Svijet sporta ostao bez Puca, Simoncellija, Fraizera i Speeda

Iztok Puc boluje od raka jetara i pluća, vijest je koja je početkom rujna šokirala sportsku i rukometnu Hrvatsku. Teško je bilo zamisliti da se hrvatska, jugoslavenska i slovenska rukometna legenda (45) bori s teškom zloćudnom bolesti.

- Iztok je vrlo bolestan. Rak se s pluća proširio na jetra i svaki dan očekujemo loše vijesti. Ovih dana mama je otišla u Floridu gdje je Iztok u bolnici - obznanio je tešku vijest Pucov šurjak Hrvoje Horvat mlađi.

Kao što se vijest proširila brzinom munje, tako su se i Pucovi prijatelji, sportski kolege i Savezi uključili u prikupljanju sredstva za njegovo liječenje. Velika akcija organizirana je za utakmice Lige prvaka između CO Zagreba i Barcelone čiji bi prihod od prodaje ulaznica išao njegovoj obitelji za Pucovo liječenje u domu na Floridi.

No samo dva dana prije utakmice dočekala nas je vijest da nas je Iztok napustio. Zloćudna bolest je bila brža. Puc je preminuo 20. listopada u noći sa srijede na četvrtak u svom domu okružen sinom i suprugom.

- Iztok je bio stožerni igrač, odrastao je u našem klubu. Moramo mu se zahvaliti na svemu što je dao za naš klub i rukomet. Bio je doveden u naš klub 1990. godine, probio je sve transfere u Hrvatskoj i Europi te godine. S njim smo napravili stravičan iskorak, bili dvaput klupski prvaci Europe. On je s reprezentacijom bio treći u Portugalu, drugi na Islandu na SP-u, a kruna karijere mu je bila zlatna olimpijska medalja. Bio je gospodin-čovjek. Igrao je za tri selekcije, jedan je od najvećih rukometaša u povijesti - rekao je jecajući na dan Iztokove smrti alfa i omega rukometnog kluba Zagreb Zoran Gobac.

'Rukometna' Hrvatska prikupljala sredstva za Pucovo liječenje

Sportska Hrvatska čuvši za Pucovu bolest odmah se digla na noge i počela prikupljati sredstva za njegovo liječenje. Osim utakmice Zagreba i Barcelone organiziran je još jedan humanitarni, rasprodani susret za Puca između Borca i Zagreba u SEHA ligi 4. listopada, a dio prihoda od ulaznica išao je za njegovo liječenje.

Planiran je bio i susret između hrvatske reprezentacije iz 1996. i slovenske reprezentacije 2000. petog studenog u dvorani u Laškom kojeg je namjeravao organizirati Pucov bliski prijatelj Rolando Pušnik. Hrvatski rukometni savez također se uključio u akciju i donirao novac za Pucovo liječenje.

Osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu

Puc je s hrvatskom reprezentacijom osvojio zlato na Olimpijskim Igrama 1996. u Atlanti, svjetsko srebro s Islanda 1995. i broncu na Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu. S Jugoslavijom je osvojio olimpijsku broncu 1998. u južnokorejskom Seoulu. Slovensku reprezentaciju vodio je do osmog mjesta na Olimpijskim Igrama 2000. u Sydneyju. Sa Slovenijom je najveći uspjeh ostvario samo nekoliko mjeseci prije osvojivši peto mjesto na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj.

Zanimljivo, Puc je nastupao za tri rukometne reprezentacije - jugoslavensku, hrvatsku i slovensku te je jedini rukometaš u povijesti koji je na Olimpijskim Igrama igrao s tri različite reprezentacije. 

Legendarni rukometaš rođen je u Slovenj Gradecu 14. rujna 1966., a proslavio se igranjem za slovenske Prule i Celje, Zagreb te banjalučki Borac.

Lijevi vanjski sa Zagrebom je osvojio dva naslova europskog prvaka 1992. i 1993.. Posebno ćemo pamtiti njegov pogodak njemačkom Wallauu u finalu Lige prvaka. Nijemci su sustigli pet razlike iz Zagreba, a onda je Puc svojim golom donio veliko slavlje i naslov europskog prvaka Zagrebašima. 

Posljednju funkciju o rukometu obavljao je u sezoni 2002./2003. kao sportski direktor Prula.

Iztok Puc sahranjen je 3. studenog na zagrebačkom Mirogoju.

Poginula kompletna hokejaška momčad Lokomotiv Jaroslava

Jedna od najtežih tragedija zadesila je ruski sport 7. rujna u kojoj je poginula kompletna hokejaška momčad ruskog Lokomotiv Jaroslava. Svi hokejaši poginuli su u avionskoj nesreći kad se avion ubrzo nakon polijetnja srušio i zapalio. U nesreći pored Jaroslava na licu mjesto poginulo je 43 od 45 putnika, a od dvoje preživjelih, pet dana nakon nesreće ozljedama je podlegao hokejaš Alexander Galimov dok je član posade Alexander Sizov ostao jedini preživjeli. U nesreći je poginuo i veliki slovački hokejaš Pavel Demitra, a vodstvo kluba zatražilo da ove sezone ne nastupa u najjačem rangu ruske KHL lige.

Na stazi poginuo jedan od najtalentiranijih motociklista Marco Simoncelli

Svijet je 23. listopada prerano napustio jedan od najtalentiranijih motociklista današnjice, Talijan Marco Simoncelli u 25. godini. U stravičnoj nesreći u utrci Svjetskog prvenstva u motociklizmu klase MotoGP u malezijskom Sepangu Simoncelli je izgubio kontrolu nad svojom Hondom nakon čega je podletio pod kotače Colina Edwardsa i sunarodnjaka Valentina Rossija.

Marco je u borbi za četvrto mjesto s Alvarom Batistom u jednom izlasku iz zavoja izgubio kontrolu nad motociklom, pao je na stazu, a na njega su u tom trenutku naletjela dvojica njegovih kolega. Čini se kako su kobni bili kotači Edwardsova motocikla. U sudaru mu je odletjela kaciga sa glave. 

Simoncelli je bio izrazito talentiran motociklist za kojeg su mnogi stručnjaci tvrdili kako je predodređen da bude budući svjetski prvak u najjačoj klasi. Marco je 2006. godine iz klase 125 ccm prešao u klasu 250 ccm, gdje je dvije godine kasnije s Gilerom osvojio naslov svjetskog prvaka. U tom trenutku bio je šest motociklist u poretku Moto GP-a, a samo tjedan dana prije nesreće završio je kao drugi na VN Australije.

Legendarni Joe Fraizer umro od raka jetara u 68. godini

Legendarni američki boksač Joe Frazier, bivši olimpijski prvak i bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji, preminuo je 7. studenog u 68. godini života od posljedica raka jetre. Tek nedavno je procurilo u javnost kako se Frazier bori sa smrtonosnom bolesti, a dva dana kasnije njegova je obitelj priopćila kako je velikan svjetskog boksa i čovjek koji je pobijedio Muhammada Alija izgubio svoju posljednju borbu i vječno zaspao. Rak mu je dijagnosticiran krajem rujna u već uznapredovaloj fazi. 

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Frazier je osvojio zlatnu medalju, a osmog ožujka 1971. godine u njujorškom je Madison Square Gardenu nakon 15 rundi duge borbe odlukom sudaca pobijedio Muhammada Alija u borbi za svjetsku boksačku titulu u teškoj kategoriji po verzijama WBC i WBA.

Meč dvojice boksačkih velikana, u koji je pobjednik Frazier (tada 27-godišnjak) ušao kao prvak, a Ali (29) kao izazivač, danas je poznat kao "Fight of the Century (Borba stoljeća)", i bio je prvi od triju sudara teškaša u vjerojatno najvećem rivalstvu profesionalnog boksa svih vremena.

"Smokin Joe'' je karijeru završio s 32 pobjede (27 nokautom), četiri poraza i jednom borbom bez pobjednika. Po dva poraza u karijeri Frazieru su nanijeli Ali i George Foreman.

Objesio se bivši suigrač Slavena Bilića i izbornik Walesa Gary Speed

Nogometni svijet je 27. studenog šokirala vijest o samoubojstvu izbornika velške nogometne reprezentacije Walesa Garyja Speeda. Policija je 42-godišnjeg izbornika pronašla Speeda mrtva u stanu. Nije bilo nikakvih sumnjivih okolnosti oko smrti izbornika Walesa, Gary (42) se objesio.

- Ne da sam konsterniran i u šoku nego ne mogu uopće shvatiti da je to moguće. Presjeklo me. Garry je bio sjajan čovjek. Vidjeli smo se u Bruxellesu, razgovarali o svemu, nevjerojatno... Ma jednostavno ne mogu vjerovati, užasna vijest, najgora moguća - rekao je Slaven Bilić kojemu je Speed bio suigrač i kapetan u Evertonu u devedesetima.

Speed je u dresu Leeds Uniteda osvojio naslov engleskog prvaka 1992., a igrao je i za Newcastle, Everton, Bolton i Sheffield United na čijoj je i klupi započeo trenersku karijeru. Prošle je godine postao izbornik Walesa, nakon što je svega četiri mjeseca vodio Sheffield. Tragično preminuli Gary je 535 puta nastupio u Premiershipu. Igrao je s Bilićem, te Silvijom Marićem u Newcastleu.