Žao mi je što zbog korone neće biti dočeka u Hrvatskoj čak i da osvojimo zlato, to mi je bila velika želja. A objektivno, do ovog Eura nismo ni zaslužile neku veliku pozornost. Muški imaju i povijest uspjeha ali mi ne, priča Tea Pijević
RUKOMETAŠICE NAM OTKRILE:
Tajna našeg dnevnog boravka: Hajdukovu smo zastavu dobile, Dinamovu i hrvatsku nacrtale...
- Tajna našeg uspjeha? Ma to vam je sve zbog dnevnog boravka, ha, ha, ha... Izolirane smo u hotelu, i kad nismo u dvorani ili u sobama, vrijeme provodimo u našem dnevnom boravku. Sve smo na istom katu i to je naš mali prostor između soba, tu se uglavnom navečer nađemo, družimo, pričamo, to je prostor u kome se najbolje osjećamo - otkriva nam čudo od rukometne golmanice Tea Pijević, koja nam je i poslala fotografije s dekoracijama prostora.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometašice nose Hajdukovu zastavu
Pokretanje videa...
01:37
Prva se na zidu našla zastava Hajduka koju su cure donijele sa sobom.
- Poklonili su nam je odbojkaši iz udruge invalida koji su bili na nekom svom natjecanju u Poreču kad i mi na pripremama. Izgleda da su oni jedini vjerovali u nas, ha, ha, ha... Kad su čuli da nas ima puno iz Dalmacije poklonili su nam tu zastavu za sreću. A ovo "ULS" na vrhu je za moje lađare, Udruga lađara Stablina - pojašnjava Tea.
Bez obzira što je u ekipi više navijačica Hajduka, cure nisu željele da se i navijačice Dinama osjećaju zapostavljeno, pa su nacrtale i njihov grb, kasnije i hrvatsku zastavu.
- Mi Dalmatinke smo privrženije i ističemo svoju pripadnost Hajduku, ali sad i druge cure iz ekipe imaju svoj simbol... Evo, prije par dana smo nacrtale i "nakitile" i Božićno drvce... tko zna što će još osvanuti ako ostanemo ovdje do kraja.
A u dnevnom boravku zna biti i veselo, ponekad krene i pjesma, kao i u autobusu...
- Uglavnom su na repertoaru dalmatinske pjesme zbog toga što je nas više, ali bude i drugih, mi smo Hrvatska u malom i nema među nama rivaliteta.
U nekim medijima pojavila se informacija kako je Tea ponijela na prvenstvo i dres Hajduka, no to ipak nije istina.
- Ma to me svi pitaju, ne znam otkud im ta informacija. Zastava ja tu, a dres nemam.
Do Europskog prvenstva cure su živjela manje-više u anonimnosti, rijetko tko je znao i za njih, ali i da se igra Europsko prvenstvo rukometašica.
- To je tako, objektivno nismo ni zaslužile neku veliku pozornost. Muški imaju i povijest uspjeha ali mi ne. Nadam se da će se to nakon Eura promijeniti i da će i nas navijači pratiti. Treba to na parketu zaslužiti, a izgleda da mi jesmo, jer mi telefon ne prestaje zvoniti, ne stignem odgovoriti na sve poruke. A i pozornost medija nije baš uvijek ugodna, pogotovo što svi postavljaju ista pitanja i to uglavnom o prošlosti.
Kad je već tako, mi smo se okrenuli budućnosti.
- Sve je u našim rukama, idemo po polufinale i najbolji rezultat u povijesti naše reprezentacije. Sigurno da to od nas nitko nije očekivao prije dva tjedna, ali ambicije bujaju, sada se svi prisjećaju kako su rukometaši iznenadili 2003. godine... Jedino mi je žao što nas nitko zbog ove situacije neće dočekati, čak i ako zlato osvojimo.
Otkriva nam Tea i kako su im velika podrška cure koje su ostale u Hrvatskoj, šalju savjete i poruke podrške u grupu...
- One su nam najveća podrška, stvarno su sve cure jako pozitivne i to nam puno znači. Ja sam stalno u kontaktu s Ivanom Kapitanović, čujemo se i prije i poslije utakmica, razgovaramo o protivnicama.... Sve imamo istu želju, da ovu nesretnu 2020. godinu ljudima barem malo uljepšamo.
Otkrila nam je prije par dana Ivana Teinu slabost - burek!
- Uf, jedva čekam povratak kući i prvo što ću pojesti je burek. Ima ih puno koji su se obavezali u porukama da me vode na burek, na janjetinu, na ručak, večeru... Ako obranim nešto, ili ako uhvatim još neku "živu loptu"... Morat ću početi voditi evidenciju da ne zaboravim tko mi je što sve obećao., ha, ha, ha... Nisam stigla svima odgovoriti na poruke i koristim priliku da se zahvalim i u svoje ime i u ime cijele ekipe. Pogotovo mojim Stablinkama i Stablinarima... E, da, molim vas ponovite da sam iz Stabline a ne iz Makarske, tamo sam samo rođena. Valjda će do kraja prvenstva svi i to naučiti....
Kad smo već kod Stabline i utrke neretvanskih lađa, spomenimo i kako je nastup na utrci Teina velika želja.
- U vrijeme utrke ja sam uvijek na pripremama pa ne mogu nastupiti, ali kad odem u igračku mirovinu priključit ću se treninzima, to mi je velika želja.
Još jedna posebnost kod Tee su njene obrane, često su je u prošlosti kritizirali kako nema rukometni stil, kako neće daleko dogurati...
- Meni je to od prvoga dana smiješno. Počela sam trenirati nogomet a u rukometnim početcima nisam imala specijaliziranog trenera golmana i razvila sam taj svoj stil. Radila sam kasnije na ispravljanju, ali bilo je kasnom, nemoguće je bilo ispraviti ono što sam naučila i sad je već gotovo. Mogu samo raditi na brzini reakcije. Sigurno da se mnogima moj stil ne sviđa, ali po meni je glavni zadatak golmana da lopta ne uđe u gol, a to za sada funkcionira. I dok je tako, neću ništa mijenjati...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
