Kad sam mu stavio ruku u usta, dobro me ugrizao, ali znao sam da mi ne može odgristi prst. Znao sam što moram napraviti, samo mi je bilo bitno da mu izvadim jezik, rekao nam je Bruno Marić
Sudac Bruno Marić: Sam Bog me poslao da spasim tog dečka
Vidio sam da je počeo gutati jezik, reagirao sam instinktivno, rekao nam je Bruno Marić, koji je spasio život igraču Cibalije Zvonimiru Filipoviću u Kup utakmici.
'Ovo mu je danas možda drugi rođendan'
Istra je slavila u Vinkovcima, a Marić je bio jedan od junaka utakmice.
- Sam Bog me poslao ovdje. Znao sam da ga moram okrenuti na bok te mu izvaditi jezik. Jedan od njegovih siugrača stajao je kraj njega, ali bio je u prevelikom šoku da bi reagirao - dodao nam je Marić.
Filipović se nakon svega ustao i nastavio igrati.
- Kad sam mu stavio ruku u usta, dobro me ugrizao, ali znao sam da mi ne može odgristi prst. Znao sam što moram napraviti, samo mi je bilo bitno da mu izvadim jezik - rekao je Bruno Marić i dodao:
- Evo, napokon da su i meni čestitali nakon utakmice. Ma, tom dečku je danas možda drugi rođendan.
'Ničeg se ne sjećam, dajte mi broj od Marića'
Suigrači su mi kasnije prepričavali što se dogodilo. Stvarno se ne sjećam. Rekli su mi da sam dobio laktom i pao, javio nam se Zvonimir Filipović.
- Nastavio sam igrati, kasnije mi se malo vrtilo i bilo mi je muka. Nisam išao na dodatne pretrage, sve je u redu. Studiram medicinu pa ću ujutro to odraditi - dodao je igrač Cibalije i zamolio nas da mu damo broj od suca Marića.
- Moram mu osobno zahvaliti - rekao nam je.
I zahvalio mu je.
- Da, upravo smo se čuli. Rekao mi je: 'Ti i Bog ste me spasili' i da će mi biti zahvalan cijeli život - rekao nam je Bruno Marić.
Otac troje djece i dragovoljac Domovinskog rata
Brunu Marića pred kraj prošle godine u restoranu u Stobreču napali su huligani i teško ga ozlijedili. Razbili su mu glavu, a u bolnici su mu liječnici morali rezati vjenčani prsten jer mu je prst natekao od udaraca koje je primio.
Tada nam je otkrio da je imao pištolj uza sebe, ali nije ga izvadio.
- Vjerujte mi, da sam imao namjeru i da sam potegnuo pištolj, onda to ne bi ovako završilo. Imam sve potrebne dozvole za nošenje oružja, pištolj sam imao uza sebe jer sam, i sami znate, primao prijetnje smrću i nije mi svejedno. Ali nikad u životu nisam ga izvadio - rekao nam je tada daruvarski sudac i dodao:
- Ma znate što, dobio sam po glavi i naravno da to boli, ali najviše me boli što djeca doma plaču. Od ovih manjih se skrivam po kući da me ne vide ovakvog, ali stariji su odmah saznali što se dogodilo. Muka mi je kad vidim njihove suze - rekao je Marić, koji je otac troje djece i dobrovoljac Domovinskog rata.