Vuvuzele i grozan nogomet obilježile su prva tri dana Svjetskog prvenstva u nogometu. Što vas više živcira, negledljive utakmice ili vuvuzele?
Što je gore, loše utakmice ili te iritantne vuvuzele?
Šire gripu i razne zaraze, pogubne su za sluh, iritantne su i smetaju svima koji žele uživati u nogometu, a pravo navijanje se ni ne čuje. Vuvuzele, iritantne južnoafričke trube zbog kojih vam se čini kao da ste uletjeli u roj debelih muha a ne na nogometnu utakmicu Svjetskog prvenstva. Doista grozno. Od 32 reprezentacije na SP-u sviđaju se samo domaćinu. A i to je upitno. Njihovo zujanje ne prestaje od prve do posljednje minute, a tako je od prvog dana, od prve utakmice i već sada igrači se pitaju hoće li to ikada prestati. Prije same utakmice razmišljaju samo kako će to podnijeti, a čim utakmica počne željno iščekuju kraj. Ovaj put ne zbog vrućine, sparine ili dominantnog protivnika, nego zbog 30.000 neumornih trubača. Smetaju i svima pred televizorima ili onima koji su prevalili golemi put iz europskih zemalja da bi podržali svoje ljubimce, a njihov glas na tribinama se izgubi u silnom zujanju.
E sad, druga je stvar što je nogomet toliko loš da svi najprije primijete vuvuzele, a tek onda shvate da je to što se odvija pred njihovim očima negledljiv pokušaj natjeravanja lopte po zelenom terenu. Nogomet je podjednako loš kao i prodoran zvuk s tribina, a prebogati nogometaši čak i iritantniji od vuvuzela.
Što vas više smeta, negledljiv nogomet ili neslušljive vuvuzele?