Tko je Barbara Matić? Magistra elektrotehnike počela trenirati u prašini atomskoga skloništa

Barbara Matić (29), svjetska i europska prvakinja s diplomom Fakulteta za elektrotehniku, strojarstvo i brodogradnju, najbolja sportašica Hrvatske, nositeljica zastave na otvaranju Olimpijskih igara... I na koncu svega osvajačica olimpijska pobjednica u Parizu kao prva hrvatska judašica s medaljom na Igrama1 Nevjerojatna djevojka koja je sve postigla radom, upornošću i odricanjem, primjer od kojih mladi itekako mogu i moraju učiti.

Za dvostruku svjetsku i aktualnu europsku prvakinju nastup na Olimpijskim igrama u Parizu je treće uzastopno sudjelovanje na najvećem sportskom događaju na svijetu, i treća sreća! Suze iz Rija i Tokija zamijenila je odličjem u Parizu, čime je svoju i onako uspješnu karijeru okrunila jedinom medaljom koja joj je u kolekciji nedostajala. Olimpijskom! Ovo je kruna jedne karijere popločane uspjesima, među ostalim i naslovom najbolje hrvatske sportašice, prve koja je izabrana iz borilačkog sporta, kao i prve nositeljice medalje među hrvatskim predstavnicama u judu. Ima neobičan nadimak, a nakon zlata na Europskom prvenstvu u Zagrebu ove godine potvrdili su ga i s razglasa.

- Moram priznati da sam nakon proglašenja očekivala neku domaću navijačku pjesmu, a ne baš "I'am a Barbie girl..." ali bilo mi je simpatično, i onako me svi koji me poznaju zovu Barbie, to mi je nadimak - rekla je.

No priča o uspjehu Barbare Matić nije priča samo o sportskom uspjehu, to je i priča o djevojci koja je uložila mnogo truda i rada i koja je uspješna na mnogim područjima. među ostalim i kad je u pitanju obrazovanje.

 - Završila sam FESB, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, smjer elektroenergetskih sustava i postala magistrica elektrotehnike. Fakultet je bio jako težak, ali kako sam završila MIOC, bilo je očekivati da ću odabrati nešto slično. Meni je oduvijek bilo lakše rješavati zadatke nego čitati lektiru. Ranije kategorizirani sportaši nisu imali mogućnost polaganja ispita po želji, tako da sam morala prije upisa fakulteta obaviti razgovor s dekanom da mi se to omogući, kao i opravdani izostanci zbog odlazaka na pripreme i natjecanja, da ne moram brinuti oko skupljanja popisa.

- Nikad nisam bježala od svojih obaveza, nekad sam ih rješavala unaprijed, nekad kasnije, ali uglavnom redovito. Neki su mi profesori izlazili u susret s rokovima, neke sam morala riješiti zamolbama preko dekanata jer su smatrali da su njihovi predmeti teški i da ih se ne može položiti ako nisi na 100 posto predavanja i ne učiš po cijele dane... Na koncu je sve dobro završilo - kazala nam je nakon obrane diplomskog rada Barbara kojoj je najteži predmet bio teorijska elektrotehnika, no položila ga je iz prve. A hoće li raditi u struci to ćemo tek vidjeti:

- Moj smjer je "smjer jake struje", što bi značilo da mogu raditi na elektranama, dalekovodima, vjetroelektranama i ostalim obnovljivim izvorima energije. Vjerujem da ću lako pronaći posao, ali za sada mi je sport glavna preokupacija. Ne može se raditi puno radno vrijeme i baviti vrhunskim sportom, tko će mi tolerirati da svaki mjesec izostanem po desetak dana zbog priprema i natjecanja.

Barbara se judom počela baviti kao jako mlada, krenula je stopama starije sestre Brigite koja je u međuvremenu odustala...

- Sestra se udala i rodila je, pokušavala se vraćati, ali ispala je iz kruga stipendista, morala se zaposliti u struci. Dijete, posao... to nikako ne može ići s vrhunskim sportom poput juda...

Barbara se toliko zaljubila u ovaj sport da nije odustala ni zbog problema s dišnim putevima koje je navukla trenirajući u prašnjavim atomskim skloništima.

- Trenirali smo u atomskom skloništu osnovne škole, na prašnjavim, starim strunjačama, što je produžilo moje probleme koji su se kasnije ublažili kad smo nabavili nove strunjače i preselili se u drugo atomsko sklonište.

Zbog toga je u šali zovu "atomska cura".

- Čula sam da se tajnik našeg splitskog Kluba olimpijaca Joke Reić tako našalio, ha, ha, ha... Treniram preko 20 godina u atomskim skloništima, nije ni čudo da je to nekome palo na pamet. Nama je to normalno, kao što je normalno da pobjeđujemo Francuskinje ili Japanke koje imaju neusporedivo bolje uvjete...

Splitska judašica već godinama treninga po spartanskom programu.

- Ustajanje je u 6.30 sati, doručak točno u 7. Sat vremena kasnije sam na treningu, zagrijavanje i taktička priprema, od 9 do 11.30 na rasporedu je prvi trening s trenerom Vladimirom Preradovićem, nakon toga odmor do 14 sati kada je ručak, a drugi trening je na rasporedu od 17 do 20 sati. Nakon toga večeram u 20.30, a u krevetu sam već u 22.

I tako iz dana u dan.... Prije nekoliko godina Barbara je promijenila program prehrane što se osjetilo na njenim borbama.

- Rekla sam sebi da se moram dovesti u red i skinula sam 3-4 kilograma viška, došla na 71-72 kilograma, a tih kilogram-dva skinem dan prije natjecanja bez problema ako samo malo pripazim što jedem. Prije sam se mučila, sa 74-75 kilograma bilo je dosta muke skidati kilograme u tjednu prije vaganja. I tako desetak puta godišnje... Iscrpi to, i psihički i fizički, sad više ne gubim energiju oko skidanja kilograma, mogu se koncentrirati samo na natjecanje. I uopće nije bilo teško, izbacila sam neke gluposti koje sam trpala u sebe, jer kad si po cijeli dan na faksu, onda su ti dva obroka iz pekare. Čim sam to izbacila balast se istopio u roku odmah. Jedem sve, čak i slatkiše, ali samo zdrave varijante, i osjećam se jako dobro.

Medalja iz Pariza bila je Barbarina velika želja, premda joj je tek 29 godina i u najboljim je godinama, pred njom su barem još jedne Igre, one u Los Angelesu 2028.

- O tom potom, odluku ću donijeti nakon Pariza. Vidjet ćemo hoće li me zdravlje poslužiti, kakvi će biti obiteljski planovi... Nije to jednostavna odluka, obiteljski planovi i ženski judo baš i ne idu ruku pod ruku, vidjet ću hoću li se odlučiti za još jedan olimpijski ciklus. Nakon Pariza ću se dobro odmoriti i tek nakon toga donijeti konačnu odluku.

Često na društvenim mrežama Barbara objavljuje fotografije u glamuroznim izdanjima, svečanim haljinama...

- Većinu dana provodim u trenirkama, na faksu sam redovito u trapericama, majici i hoodicama i kad imam priliku srediti se i obući nešto ženstveno, iskoristim je. Ne želim ni sama sebi a ni drugima izgledati muškobanjasto.

Aktivna je i u splitskom Klubu olimpijaca gdje se bavi humanitarnim radom.

- Klub olimpijaca okuplja umirovljene i aktivne sudionike Olimpijskih medalja. Mi koji smo još uvijek aktivni sudjelujemo u radu koliko možemo, a ovi stariji poput Milivoja Bebića, Željka Jerkova, Josipa Reića... su tu da nas organiziraju i pripreme. U prosincu smo sudjelovali u tradicionalnoj akciji prikupljanja hrane za beskućnike i baš sam ponosna na rekordnu donaciju i ove godine. Netko da više, netko manje, ali svi zajedno dajemo od srca...

Uspjesi Barbare Matić