - kaže Ivana Habazin.

Jutro nakon poraza, odmah na doručku prišao joj je trener.

- Nastavljamo ili prekidamo?
- Idemo dalje!
- E, to sam htio čuti.

Nastavila je jače nego prije i sve se počelo odvijati kao na filmu. Deset mečeva, deset pobjeda. A onda, valjda je i to moralo biti tako, Ivana je izgubila. I to u meču za IBF titulu 2013. godine. Poraz ju je jako pogodio.

- Kad sam izgubila prvi meč dva tjedna nisam izlazila iz sobe, nisam se nikome javljala na telefon, s nikim se nisam čula. Nisam bila dovoljno koncentrirana, fakultet, ispiti, nisam čak ni spavala i to je presudilo - priznaje Ivana.

Prije četiri godine dobila je priliku boksati protiv jedne od najvećih boksačica ikad, Claresse Shields. Taj meč imao je krvavu i stravičnu najavu. Trenera Jamesa Ali Bashira na vaganju pretukao je brat protivnice, zbog čega je borba bila odgođena na nekoliko mjeseci. Imao je krvarenje na mozgu, godinu mu je dana trebalo da se oporavi, a kukavica je dobila godinu dana zatvora.

Unatoč silnoj volji, Habazin je izgubila meč za pojaseve u supervelteru. Ali njena nevjerojatna volja, vječni optimizam i ogromna vjera u Boga dovele su je do trenutka za koji se cijeli život borila. Postala je najbolja na svijetu. Pojas više nije njezin, ali obzirom na sve što je napravila, ona će uvijek biti istinska prvakinja...