Tata ga je 'švercao' po seoskim livadama, a snimio je i pjesmu!

Mjesec je studeni, njegov 25. dan bliži se kraju, večernji su sati, a u Društvenom domu u Okujama, mjestašcu u blizini Velike Gorice, kreće se okupljati masa.

"Dan mjesta i blagdan Krista Kralja", piše na plakatu, odmah pokraj ulaza u Dom. Svi su lijepo sređeni došao je i gradonačelnik, zato se tako uskomešao načelnik općine. Može ga čovjek razumjeti, ne događa se to baš svaki dan u ovom selu, naselju od jedva nešto više od 400 duša. Znate već takva mjesta, dućan, kafić ili dva, možda i jedan frizer... I većina od tih 400 i nešto ove je večeri ovdje, ipak je to društveni događaj sezone. 

Govori se nižu jedan za drugim, svoje kaže načelnik, pa svoje gradonačelnik, a u tome svemu na redu dođe i - nemojte me držati za riječ - tajnik mjesnog odbora. Tako nešto... Uglavnom, taman prije nego što će onaj što sjedi u kutu zakunjati kako bog zapovijeda, ovaj s govornice krene nabrajati imena zaslužnih mještana. Nižu se imena i prezimena, a onda dođe red i na njega.

- Možemo se pohvaliti da je naš i Marcelo Brozović... - izgovori Tajnik Ili Tako Nešto, a Društvenim domom prolomi se gromoglasan pljesak, ovacije, gotovo krene navijanje!

Točno 13 dana prije toga Hrvatska je osigurala odlazak na Svjetsko prvenstvo, sredila je Grke u one dvije utakmice, ali nije ova scena imala previše veze konkretno s tim. U Okujama svog Marcela jednostavno obožavaju. I ponosni su, kako neće biti, mali iz njihova sela živi u velikome Milanu, igra za reprezentaciju... I zato se ovih dana u Okujama posebno emotivno prati Hrvatska, s njihovim Marcelom u važnoj ulozi. Ivanov i Sanjin mali definitivno je uspio...

I velika je to stvar kad znaš da je počeo tu, u susjedstvu, nekoliko kuća dalje, a završio među zvijezdama. Pamte još i mještani kako je tata Ivan sa svojim sinovima, starijim Patrickom i mlađim Marcelom, odrađivao privatne treninge.

- Da, tako nekako. Kad bih vidio da u nekom elementu zapinje, otišli bismo zajedno na trening i radili na tome - kaže tata Ivan.

I stari Broz bio je nogometaš, kažu jako dobar. Brz, jak, tehnički odličan, no prava, velika šansa nikad nije došla. Igrao je za velikogorički Radnik, za niželigašku Malu Mlaku, i otprilike na tome je ostalo. Sin Marcelo, bilo je jasno praktički od prvoga dana, bio je predodređen za puno veće domete. Priča kaže da ga je tata kao dječaka odveo na trening u kurilovečki Udarnik, tada četvrtoligaša. Nije se tamo dugo zadržao.

- Došao je k nama, ali već nakon dva tjedna mu je voditelj naše omladinske škole rekao da nema smisla da on bude tu. Odmah se vidjelo da je dečko jednostavno predobar za ovu razinu! I naš pošteni trener ga uzme za ruku i odvede u Hrvatski dragovoljac. I tako je, eto, Broz bio kod nas puna dva tjedna - sa smiješkom se prisjetio Vlado Stepanić iz NK Kurilovca, kako se danas taj klub zove.

'Ako ne igraš u klubu, igraš na selu'

U Sigetu je malog Broza, zaigranog i nesputanoga klinca, preuzeo trener Željko Bogomolec. Brzo su i u Dragovoljcu shvatili kakav dragulj imaju u rukama, shvatili da "ovaj mali može odigrati tri utakmice zaredom". A pritom je i tehnički dobar. I ima udarac. I taktički je kvalitetan. Uporan, nije mu problem trenirati. Ukratko, kompletan paket. Za razliku od, recimo, brata.

- I Patrick je mogao biti sjajan nogometaš, da je bio malo uporniji, mogli su danas igrati negdje zajedno. Žao mi je što nije tako ispalo, jer bili su idealna kombinacija. Patrick zadnji vezni, Marcelo prednji, super bi funkcionirali - žali i danas otac Ivan, koji sve to govori iz iskustva, na temelju viđenog.

Naime, iako nikad nisu službeno zajedno igrali za neki klub, Patrick i Marcelo su odigrali "oho-ho" utakmica zajedno. Kako? Za to se pobrinuo tata...

- Kad bi vidio da ne igra dovoljno u klubu, švercao sam Marcela u ovim nižim ligama! Trener mu u Dragovoljcu ne da igrati i ja ga dovedem na seoske lige da se razigra. Puno puta sam to napravio, tamo sam i vidio kako se dobro slaže s bratom na terenu - ispričao nam je Brozovićev otac.

Čeličenje po seoskim livadama, u kombinaciji s "pravim" nogometom, doveli su do toga da je Marcelo izrastao u igrača na kojeg je oko bacio i Dinamo, a to je značilo samo jedno. Zbogom, Sigete... Nakon devet godina u crnom dresu Dragovoljca preselio je u Lokomotivu. Jedna sezona bila je dovoljna da dečko iz Okuja, iz kojega je i dalje svakodnevno putovao na treninge, preseli u redove starijeg brata Dinama.

I tu se negdje pojavila priča koja kaže da je Marcelo u drugom srednje odustao od škole i posvetio se nogometu.

- Nogomet i škola ne idu skupa, zato smo ga odlučili ispisati - objašnjenje je oca Ivana koje je u to vrijeme mnoge šokiralo.

Danas, kad je sin milijunaš, uspješan nogometaš, sretan čovjek oženjen svojom Silvijom, otac malene Aurore, teško je reći da je napravio pogrešan potez. Marcelo je knjigu i definitivno zamijenio loptom i samo loptom. Rizično, potencijalno vrlo rizično, ali eto... Svatko bira svoj put.

Birao ga je i Marcelo. Tata je gurao sve u nogomet, mama Sanja bila je najveća navijačica, na svakoj utakmici, a on se, uz igranje nogometa, volio i - za*ebavati. Po birtijama, pretežno. Usput je rasturao fliper, bio najbolji u biljaru, dominirao u stolnom nogometu, a najveća ljubav oduvijek je bio pikado. Broz danas pikado ima i u stanu u Milanu, a i u Velikoj Gorici, u kojoj je odabrao živjeti nakon karijere, kupio je kuću s kafićem! 

- Marcelo je zapravo tražio stan u Velikoj Gorici, jer tu želi živjeti, ali nikako nije mogao pronaći nešto što mu potpuno odgovara. I na kraju je nekako došlo do toga da je kupio kuću koja ima ono što je zapravo uvijek želio, lokal u kojemu može igrati pikado. U gornjem dijelu je stan, a u donjem kafić - objasnio je tata Ivan.

Derbi s Juventusom pa pikado s dečkima

Kao urbane legende prepričavaju se njegovim krajem priče kako je Broz znao navečer, u onom kasnom terminu, odigrati derbi talijanskog prvenstva protiv Juventusa, a već nekoliko sati poslije "udarati" pikado s prijateljima iz djetinjstva u omiljenom kafiću u Velikoj Gorici. Baci nekoliko partija, okrene nekoliko rundi, ode na avion i - evo ga drugi dan na treningu. Kao da se ništa nije dogodilo.

Nešto neugodno, međutim, dogodilo mu se na Božić 2015. godine. Malo se proveselio s ekipom pa sjeo u svoj BMW, prošao kroz jedno crveno, pa drugo i - stop, policija! U tim trenucima vozačka dozvola bila mu je oduzeta, a kako je i "napuhao" nešto manje od jednoga promila, proveo je noć na triježnjenju. A to ga je, kažu, velikim dijelom i životno otrijeznilo. Uozbiljio se, malo smirio, pogotovo nakon što su stigli brak, pa dijete...

Ima Broz i dalje svojih mušica, svoj je, drukčiji, znao je naljutiti i navijače Intera svojim nepromišljenostima, ali na kraju priče zapravo je važno samo da na terenu odrađuje svoj posao. A odrađuje. Možda nije u životnoj formi, ali kako je mali iz Okuja spremio u džep onog malog iz Rosarija... To je bilo za udžbenike! Dobit će svoju priliku i večeras, možda i od prve minute, i ne treba sumnjati da će i ovaj put odraditi svoje. Kao i svaki put.

A kad sve ovo završi - neka to bude tamo negdje u nedjelju navečer - otići će kući, među svoje prijatelje, u svoj EpicBrozo, popiti nešto, uzeti strelice, baciti partiju pikada... I zapjevati. Jer, znate, i u tome ima iskustva. Bilo je to prije nekih sedam, osam godina, stanoviti reper $agud snimio je stvar koja se zove, pazite sad, "$agud je car". Broz ima svoju dionicu na početku, poslušajte još to pa možete konačno izaći iz ovog teksta...

VIDI OVO: KVIZ: Koliko dobro poznaješ hrvatsku nogometnu repku?

VIDI OVO: Sve što trebaš znati o tekmi Hrvatska - Engleska!