Teren nije bio ravan, naših je navijača bilo deset, Baturinin otac skoro izazvao skandal!

Sladokusci su bili zakinuti za ekshibiciju, mnogi su sanjali festival pogodaka, ali za tako nešto nije bilo svih potrebnih pretpostavki. Naime, značenje utakmice stavilo je na momčad mnogo veći teret nego što je mogao biti poticaj ambijenta: moralo se pobijediti, a s druge strane relativno mali i ne sasvim ravan teren, vrijeme koje je u samo sat i pol variralo između zimskog i proljetnog, tribine s 2000 ljudi (1300 s kupljenim ulaznicama) i svega desetak naših navijača...

Pokretanje videa...

00:43

Luka Modrić na treningu hrvatske nogometne reprezentacije | Video: Ante Buškulić/24sata

Tako je Večernji list izvještavao s prve natjecateljske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, na današnji dan prije 30 godina. Bio je to početak kvalifikacija za Euro 1996., a tog 4. rujna 1994. Ćirini su "vatreni" (koji su taj nadimak dobili tek četiri godine kasnije) pobijedili Estoniju u Tallinnu 2-0.

Oba je gola postigao Davor Šuker, koji je izjavio:

- Presretan sam zbog svoja dva pogotka i tri boda. Igrali smo koliko je trebalo za pobjedu, koja je mogla biti i veća. Teren je kriv što nije ispalo tako i što nisam zabio još jedan u velikoj šansi, ali lopta mi je krivo odskočila.

Igor Štimac je naglasio:

- Estonci su zaigrali vrlo ozbiljno, ali samo s jednom nakanom: da prime što manje golova.

A Ćiro je već tada odisao prepoznatljivim samopouzdanjem. Pa je na pitanje škotskog novinara smatra li doista da Hrvatska ima najbolju reprezentaciju u Europi, odgovorio:

- Među prvih 11 igrača malo tko ima koncentriranu takvu kvalitetu.

A tih prvih 11 bili su: Ladić, Turković, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Asanović, Prosinečki, Šuker, Boban i Bokšić.

- Možda tu utakmicu nismo odigrali atraktivno, ali smo je odigrali svrishodno. Morali smo do tri boda i tu nije smjelo biti zabune. Znali smo da nas čeka tvrdi bunker domaćina - sjeća se Ćiro, koji je napravio samo jednu zamjenu, i nastavlja:

- Postavio sam u tom trenutku našu najbolju momčad. U pobjedu sam bio uvjeren, pa i nakon 44 minute kada je granitna obrana Estonaca još uvijek pružala grčevit otpor. No, u zadnjoj minuti prvog poluvremena slomljen je taj otpor i kasnije je sve bilo lakše. Naime, u zadnjoj minuti prvog dijela Alen Bokšić odlično proigrava Šukera koji lako prima loptu, okreće se i špicom posprema loptu u mrežu Pooma. Drugi gol samo je potvrdio našu dominaciju, zbio se u 63. minuti nakon što je Šuker sam krenuo prema estonskom vrataru i nije pogriješio.

Isti dan mlada je reprezentacija pobijedila Estonce 2-1. Direktor svih selekcija Tomislav Ivić nije bio sretan, ali je pohvalio Vugrinca, strijelca prvog povijesnog pogotka, zatim Rapaića, Mornara i Bana. A uoči utakmice zamalo se dogodio skandal.

Naime, domaćini su se požalili delegatu da za Hrvatsku igraju igrači stariji od dopuštenog. I kad im je delegat već htio zabraniti nastup, Zorislav Srebrić izvukao je dokumente i dokazao da su se propisi promijenili. Taj igrač bio je Jozo Gašpar, ali i Mate Baturina, otac današnje zvijezde Martina...

Šuker bacio Maksimir u trans

I još jednu pamtljivu predstavu i eksploziju emocija priuštio nam je Davor Šuker na današnji dan. Pet godina kasnije, 1999., u Maksimir je stigla Republika Irska u kvalifikacijama za Euro 2000. Bez pobjede popravka više ne bi bilo, izgubili bismo šanse za plasman.

Tvrdi Irci odolijevali su 90 minuta, a onda duga lopta Roberta Kovača, majstorsko primanje i egzekucija kralja strijelaca za 1-0. Ćiro je otrčao od klupe do korner zastavice u klupko s igračima, a Šuker se godinama kasnije prisjetio:

- Bio je to jedan od trenutaka koje čovjek pamti cijeli život. Maksimir je bio krcat, atmosfera briljantna, nogomet solidan, dobar... Iako smo bili izrazito bolji od Iraca, lopta nikako nije htjela u gol, na semaforu je stajalo 0-0. Sve do te nezaboravne 91. minute - govorio je Šuker i nastavio:

- Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer. Robi Kovač je s naše polovice uputio dugu loptu u njihov kazneni prostor. Jedan Irac (Staunton, op. a.) kao da je malo zaspao prateći taj dugi let lopte i uspio sam ući u prednju poziciju, ispred njega. Uštopao sam loptu između njih trojice i onda je vanjskom pospremio pokraj istrčalog golmana. Sjećam se Ćirinog trka nakon gola, sprintao je i Srebrić, sakupljači lopti skakali su od sreće... Ma, bilo je to čisto ludilo! Znam da se pokraj mene odjednom našao i jedan navijač, čovjek kojeg sam dobro poznavao. Gledam ga u čudu, a on mi viče: 'Morao sam skočiti s tribine, pa ovo je čudo!' - sjećao se Šuker.

Ta je pobjedu donijela produljenje sna o plasmanu na Euro 2000. Koji je, nažalost, ipak ugasio remi sa SR Jugoslavijom 2-2...