Nogomet, rukomet, vaterpolo... Osvajaju se medalje. Pa ljudi čekaju nas. Da opet negdje kiksamo. Mi košarkaši smo ispušni ventil. A nije da nismo navijačima dali razloga za ljutnju, kaže Ukić
'Što meni sve ovo opet treba? Ne znam, mi Hrvati smo čudni'
Roko Leni Ukić ima 35 godina. I 18 godina igranja u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. Skoro dva desetljeća (uglavnom) razočaranja! Za službenu web stranicu Fibe napisao je dobrih šest i pol kartica teksta o tome što je to sve njemu trebalo i - još mu treba.
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA
Pokretanje videa...
- 'Zašto bi opet prolazio kroz to'? Pita me rodbina, pitaju me prijatelji. Vezano uz moje igranje u reprezentaciji i općenito uz 25 godina hrvatske košarkaške reprezentacije. Koja je, na žalost, postala ispušni ventil za navijače. Nogomet, rukomet, vaterpolo... Osvajaju se medalje. Pa ljudi čekaju nas. Da opet negdje kiksamo. A nije da im nismo dali razloga - piše Leni Ukić.
- Mi Hrvati smo čudni. 'Volimo' rano otpisati iskusne igrače pa onda dati šansu mladima od 18-20 godina. A nema strpljenja čekati da ta mladost sazre nego da se jedva čeka kiks. I tako je za svakog tko odmah ne pokaže da je neki novi Dražen, Krešo, Toni, Dino...
Povukao je paralelu sa 2-3 svjetska imena.
- Ne vjerujem da je Manu Ginobili ikome morao objašnjavati zašto mu se sa 35 godina igra za reprezentaciju. Onda mi padne na pamet: 'Čovječe, LeBron i Melo su tvoje godište. I u savršenoj fizičkoj formi, kondiciji, pogledaš im fotografije otprije 10 godina i danas... Nema razlike.
Nije se vratio zato što su kvalifikacije za Olimpijske igre u njegovom gradu.
- Ma nije to. Nego cijela ta moja luda priča, svih tih 18 ludih godina. Pa pomisao da mogu na svoje treće Olimpijske igre. Samo da ostanem zdrav. A na pitanje 'Što meni to sve, opet, treba?' odgovorit ću i rodbini, i prijateljima i svima vama...Čim i meni samom postane jasno - napisao je, među ostalim, Roko Leni Ukić u članku kojeg cijelog možete pročitati na Fibinoj web stranici.