Tata Hrgović: Filip bi od umora zbog boksa zaspao na nastavi

Mi ne vidimo Arenu ni veličinu dvorane ili borbu za pojas. Obitelj vidi sve što publika ne gleda. Živimo stresno otkako je Filip krenuo na ovaj put, ali naravno da ga podržavamo, kaže nam Pero Hrgović, otac našeg teškaša Filipa (26), koji večeras iza 22 sata protiv Amerikanca Amira Mansoura (46) boksa prvi put kao profesionalac u svom Zagrebu, i to u Areni, najvećoj hrvatskoj dvorani.

El Animal, kako su ga prozvali članovi tima nakon priprema u Miamiju, iza sebe ima podršku brojne obitelji Hrgović: starije sestre Ivane i šogora Berislava s troje malih nećaka; mlađeg brata Matije, nesuđenog boksača; starijeg brata Ivana sa šogoricom Danijelom; mlađe sestre Marte i, dakako, djevojke Marinele te roditelja Pere i Ive, kojoj je previše stresno gledati Filipove mečeve...

- Imam osjećaj da svaki trenutak u boksu može biti koban i mi kao obitelj gledamo tu drugu stranu. Ljudi govore "Nemojte tako, opustite se", ali on se bavi opasnim sportom i nije zanemariva opasnost koja nam lebdi negdje iznad glava - rekao nam je Filipov otac Pero te dodao:

- Naravno da smo i sretni i ponosni Filipovim boksačkim i sportskim putom jer je on čovjek koji je u jako kratkom vremenu postigao i ostvario rezultate koji mnogi nisu u dugogodišnjem bavljenju boksom. On ne prihvaća prosjek, njega ne zadovoljavaju mrvice, nego ide do kraja.

A sve je moglo biti i puno drugačije. Jer Filip se tri godine bavio košarkom, čak je sa selekcijom 'Lavića' u KK Dubrava osvojio i naslov prvaka Hrvatske. Ali ozljede su ga zaustavile.

- Volio bih da je ostao u tom sportu, ali ispriječila se ozljeda desnoga skočnog zgloba. Nije mogao trenirati i jedan dan rekao mi je “Tata, ja idem na boks”. Mislio sam da se samo traži - kaže Pero Hrgović.

Nije se tražio. Nastavak sportskog puta pronašao je u Boksačkom klubu “Leonardo” iz Dubrave, gdje je stasao pod vodstvom Lea Pijetraja.

- Nakon dva mjeseca vratio se s treninga i rekao mi "Tata, Leo je rekao da idem na državno prvenstvo kadeta u Pulu". Pomislio sam da čovjek nije normalan, kako može dijete koje ne zna hodati slati na državno prvenstvo? Otišao sam tada prvi put u klub i pitao ga kako je to moguće. Rekao mi je: "Da znam da neće biti prvi, ja ga ne bih zvao. Ali vi odlučujete". Na putu kući odlučio sam da će Filip ići u Pulu. Supruga je poludjela kad je čula to, rekla mi je da nisam normalan. Rekao sam joj "Ma dobit će malo batina i nema problema, vratit će se". On je otišao u Pulu i postao prvak države.

Tata Pero i danas se čudi kako je Filip izabrao boks jer je po naravi, kaže, potpuno drugačiji.

- Jako je discipliniran. Nikad nije bio posebno ratoboran ni iskakao po problematičnom ponašanju. Pomislio sam da će dobiti malo batina i vratiti drugom sportu. Ali ostao je... Kad vidite toliko truda, muke, rada, zalaganja i odricanja, ne možete ne biti potpora takvom pristupu - rekao je.

U redu, roditeljski ga podržavaju, ali ne mogu svi i gledati kako se tuče s drugim u ringu.

-  Majka mu nikako ne može gledati mečeve na televiziji, a neće ni doći na ovaj. To je težak stres. Svima nam je stres, ali njoj posebno - kaže Pero, koji je brzo uvidio da je Filipu zaista stalo da postane velik boksač.

- Prepoznali su ga kao talenta i vidjelo se na njemu da živi boks, kao što ga živi i danas. Nikad ga se nije odrekao, a odricao se svega drugoga.

Zbog zahtjevnog ritma i predanosti boksu trpjela je i škola...

- Četvrtu godinu u srednjoj ekonomskoj školi upisao je izvanredno. Zašto? Kad sam došao na jedan roditeljski sastanak, razrednica mi je rekla da zaspe na satu od umora. Dvaput dnevno imao je trening, već je tada bio državni prvak, nije to više bila igra. S 18 godina boksao je Svjetsku boksačku ligu. Rekao sam mu da se ne muči, a on je to nevoljko prihvatio, htio je redovno završiti školu, ali to je bilo nespojivo.

Na veliku scenu stigao je te 2010., s 18 godina, kad je postao juniorski svjetski prvak.

- Do danas se ništa nije promijenio, od prvog dana ima isti pristup prema obvezama koje sam sebi zadaje. Znao sam mu reći puno puta: "Umoran si, nemoj ići na trening". A on mi je odgovorio: "Pa tata, kako mi to možeš reći?". Nema kod njega umora da ne odradi ono što si je zacrtao - objašnjava tata Hrgović, dodavši kako supruga i on zbog toga nisu ispaštali iako im je puno puta bilo žao što se muči i odriče svega zbog boksa. 

Filip je satavio nizati medalje. Zlato na seniorskom EP-u 2015., šest uzastopnih naslova državnog prvaka u teškoj kategoriji pa bronca na Olimpijskim igrama u Riju... A onda je stigla neočekivana vijest o raskidu suradnje s Leonardom Pijetrajem. 

- Nije on htio nekog jačeg trenera, to nije bilo upitno. Poremetio je odnos s Leom zbog njegova pristupa. Nikad o Leu nisam govorio kao o čovjeku koji je nesposoban jer to nije točno. Leo ima jako dobrih osobina kao čovjek, osobito kao sportaš. Uporan je i predan radu. Ali bio je čovjek koji nije uvažavao mišljenje boksača. To se može raditi s prosječnim boksačem... "Šuti i radi, ja sam ti tako rekao i gotovo". Ali Filip nije taj tip boksača. On je poseban talent i to nisam rekao ja, nego prvi Leo. I ne može se svakomu pristupati isto, kao i u obrazovanju, gdje odgovorni nemaju vremena baviti se potencijalima da bi se razvijali. A Filip je potencijal i njega je uvijek mučio taj odnos. Kad god bi Lea nešto propitkivao - a znatiželjan je, uvijek bi otvarao teme na sportskom polju, ispitivao i tražio odgovore - nije to prihvaćao i nije imao vremena posebno se posvećivati tomu, otklanjati dvojbe i objašnjavati mu - objašnjava otac u jednom dahu i nastavlja:

- Znao sam reći Filipu: "Sve što imaš, reci svom treneru. S njim ideš u rat i on stoji iza tebe, tata ti tu ne može pomoći. Ništa nemoj zatajiti i nemoj misliti da ima stvari koje treneru ne možeš reći. Možda mu se to neće svidjeti, ali reci mu". Podržavao sam njegovu iskrenost jer je on takav. Filip bi mi znao reći: "Pa znao bih mu reći ovako i onako, a on me poklopi". Leo je verbalno jak čovjek, tako da je Filip polako potiskivao sve u sebi. Nije ga puno ispitivao, nego je mehanički odrađivao sve.

- Ne treba iznositi prljavi veš, ovo su naprosto činjenice. Nije da se Filip, kako je Leo znao reći u javnosti, tako ponaša sad kad je došao novac. Čak je jednom rekao i da je to dio kućnog odgoja i genetike. Tada me uvrijedio. On zna da Filipova obitelj, a ni on sam nisu pokvareni. To što je on imao pitanja na koje mu ovaj nije odgovarao druga je priča. Nema to veze s genetikom.

Odnos im je bio višestruko narušen, a sve je počelo, kako tvrdi Pero, još davne 2012. godine. I tu je otvorio dušu...

- Filip se vraćao u Hrvatsku iz Kazahstana s Leom i Hrvojem Sepom nakon nastupa u Svjetskoj boksačkoj ligi. Prije leta podigli su novac na banci, a Filipu nitko nije rekao da ga treba prijaviti na carini. Leo ga je ostavio na aerodromu i vratio se kući, a Filipa su zadržali u pritvoru mjesec dana! Dečka koji je mucao engleski jezik. Oduzet mu je novac i putovnica i praktički je bio u kućnom pritvoru u kampu gdje su bili boksači, bez prava na kretanje. Vratio se kući dva sata prije Nove godine, i to uz teške veze njihovih boksača i olimpijaca. Nikad neću zaboraviti poruku koju mi je tada poslao: "Tata, Leo me izdao". General je ostavio vojnika i otišao i to kasnije nikako nije mogao opravdati. A kakve biste odnose mogli imali nakon toga - pita se Pero Hrgović.

Filip je u sljedećih nekoliko godina nastavio nizati uspješne rezultate, a krucijalnim po pitanju prekida suradnje pokazali su se porazi od Francuza Tonyja Yoke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Dohi 2015. te u polufinalu Olimpijskih igara u Riju 2016.

- Ljudi su znali reći da je Filip prerastao Lea. Rekao sam im "Ma nemojte to pričati". Filip napreduje i ide, ali nikad nisam htio govoriti da ga je prerastao. Njih su prerasli njihovi odnosi. Nije njega Yoka pobijedio, Filip je sam sebe pobijedio. Uoči polufinala u Riju Leo se s njim posvađao zbog bezazlene gluposti. Kako se možeš zavaditi sa svojim boksačem koji ti sutradan ide po finale? Na meč je Filip išao jednim autobusom, a Leo drugim. Nakon Olimpijskih igara on to više nije mogao izdržati - kaže Pero Hrgović.

I danas još ima razmirica na relaciji s bivšim trenerom zbog višegodišnjeg ugovora po kojemu Pijetraju pripada 30 posto Hrgovićevih primanja. Filip je od olimpijskog odbora i boksačkog saveza tražio da polovicu tih primanja daju njegovu novom treneru Yousefu Hasanu jer s njim želi otići na OI u Tokio.

- Dogovoreno je da će pola Leove plaće ići novom treneru Yousefu Hasanu. Filip je tako otišao u Njemačku na pripreme i oni su to trebali provesti na svom izvršnom odboru. Međutim ništa. Nakon tri mjeseca što mu nitko nije odgovarao na njegove upite i mailove vratio se i otišao u boksački savez pitati što je s tim. "Ne, donesena je odluka da ne može", rekao mu je tajnik saveza Marko Marović. Oni su pogazili svoju riječ i onda se čudili što ih je Filip uvrijedio. Kako može uvrijediti ljude koji ne drže do svoje riječi - pita se i dodaje:

- Čudi me kako Hrvatski olimpijski odbor može dozvoliti da neki savez odlučuje hoće li netko sigurno osvojiti medalju za Hrvatsku ili neće. On će je uzeti sigurno, pa svoj je profesionalni ugovor podredio Olimpijskim igrama! U njemu stoji da ga se mora pustiti da nastupa za Hrvatsku na OI. To je Filip napravio za domovinu koju voli, a trebali bi je voljeti i svi. Filip i savez ne trebaju se slagati, ali ako oni ne ispoštuju dogovor, ne zaslužuju nikakvo poštovanje.

Hrgovićeva karijera nakon tih peripetija ipak je dobila novi uspon s novim promotorom Sauerlandom i puno boljim uvjetima za trening.

- Svi boksački klubovi u Hrvatskoj žive i rade u nenormalnim uvjetima. Svugdje je to tako. Leo se trudio i borio da tu baraku održava na nekoj razini i to je postizao. Ovo je svemirski brod za Filipa, to je gradonačelnik Bandić prepoznao kao investiciju. Filipova dvorana, kolokvijalno tako nazivam gradski prostor koji je bio prazan i neiskorišten, nije bačen novac - tvrdi Pero Hrgović, koji je uvjeren kako mu sin može postati svjetski prvak u boksu.

- Filip samo o tome razmišlja. Od početka mu je put bio biti najbolji. On tako živi i ništa tu ne improvizira, ne govori jedno u javnosti, a drugo misli. Uvjereniji je od onoga što govori. On to živi. Kako ga je moj imenjak, njegov trener Pedro Díaz oslovio: on je zvijer. Sve ono što je gledao u svom kampu nije vidio dok nije vidio Filipa. On je potencijal za svjetskog prvaka. To je realna priča. Uvijek se može na putu dogoditi nešto što čovjeka baci, ali on je na dobrom putu i vodi ga dobra promotorska agencija. Hoće li on to biti, ne znam, ali vjerujem da će to postići - kaže.

- Kad je u lipnju otišao na odmor, nakon tri dana rekao je kako mu je dosadno. On nije naučio odmarati. Rekao mi je nakon konferencije za novinare prije ovog meča: "Ovo mene sve ubija, meni treba trening". On bi radije na jaki sparing nego na konferenciju za medije. Tako se i psihički stabilizira, radeći, umarajući se i živeći to - nadovezao se.

Filip u novoj dvorani u Novom Jelkovcu kraj Sesveta ima izvješenih deset Božjih zapovijedi.

- On je odrastao u obitelji koja je vjernička. Govorim svojoj djeci da je vjera život. Ako živite život po deset Božjih zapovijedi, vi živite vjeru. Ne treba tu puno priče. On je sam odlučio postaviti to u dvoranu, nitko mu to nije sugerirao. Nije to stavio kao sličicu, on to živi. Njegov unutarnji sustav nije sastavljen od razbijenih kamenčića, on je čvrst i pokazuje to na sportskom dijelu. Ne može čovjek koji nema unutarnjeg ustroja, koji nema temelja, morala i etike napraviti ništa. Pitali su ga za psihologa... Ma što će njemu psiholog? Čovjek mora imati unutarnju snagu i Filip je ima. To su ogromni pritisci na treninzima i mečevima. Ili jesi ili nisi - kaže otac.

Dosta je komentara u javnosti izazvao Filipov izbor pjesme s kojom ulazi u ring, "Geni kameni" Marka Perkovića Thompsona koji će tu pjesmu večeras izvesti uživo u Areni.

- Thompson je pošten čovjek. Govorim o njegovim nastupima i pjesmama. Kad se od njega čula neka nakaradna riječ, mržnja? Dokle smo došli da će netko nekomu birati što ga veseli? Vojnik ide u rat s puškom u koju vjeruje. Ovi što mu zamjeraju vjerojatno zaspu uz Mozarta... Filip ga je zvao i Thompson je pristao pjevati bez ijedne kune. To Filip nije tražio, ali Thompson je u njemu prepoznao poštenog čovjeka i domoljuba koji nikoga ne mrzi - kaže Filipov otac i dodaje:

- Neki mu pripisuju fašizam, desničarenje, nazadnjaštvo... Pa u Filipovu timu nema Hrvata. Ima trenera Jordanca, menadžera Alžirca, promotora Nijemca, trenera Kubanca... Kad bih ja po tome dijelio ljude, onda bih se ubio. Imam ljudi prijatelja svih vjera i nacija i nikad djecu nisam gledao po tome. Ako je netko čovjek, nemojte da vam padne na pamet da bi bio bitan neki drugi kriterij. Bože sačuvaj! To su gluposti...