'Svi naši NBA igrači rekli su mi da možemo računati na njih...'

Postojao je interni dogovor među tadašnjim čelnim ljudima HKS-a i trenerima da nakon četiri godine izborničkog mandata Nevena Spahije, i jednako toliko Jasmina Repeša, kormilo nacionalne vrste preuzme Dražen Anzulović. Ali, nije se dogodilo. Dogovor je izigran, Danko Radić je okrenuo leđa Anzuloviću...  

- On je jednostavno odlučio drugačije, imao je neke svoje ideje, a ja sam se vodio mišlju da baš i nije pametno gurati se tamo gdje te neće, i gdje te ne zovu, jer je to kontraproduktivno. Odlučio sam krenuti drugim putem i pričekati svoju priliku - kaže Anzulović, koji je, eto, čekao gotovo cijelo desetljeće, skupljajući u međuvremenu iskustvo u klubovima i reprezentativnim stožerima Aleksandra Petrovića i Jasmina Repeše. 

- Imao sam sreću da sam surađivao ili poznavao manje - više sve velike hrvatske trenere i izbornike. S Mirkom Novoselom sam praktično odrastao, on je u to vrijeme bio najbolji trener u Europi, što se vidjelo i po igrama i rezultatima reprezentacije i Cibone. Petar Skansi je veliki košarkaški znalac, s njim sam vodio puno razgovora, što mi je jako koristilo u karijeri. On me pozvao među 16 kandidata na pripreme za OI u Barcelonu... S Acom sam igrao, bili smo cimeri, on mi je u mladosti bio košarkaški idol, a družili smo se i privatno, ne samo kao izbornik i pomoćnik. S Jaskom sam surađivao i intenzivno se po cijele dane družio gotovo dvadesetak godina, Pepsi Božić mi je bio trener... Sve su to neprocjenjiva iskustva. 

Ipak, niti jedan od navedenih nije ostavio tako dubok trag u karijeri aktualnog izbornika, koliko Slavko Trninić. 

- Slavko je na moj razvoj imao najveći utjecaj, on me vodio tri godine u omladinskom pogonu Cibone, i sve što sam naučio o svim segmentima košarkaške igre, on me naučio. Njegova najveća prednost je što nije ostao zarobljen u svom vremenu, on sve prati, educira se i danas je njegovo znanje i iskustvo neprocjenjivo. 

I na koncu, kad su se izredali manje - više svi koji nešto znače u hrvatskoj košarci, vađenje vrućeg kestenja iz vatre dopalo je Anzulovića, koji će pokušati izboriti nastup na SP.  

- Tako to ide. Cijeli život sam tražio šansu tamo gdje je objektivno i nema, pa ću tako i sada. Nadu nam nitko ne može uzeti. Mi ćemo se maksimalno spremiti, ali na neke stvari ne možemo utjecati. Hrvatska je najpogođenija zemlja ovim novim sustavom i kalendarom natjecanja. Kada se pogleda veličina zemlje i postotak igrača koji igraju u NBA, mi smo objektivno u najgoroj poziciji. 

Situacija je posve jasna, sve će ovisiti o raspoloživosti NBA igrača, i dobroj volji njihovih klubova i lige. 

- Okupljanje je 11. u Svetom Martinu, tamo ćemo boraviti sedam dana, a koga ćemo imati na raspolaganju tek ćemo saznati. Za sada je dogovor da NBA igrače imamo na raspolaganju devet dana, do kraja tjedna ćemo znati jesmo li dobili dodatna tri dana koja smo zatražili. Potom selimo u Istru, gdje ćemo dočekati utakmicu s Italijom, te potom i s Rumunjskom. 

Ono što ga je posebno obradovalo je da su NBA igrači redom prihvatili opciju igranja za reprezentaciju. 

- Razgovarao sam s Babom i Šišijem, oni žele, to nije sporno, samo Šiši još uvijek igra, i pitanje je do kada će, a Babo je u pregovorima... Što se tiče ovih mlađih, Žiža je također još 'unutra' i pitanje je do kada će biti, i što će Cleveland odlučiti, a u sličnoj poziciji je i Mario Hezonja. S njim sam se našao, ni njegova želja nije sporta, ali ni on ne zna gdje će igrati naredne sezone. Bender ima odličnu poziciju i status kojim može biti zadovoljan, što mi je potvrdio i u razgovoru. U nedjelju je poletio natrag u Ameriku, on će tamo trenirati i čekati potvrdu novog trenera i kluba kada nam se može priključiti. Lakersi su nam poslali potvrdu da se Zubac može priključiti reprezentaciji, i on bi se od prvoga dana trebao staviti na raspolaganje. Veliko mi je zadovoljstvo što su svi potvrdili da će se staviti na raspolaganje reprezentaciji. 

Iako se već cijelo desetljeće naglašava problem manjka play makera, za Anzulovića taj problem ne postoji. 

- Košarka ide prema polivalentnosti, i ako imaš dobre individualce, tehničare koji mogu igrati brzo i jednostavno, onda se možeš i prilagoditi i pokriti. Mi moramo postaviti igru tako da izvučemo maksimum iz kadra koji imamo, s play makerom, ili bez njega. Sigurno je tek da nećemo posegnuti za strancem. Za ove dvije utakmice pozvat ću sve što imamo, iskustvo i kvalitetu, pa što napravimo. Nakon toga ćemo odlučiti što i kako dalje. 

Ono što je dugoročno u planu je potaknuti sredine koje su zamrle da ponovno počnu proizvoditi vrhunske igrače. 

- Ja sam govorio prije deset godina da smo mi bez Splita, Zadra i Šibenika, pa i Rijeke i Osijeka u teškim problemima. I to nam se dogodilo. Djece je sve manje, moramo raditi na omasovljenju, košarka je ipak drugi najpopularnije sport na svijetu. Naš najveći problem je širina baze, mi imamo desetak vrhunskih igrača, ali i veliku rupu nakon toga. Zato i želimo proširiti bazu, pokušati kvalitetu rada dići na viši nivo. To je obveza Saveza, i svih nas koji radimo u košarci.

Anzulović kaže kako je sa Stojkom Vrankovićem i Dinom Rađom brzo našao zajednički jezik. 

- Brzo i lako, oni su rekli svoje, ja svoje, i brzo smo se dogovorili. Puno brže nego sam se recimo dogovorio s Dinom o preuzimanju Splita. Zvao me da dođem, sve smo dogovorili, ali on je morao čekati služeno imenovanje na mjesto predsjednika, i ja sam otišao na drugu stranu. Slično je bilo i u Zadru, tamo su me zvali valjda šest puta, jedno četiri puta smo sve dogovorili, ali... 

Jedina nepoznanica je ostala hoće li pozvati brata Vladimira, nadarenog trenera Šibenika u reprezentativni stožer. 

- Kad sam preuzeo reprezentaciju s Dinom i Stojkom sam sve brzo dogovorio, pa ćemo tako dogovoriti i oko toga. Brat radi dobar posao, pravilno se razvija, stepenicu po stepenicu... Sve ćete znati na vrijeme – zaključio je Anzulović.