Nisam očekivao da ću se ovdje toliko zadržati. Torrente me uvijek pita kad nešto ne razumije, naučio sam dosta hrvatskog, a ne bih imao ništa protiv da mi sin jednog dana odluči igrati za Hrvatsku
Theophile: Plakao sam kad sam prvi put odlazio iz Dinama. A ovdje ću možda ostati i živjeti
Kevin Theophile-Catherine (35) je jedna od najstabilnijih karika Dinamove momčadi posljednjih godina. Iako je imao i neke nepromišljene poteze, poput lakta u glavu golmana za penal u kobnoj utakmici protiv Šahtara u Ligi prvaka, dugoročno se pokazao vrlo isplativim i dobrim strancem u svlačionici "modrih".
Pokretanje videa...

Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Francuz je u subotu u pobjedi protiv Lokomotive (3-0) zabio peti gol u 210. nastupu za Dinamo, drugi ove sezone. Stigao je prvi put još 2018. bez odštete iz Saint-Etiennea u prvom mandatu Nenada Bjelice, ugovor mu je istekao u ljeto 2023., a onda ga je iz privremene mirovine vratio Sergej Jakirović i to se pokazalo dobrim potezom.
- Ne, nisam očekivao da ću se toliko zadržati, na početku sam potpisao ugovor na dvije godine, zatim sam produžio na još jednu, pa na još jednu i tako je priča konstantno išla dalje. Nisam to planirao, ali jednostavno se odigralo na taj način i sretan sam zbog toga - rekao je Theophile za Dinamovu reviju.
Od prvog potpisa u maksimirskom klubu vodili su ga Bjelica, Igor Jovićević, Zoran Mamić, Damir Krznar, Željko Kopić, Ante Čačić, Igor Bišćan, Jakirović, Sandro Perković, opet Bjelica pa Fabio Cannavaro.
- Ako bih nekoga od trenera morao izdvojiti, to bi svakako bio moj prvi trener Nenad Bjelica. Od svakoga sam naučio nešto pozitivno, naravno od nekih u većoj mjeri, a od nekih u manjoj, ali trener Bjelica me naučio i usmjeravao me u puno stvari uključujući i one van nogometnih terena, primjerice pomogao je i mojoj obitelji kad su dolazili u Zagreb. Što se tiče suigrača, svakako ću spomenuti ime Dani Olmo, to je momak koji je bio nevjerojatno zreo za svoje godine kad sam igrao s njime, trud i zalaganje su mu uvijek bili na najvišem nivou i to se sad itekako vidi.

Sad je postao mentor Španjolcu Raúlu Torrenteu.
- Kad nešto ne razumije u svlačionici, uvijek mene pita, a ja sam na raspolaganju da mu prevedem, objasnim situaciju i općenito olakšam proces prilagodbe, iako i on je sada ovdje već neko vrijeme i sada je na svom terenu. Također, van nogometnih terena volimo slične stvari i imamo slične interese pa smo i zbog toga dosta bliski.
U intervjuu koji je objavljen prošli mjesec je otkrio i zgodu s igračem na posudbi u Lokomotivi:
- Neki dan me nazvao naš igrač na posudbi u Lokomotivi, Luka Vrbančić, zatražio me mišljenje i savjet po pitanju vlastite karijere.
Koliko je naučio hrvatskog jezika u sedam godina u Zagrebu?
- Naučio sam dosta hrvatskog jezika, a kako to obično bude, prvo sam naučio psovke, haha. Uglavnom pričamo na hrvatskom jeziku. Nogometni vokabular je jednostavan i brzo se nauči. Kad se radi o nečem kompliciranijem za komunikaciju, razgovaramo na nekom miksu hrvatskog i engleskog jezika, a nađe se tu mjesta i za malo španjolskog, francuskog, sve ovisi s kojim suigračem razgovaram.

U karijeri su ga najviše na međunarodnom planu namučili Sergio Agüero, Yaya Touré, Falcao, Lisandro López, Zlatan Ibrahimović i Bafetimbi Gomis, u HNL-u je najteže čuvati Marka Livaju, Antonija Čolaka, Komnena Andrića i Ramóna Miéreza.
A kakav mu je bio osjećaj nakon prvog rastanka i pet minuta u zadnjoj utakmici sezone?
- Cijeli taj tjedan uoči utakmice bio je vrlo težak i emotivan, neću sakrivati činjenicu da sam nekoliko puta plakao tijekom tog tjedna. Znao sam da ću izdržati to sve i tako je i bilo, ali da je bilo lako, nikako. Ali ako ništa, sad ću biti pripremljeniji kad se to dogodi idući put.
Kako je došlo do toga da se vrati?
- Dinamu je trebalo pojačanje u obrani. To je bila svojevrsna sudbina jer sam imao dogovor s drugim klubom, no oni su u tom trenutku promijenili trenera pa je posao propao i ja sam se vratio u Zagreb. Tad su se dogodili ti razgovori, trener Jakirović me nazvao i kazao kako bi mu puno značilo da se vratim u momčad i dalje je sve teklo glatko. Naravno, nisam požalio.

Trener Stipe Marina dao mu je program za vježbe kad je otišao dok je čekao novi angažman. Protiv Celtica je u prosincu ubilježio 200. nastup, ugovor mu traje do kraja ove sezone, a hoće li ući u klub 300?
- Nikad ne planiram toliko unaprijed... Ali gledajte, nikad ne znate što sport i život kao takav nose sa sobom. Nadam se da imam još 30-ak, možda 50-ak utakmica za Dinamo (rekao prije više od mjesec dana, op.a.), no 300 djeluje poprilično daleko u ovom trenutku. Ali kažem, nikad ne znate, svakako da bi to bilo lijepo.
Hrvatsku je zavolio, kaže kako ga i prijatelji znaju zadirkivati kad igraju Hrvatska i Francuska u rukometu za koga će navijati.
- Jako mi se sviđa ovdje, možda ostanem i živjeti u Hrvatskoj nakon završetka nogometne karijere, ali ja sam ipak Francuz i osjećam se kao Francuz. Međutim evo, moj sin se rodio ovdje. Razvije li se priča u tom smjeru, ne bi imao ništa protiv toga da zaigra za Hrvatsku - zaključio je Kevin Theophile-Catherine.