Šušak za 24sata: Gruzijci se dive Hrvatima! Bio sam im junak, cijelu noć nisu prestajali slaviti

Malo je Hrvata koji su tako cijenjeni u Gruziji kao Ivo Šušak. Bio je izbornik nogometne reprezentacije Gruzije, bio je trener Dinama iz Tbilisija i danas je posebno sretan. Razlog? Gruzija se prvi put u povijesti plasirala na Europsko prvenstvo.

- Preponosan sam i sretan. Cijelu noć sam izmjenjivao poruke s ljudima u Gruziji, ne mogu vam opisati kolika je to sreća sad u njihovoj domovini. Gruzija je nogometna zemlja, u vrijeme SSSR-a, nikad nije bilo sovjetske reprezentacije, a da u njoj nije igralo tri do pet Gruzijaca, čak su znali biti kapetani... Dinamo  Tbilisi je triput bio prvak SSSR-a, a to je bilo izuzetno teško, ne znam kako bih vam to opisao - javio se Ivo Šušak.

IDU U NJEMAČKU VIDEO Navijači utrčali na teren, Gruzija izborila prvo Europsko prvenstvo ikad nakon penala

U kvalifikacijama za EP 2004. pobijedio je Rusiju 1-0. I postao gruzijski heroj. Da se tih dana kandidirao za predsjednika države, vjerojatno bi pobijedio na izborima. 

-  Bio sam gruzijski junak. Protiv Rusije se nije smjelo igrati u Gruziji jer su na jednoj utakmici kvalifikacija za Euro 2004. u teren ubacili nož. Na kraju su se ipak izborili da se igra u Tbilisiju - prisjeća se Šušak, koji je u Gruziji ostavio velik trag, ondje i danas ima puno prijatelja.

- Nakon odlaska, u Gruziju sam putovao desetak puta privatno. To je jako topao narod, druželjubiv, Ma prekrasan narod. Primjerice, bio sam u Armeniji i velika je razliga, Gruzijci su jako topli. Oni su se iz dva razloga divili Hrvatima. Prvi jer su imali okupirane tri regije, kao Hrvatska u Domovinskom ratu. Jednu su vratili, ove druge dvije, Osetiju, primjerice, ne znam, Bože mi oprosti, hoće li ikada. Mi Hrvati smo također imali tri regije koje nisu bile pod kontrolom hrvatske vlasti, uspjeli smo ih kroz rat vraitti i tu nam se dive. I drugo, dive se našoj nogometnoj momčadi. Obožavaju nas. 

Šušak je u Gruziju stigao u ljeto 2002. godine., kad su bili kažnjeni. Život u Gruziji bio je težak.

- Pola grada nije imalo struje, plaće su bile 50 dolara. Sjećam se da su žene iz Tbilisija išle u Moskvu prodavati robu pa se vraćale u Gruziju. Jako teško su živjeli. Vladala je velika neimaština, ali u međuvremenu se stanje jako popravilo. Uostalom, u Sovjetskom savezu Gruzija je hranila cijelu Moskvu. To je uvijek bio poljoprivredni kraj - govori Šušak.

Sada imate dvije reprezentacije za koje ćete navijati na Euru.

VODIČ ZA PRVENSTVO Euro 2024.: Raspored i rezultati utakmica i put 'furije' do titule

- Nadam se da ću se u Njemačkoj sresti s prijateljima iz Gruzije, ne moće proći deset dana, a da me netko iz Gruzije, da porazgovaramo, popričamo. Ostali su mi u jako ugodnom sjećanju, od onih običnih ljudi, koji teško žive, pa do onih najbolje stojećih. Jako vole druženja zha stolom, razgovore, jako su topli ljudi i stoga mi je posebno drago, cijela nacija je sad u transu, ovo su čekali od neovisnosti - zaključio je Šušak.