Ne bih želio da netko moj povratak shvati kao 'oživljavanje' karijere, jer o tome nema ni govora. Nisam ja ni vani bio bez prilike, imam 250 mečeva u nogama, rekao nam je Mario Tičinović
VRATIO SE U HAJDUK
Tičinović: Vraćam se kao bolji igrač, skinuo sam i osam kila...
Posljednjeg dana prijelaznog roka Hajduk je u svoje redove vratio Marija Tičinovića, jednog od svojih igrača koji su silom prilika napustili Poljud bez prave šanse za dokazivanjem, jednoga od onih, kako je to lijepo sročio predsjednik Ivan Kos, koji su ''stradali zbog procesa ozdravljenja kluba''.
Danas se Tičinović vratio, a za sebe kaže da je puno bolji i ozbiljniji igrač nego što je bio.
Što će novoga navijači Hajduka vidjeti kad istrčiš na teren?
- Drugačiji sam, profesionalniji, bolji, danas sam više momčadski igrač, za razliku od ranije kad sam bio individualac. Skinuo sam i osam kilograma, u inozemstvu sam se prvi put sreo s nutricionistom, evo, sad vidim da ga ima i Hajduk. Dosta sam naučio igrajući u inozemstvu, i sada se nadam da ću to i pokazati na Poljudu.
Neki će reći da si se vratio kako bi 'oživio karijeru'.
- Ne bih želio da netko moj povratak shvati kao 'oživljavanje' karijere, jer o tome nema ni govora. Nisam ja ni vani bio bez prilike, imam 250 odigranih utakmica, igrao sam Ligu prvaka, stekao puno iskustva...
Nordsjaelland je mnoge iznenadio plasmanom u Ligu prvaka. Kako si ti to doživio?
- Iznenadili smo se i mi sami, to vam je kao da Dugopolje uđe u Ligu prvaka i zaigra s Juventusom i Zenitom. Bilo je lijepo dok je trajalo...
Jesi li i sanjao da će ti se karijera ovako odviti?
- Bio sam razočaran kad sam odlazio, ali tko zna za što je to bilo dobro. Ne žalim za prošlim vremenima, bilo je kako je bilo, i nikome ništa ne zamjeram. Sada okrećem novu stranicu u životu, i nadam se najboljem.
Koliko je teško mladom igraču uspjeti vani?
- Jako teško, prepušten si sam sebi, i moraš biti duplo bolji od domaćeg igrača da bi dobio priliku i uspio.
Kakav si Hajduk zatekao?
- Zatekao sam puno organiziraniji i posloženiji klub, sve je maksimalno profesionalno. Vidim puno novih lica, ali su svi posvećeni poslu, baš onako kako sam navikao u inozemstvu. Na treningu je isto drugačije, prije je bilo nekako 'laganini', danas vidim da svi grizu maksimalno i bore se za poziciju.
Kako danas gledaš na to što nisi dobio priliku u Hajduku?
- Bio sam dosta dugo u seniorima, tu negdje, a opet, bez prave prilike. Bio sam najmlađi, neki su bili i po 20 godina stariji od mene i nisam na to tada tako gledao. Danas to gledam drugačije, naravno.
Ti si bio izričita želja trenera Kopića, gdje se vidiš u njegovom sustavu igre?
- Igrat ću na bilo kojoj poziciji na koju me trener postavi, i na svakoj ću dati sto posto. Drugačije ne bi imalo smisla. I nisam se vratio kao desni bek, nego kao igrač koji može jednako dobro igrati na svim bočnim pozicijama, i lijevo i desno. Od malih nogu mogu podjednako dobro igrati i desnom i lijevom nogom, a događalo se u više navrata da bih tijekom utakmica promijenio i tri pozicije, i to se ne bi osjetilo na igri.
Je li ti to urođeno, ili je to stvar vježbe?
- Jednim dijelom je urođeno, ali je i stvar vježbe. U vrlo ranoj fazi trenirali smo s loptom obješenom o konop, i tako sam dodatno razvio tu sposobnost.
Kod tebe je sve nekako rano, rano si krenuo u seniore, rano si otišao u inozemstvo, rano si se oženio i dobio sina... Sve si stigao, a tek ti je 26.
- Supruga Edita je nedavno završila fakultet, sin Rafael će uskoro u školu... Oni su jedna od razloga što smo se vratili kući. Ovdje nam je ljepše, prirodno je da smo kući i svi skupa na okupu. Na to što sam se rano oženio gledam s pozitivne strane. Sazrio sam, imam obitelj, znam za koga se borim. Da sam samac, možda bih ostao isti kao nekad, možda bih više izlazio... Drago mi je da je sve tako kao je, dobro mi je došlo i što sam otišao vani, naučio neke stvari, prije svega profesionalno se ponašati i raditi.
Tko ti je dao priliku u Hajduku?
- Kod Roberta Jarnija sam počeo, on me prvi prepoznao, prvu veću priliku dao mi je Goran Vučević, a najdraži mi je trener bio Edoardo Reja.
Idol?
- Svi su mi od najranije dobi govorili da ličim na Nedveda, i da igram kao on, tako sam nekako njega najviše pratio. Bilo je to u početcima, kad sam još svaki dan putovao iz Sinja na treninge na Poljud.
Dolaziš u posloženu momčad koja pobjeđuje. Hoćeš li se uspjeti nametnuti?
- Vjerujem u sebe, da ne vjerujem, ne bi ni dolazio. Prošao sam pripreme s Lokerenom, tako da sam u treningu, a na momčad ću se brzo priviknuti, jer mi to nikad nije bio problem. Lako i brzo se privikavam na nove sredine i zahtjeve, tako da ne očekujem veće probleme. Uostalom, vratio sam se kući, u svoj klub. Momci su me lijepo primili, pogotovo Caktaš, Radošević i Stipica, koje znam od ranije, a tu su u klubu još i Sisgo, Filip, Miro, Nikola, gospođe u praoni...
Jesi gledao derbi u Maksimiru, kako ti se svidjela igra Hajduka?
- Što reći nakon pobjede u Maksimiru, naravno da su svi zadovoljni, pa sam zadovoljan i ja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
