Nakon što je na klupu Hajduka sjeo peti put, Vulić se našalio da mu, kao Dalmatincu, nije dovoljno 100 nego 101 dan mira da bi uredio i posložio stvari. No izdržao je samo 79 dana prije nego je peti put dobio 'zahvalu'
Oreščanin? Ma Hajduk više ne može spasiti ni Jose Mourinho
Hajduk je u posljednjih godinu dana promijenio dva nadzorna odbora, dva predsjednika, dva sportska direktora, četiri trenera i tko zna koliko igrača, a momčad od travnja nezaustavljivo tone. Smjena Ivana Kosa i Marija Branca te četiri mjeseca vakuuma koji je potom nastao do preuzimanja funkcija novih čelnika kluba, rezultirali su kašnjenjem s pripremom sezone, a zbog toga i ranim ispadanjem iz Europe, lošim rezultatima, narušenim odnosima, ali i upitnim financijama.
Često na Poljudu znaju ponavljati kako može doći do krize rezultata, ali ne i do krize rukovođenja, a Hajduku se upravo to dogodilo, kriza rukovođenja koja je uzdrmala klub od temelja, a u njemu više nije bilo unutarnje snage da ga iz te krize izvuče.
I sve se, po običaju, slomilo na leđima trenera. Najprije Kopića, sad Vulića, a prava je istina da je kriza u klubu tolika da mu ne može pomoći nijedan trener. Vulić je samo još jedan od onih koji se nisu snašli u kolopletu kompliciranih odnosa koji vrijede na Poljudu na svim razinama, od svlačionice do drugoga kata, ali i šire. Previše je suprotstavljenih mišljenja i ega da bi cijela stvar funkcionirala, i baš ništa se neće promijeniti ako na klupu nakon Kopića i Vulića umjesto Siniše Oreščanina, koji je predstavljen jučer, sjednu Mourinho ili Guardiola.
Dok većinski vlasnik kluba, grad Split, pušta da se stvari odvijaju same, dok se navijači bore oko modela i načina upravljanja, ali i prihvatljivih i neprihvatljivih osoba za klub, dok se članovi NO-a na odlasku međusobno svađaju, teško je očekivati da stvari u klubu funkcioniraju. Pa čak i na razini odnosa trenera A i B momčadi, Vulića i Oreščanina, koji su, primjerice, komunicirali isključivo preko posrednika!?
Vulićev najveći grijeh je što je povratak u Hajduk shvatio kao misiju da stručni dio počisti do temelja. Otvorio je previše fronti, a pritom je zanemario snagu i utjecaj ljudi u klubu koji su štitili svoje pozicije. Prije svih šefa Akademije Krešimira Gojuna i njemu odanih trenera. Umjesto da pokuša uspostaviti dijalog, Vulić ih je od prvog dana ignorirao! Predsjednik Huljaj i sportski direktor Bjelanović u početku su tolerirali taj neprirodan odnos, no nakon što je bilo jasno da Vulić ne može pokrenuti momčad, smjena je bila neizbježna.
Štafetu je preuzeo Oreščanin.
Vulić je na odlasku kazao kako se njegov Hajduk pretvorio u “Dinamo III’’...
Jasna poruka vodstvu kluba da je otvorio frontu i da od jučer “igra” za tim Igora Štimca. Obračun tek slijedi.